Nibl

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Umnošci bita
Odomaćena upotreba i
(ređe binarno značenje)
Standard za binarne
prefikse po IEC 60027-2
Naziv Oznaka Količina Naziv Oznaka Količina
kilobit kb 103 (210) kibibit Kibit 210
megabit Mb 106 (220) mebibit Mibit 220
gigabit Gb 109 (230) gibibit Gibit 230
terabit Tb 1012 (240) tebibit Tibit 240
petabit Pb 1015 (250) pebibit Pibit 250
eksabit Eb 1018 (260) eksbibit Eibit 260
zetabit Zb 1021 (270) zebibit Zibit 270
jotabit Yb 1024 (280) jobibit Yibit 280
Vidi još: bajt, nibl, neodređenost umnožaka

Nibl (engl. nibble — „zrno” ili nybble) se koristi kao jedinica mere podataka u računarstvu i sastoji se od 4 bita, koliko je dovoljno za jednu cifru heksadecimalnog brojnog sistema ili jednu cifru dekadnog broja zabeleženog u binarno-kodiranom dekadnom sistemu.[1]

Nibl je izuzetno praktičan u slučaju kada se bajt sastoji od 8 bita (što je danas skoro uvek slučaj) jer se tada bajt može predstaviti sa dva nibla po 4 bita. Tada se jedan bajt umesto 8 binarnih cifara može zapisati sa 2 heksadecimalne cifre:

010010102 = 4A16

što se veoma često koristi u situacijama kada programeri barataju podacima na najnižem nivou. Ovo je pogotovo vidljivo u situacijama kada se manipuliše osnovnom reči većine današnjih procesora koja je 32 bita odnosno 4 bajta. Tada je mnogo praktičnije pisati 8 cifara nego 32, primer:

010110100101101001011010010110102 = 5A5A5A5A16.

Nibl nije najniža adresibilna jedinica, samo pomoćna metoda radi baratanja nepraktičnim predugim nizom nula i jedinica.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hall, D. V. (1980). Microprocessors and Digital Systems. McGraw-Hill. ISBN 978-0-07-025571-5. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]