Nika (mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nika
Nika sa Krilima
Lični podaci
PrebivališteOlimp
Porodica
RoditeljiPalant i Stiks
PorodicaKratos, Bija, Zelos
Ekvivalenti
Rimski ekvivalentViktorija

Nika (grč. Νίκη) u grčkoj mitologiji je boginja pobede. Ona je kći Titana Palanta i personificirane boginje Stiks. Njen pandan u rimskoj mitologiji je Viktorija.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Nikin reljef u Efesu

Kao boginja ratne pobede, prikazivana je uz Zevsa, Atinu i Aresa, a kao boginja pobede u takmičenju, prikazana je kako ovenčava pobednika muzičkog ili atletskog takmičenja. Bila je na Zevsovoj strani u Titanomahiji, zajedno sa svojim ocem Palantom i dedom Okeanom, a takođe je podržavala Zevsa kad je svrgnuo svoga oca Hrona. Kad je Zevs zatim postao najviši bog, primio je Niku na Olimp i uzvisio je na položaj svoje nerazdvojne pratilje. Nika nije pružala pomoć samo Zevsu nego i drugim bogovima, a uz njih i ljudima, donosila im pobedu u borbi oružjem, u umetničkim i sportskim takmičenjima.

I ona je sama mogla vrlo brzo trčati i leteti, zato je prikazivana s krilima. Prikazivana je kao predivna djevojka, a glavu joj je često ukrašavao pobednički venac ili palmino lišće. Spartanci su je prikazivali u lancima tako da ih ne bi nikad, kao personifikacija pobede, napustila.

Kult[uredi | uredi izvor]

Nika sa Samotrake

Nika je obično poštovana uz boginju Atinu s kojom je povezivana nakon grčke pobede nad Persijancima u Maratonskoj bici. Ponekad je i sama Atina prikazivana s Nikinim atributima. Prema Pausaniji, kip boginje Atine Nike koji prikazuje Niku bez krila (Nika Apteros) bio je takav da boginja nikad ne napusti grad Atinu. Poznat je i kip boginje koja popravlja sandalu (Nika Slancio).

Nika sa Samotrake[uredi | uredi izvor]

Boginja Nika - Međunarodna marina Apatin

Ranom helenizmu pripada i figura Nike sa Samotrake koja se čuva u Luvru. Iako joj nedostaju ruke i glava, figura je zadržala svoj očaravajući doživljaj. Otkrivena je 1863. godine, a autor nije poznat. Možda je bio učenik Praksitelove ili Lisipove škole, moguće da je to bio Eutihid.

Nikin hram[uredi | uredi izvor]

Hram Atine Nike na atinskoj Akropolji potiče iz 427—424 godine p. n. e. Sagrađen je pod rukovodstvom arhitekta Kalikrata, od pantelskog mermera, u jonskom stilu. Godine 1686. srušili su ga Turci, da bi na tom mestu postavili bastion za topove. U godinama 1835. do 1837. hram je ponovo sagrađen od originalnih kamenih blokova koji (na sreću) nisu bili uklonjeni s tog mesta. Uprkos svojim skromnim dimenzijama hram se ubraja među najatraktivnije građevine klasične Grčke.[1][2][3][4][5][6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Nika sa Samotrake”. casopiskus.rs. Pristupljeno 25. 1. 2021. 
  2. ^ „KO JE KRILATA BOGINJA NIKA. KO JE BOGINJA NIKE U MITOLOGIJI”. yarmarkt.ru/bs. Pristupljeno 25. 1. 2021. 
  3. ^ „Myths, Symbols and Facts about Nike – the Greek Goddess of Victory”. worldhistoryedu.com. Pristupljeno 25. 1. 2021. 
  4. ^ „Nike”. greekgodsandgoddesses.net. Pristupljeno 25. 1. 2021. 
  5. ^ „NIKE”. theoi.com. Pristupljeno 25. 1. 2021. 
  6. ^ „Nike”. britannica.com. Pristupljeno 25. 1. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vojtech Zamarovský: Junaci antičkih mitova, Leksikon grčke i rimske mitologije. Školska knjiga — Zagreb 1985.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]