Nikac od Rovina
Nikac od Rovina ili Nikola Tomanović (između 1720. i 1726[1] – 1776) je čuveni srpski junak iz Crne Gore, rođen u selu Rovine u plemenu Cuce. Predak porodice Tomanovići Sredan, koji je bio Drekalović[traži se izvor] (to tvrdi i stari etnolog Erdeljanović u studiji Pleme Kuči) doselilo se iz Kuča u Cuce u 16. vijeku. Nema tačnog podatka o datumu rođenja i smrti ovog junaka.[2] Njegoš u pjesmi Smrt Nikca od Rovina u Ogledalu srbskom navodi da je on poginuo oko 1755. godine, dok većina istoričara navode 1776. godinu kao datum smrti. Za vrijeme bitke na Predišu u Bjelicama 1756. godine, Nikac je imao nešto više od trideset godina, a poginuo sa pedeset godina, po tome se zaključuje da je 1776. godine poginuo.[3]
Živio za vrijeme vladike Danila, vladike Save i vladike Vasilija. Po opisu, Nikac je bio čovjek nevisokog rasta, širok u ramenima tanaka struka nakostrješenih obrvica, dugih brkova, velikih crnih očiju sa izrazitim krvavim biljegom na desnom oku.[4] Lazar Tomanović ga navodi kao Nikca od Rovinja.[5]
Podvig[uredi | uredi izvor]
Želeći da potčini Crnu Goru sultanovoj vlasti i da natjera Srbe na plaćanje harača, Osman-paša, ćehaja bosanskog vezira u jesen 1756. godine napada Crnu Goru sa tri strane iz pravca Nikšića, Grahova i Podgorice. Sa glavninom svoje vojske prodire na Čevo, gdje se sastaje sa vojskama koje su krenule iz Grahova i Podgorice. Crnogorci su vodili žestoku bitku sve dok nije palo Čevo, tada je vladika Vasilije pao u očajanje. Predao je komandu njeguškom vojvodi, te se uz pomoć kaluđera Teodosija Markovića, prebacio se u Primorje a odatle u Senjsku Rijeku.
Kada je izgledalo da nema više spasa, Nikac je okupio četrdeset ljudi, i sa njima upao u centar neprijateljskog logora. Prethodno se dogovorio sa serdarom Đikanom, da kada upadnu u logor, on privuče vojsku Stažerskome dolu. Pozvao je Arslan-agu Zvizdića da javi paši da mu dolaze 40 ljudi koji žele da se poklone. Turska vojska je pustila Nikca sa ljudima u logor, prateći ih do pašinog šatora. Kada su se približili šatoru povadili su kubure i napali Turke. Nikac je tom prilikom lično ubio Osman-pašu. Kada je Nikac usmrtio pašu pokušali su da se probiju iz logora, tada je Turke napala i crnogorska vojska. Iz Turskog logora uspjela su se izvući šestorica junaka, meću kojima je bio i Nikac od Rovina, koji je zadobio osam rana. Nadahnuti podvigom slavnoga Nikca, crnogorci su tada izvojevali veliku pobjedu i odbranili se. Ranjenoga Nikca posle boja odniijeli su u selo Dobrotu, gdje su mu vidali rane. Kada se oporavio vratio se u Cuce.[6]
Najveći Nikčev podvig opjevan je u pjesmi "Sinovi Obilića", i kome je Njegoš posvetio petu pjesmu svoje "Svobodijade".
- Ponosi se, Goro Crna,
- sveti hrame srpske slave!
- Dok svobode tvoje gnjezdo
- izležuje sokolove
- kako Nikca od Rovinah
- i njegovo društvo hrabro,
- svagda će ti pred oružjem
- protivnika sila padat,
- i vjenčeve bojem pletne
- tvoja hitra brati ruka.[7]
Smrt Nikca od Rovina[uredi | uredi izvor]
Poznato je da je Nikac naplaćivao harač od nikšićkih Turaka tj. od Hamze kapetana. Pošto je Nikac bio strah i trepet za Turke, Hamza je to prihvatio, ali tome se jednom prilikom usprotivio Jašar Babić, koji je zajedno sa svojom četom krenuo da zaplijeni stoku od Nikca. Rano u zoru susreli su se i obojica su u isto vrijeme ispalili džeferdar pa su zajedno u istom trenutku poginuli. Nikčeva smrt je opjevana u narodnoj epskoj pjesmi Smrt Nikca od Rovinah.
- Evo Nikca, turska buljubašo,
- đe je bio, on se nije krio!"
- Trče oni jedan put drugoga.
- sretoše se u bijele ovce -
- jedanak im pukli džeferdari,
- oba mrtvi pali među ovce''[8]
Orden[uredi | uredi izvor]
Petar II Petrović Njegoš je htio da ustanovi orden za junaštvo po Nikcu od Rovina, kao najvećem crnogorskom junaku. Međutim, senatori Filip Đurašković i Stevan Perkov Vukotić su predložili da se medalja ne zove po Nikcu već po Milošu Obiliću, jer kako su rekli Miloš je ubio cara a Nikac pašu, i tako je i ostalo pa je od tada uvedena čuvena Obilića medalja za junaštvo.
To prilikom Filip Đurašković je kazao:
" Nemoj, gospodare, na taj orden metati Nikca od Rovina, ne zato što to on ne zaslužuje, već zato što ne bi valjalo da lik jednog svog podanika bude nosiš ti, vladiko, na prsima." [9]
Dok je Stevan Perkov Vukotić rekao:
" Pravo zbori Filip, gospodare. Kad bi stavio na taj orden Nikca Tomanovića, ne bi se moglo živo ostati od hvale Tomanovića. Svaka bi njihova baba rekla: Eto, i vladika nosi na prsima našeg Nikca, no, kad si riješio da uspostaviš veliki junački orden, ti stavi lik Obilića. Nikac je ubio pašu, a obilić cara, i neka se taj orden zove "Obilića medalja". " [9]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Nebojša Blažov Drašković: Čevsko Zaljuće i Donji Kraj sela u plemenu Ozrinići, Odbor za proučavanje sela SANU, Beograd, 1990.
- ^ Marko Vujačić: Znameniti crnogorski i hercegovački junaci, NIO Pobjeda, Titograd, 1990, pp. 75-76
- ^ Marko Vujačić: Znameniti crnogorski i hercegovački junaci, NIO Pobjeda, Titograd. 1990. str. 79.
- ^ Moja strana istorije - Novak Kilibarda o Nikcu od Rovina (VIDEO)
- ^ Tomanović 2007, str. 55.
- ^ Marko Vujačić: Znameniti crnogorski i hercegovački junaci, NIO Pobjeda, Titograd, 1990, pp. 90-92
- ^ Petar II Petrović Njegoš Svobodijada
- ^ Smrt Nikca od Rovinah
- ^ a b Marko Vujačić: Znameniti crnogorski i hercegovački junaci, NIO Pobjeda, Titograd. 1990. str. 98.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Marko Vujačić: Znameniti crnogorski i hercegovački junaci, NIO Pobjeda, Titograd, 1990.
- Tomanović, Lazar (2007). Putopisna proza. Gradska biblioteka i čitaonica Herceg Novi.