Pređi na sadržaj

Nikola Bošković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Bošković
Datum rođenja1641.
Mesto rođenjaOrahovo
Datum smrti18. septembar 1721.
Mesto smrtiDubrovnikDubrovačka republika

Nikola Bošković (Orahovo[1] u Popovu polju, oko 1641Dubrovnik, 18. septembar 1721) bio je trgovac i sakupljač relikvija.[1]

Život[uredi | uredi izvor]

Bio je rimokatoličke vjeroispovijesti.[2]

Kao mlad dolazi u Dubrovnik i stupa u službu bogatog trgovca Rada Gleđevića, kod koga je službovao kao „đetić“.[1] U njegovoj službi je uglavnom u Novom Pazaru učio trgovački zanat, nakon čega postaje samostalan trgovac.[1] Njegov otac Boško iz Popova ga posebnim dokumentom registrovanim u Dubrovniku 8. jula 1690. osamostaljuje i oslobađa očinskog nadzora.[1] Kao već ugledan i bogat trgovac, ženi se Pavlom, ćerkom bogatog trgovaca i pjesnika Bara Betere.[1] Tokom svojih trgovačkih putovanja je obilazio srpske zadužbine i manastire.[1] U manastiru Mileševi je od Turaka kupio srebrnu kutiju ispisanu ćirilicom (con lettere serviane), u kojoj se čuvao komad Hristovog krsta koji je monasima darovala sultanija Mara, ćerka despota Đurđa.[1] Ova kutija se i danas čuva u Dubrovniku.[1] U Mileševi je kupio i ruku Svetog Save (dio moštiju), koja je izgubljena na putovanjima.[1] Istoričar Svetog Ilirika Filip Ričeputi, koji je u Dubrovniku boravio početkom 18. vijeka, ga je zamolio da mu ukratko opiše Rašku i njene manastire. Tako je na osnovu njegovih kazivanja nastalo djelo (ital. Relatione dei monasterij della provincia di Rassia - Staroraška sjećanja).[1]

Imao je devetoro djece: Marija, Marija druga, Božo, Baro, Ignjat, Petar, Ruđer, Antun i Anica.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k Srpski biografski rečnik I tom, A ‐ B, Miroslav Pantić, Matica srpska, Novi Sad (2004) (jezik: srpski)
  2. ^ Jeremija D. Mitrović, Srpstvo Dubrovnika, Beograd. 1992. ISBN 978-86-379-0319-2.. (jezik: srpski)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • B. Truhelka, Staroraška sećanja N. B., Misao XXXII (1930), str. 90—95;
  • B. Truhelka, Da nije bilo srpske zemlje, Dubrovnika, kosovske i belasičke vune mi oca Rudža ne bismo slavili, Politika, 16. II 1937;
  • Jovan Radonić, Dubrovačka akta i povelje IV, 2, Beograd (1942), str. 649—652;
  • Ž. Marković, Ruđe Bošković, 1, Zagreb (1968), str. 11—24;
  • Miroslav Pantić, Dubrovčanin Nikola Bošković i raške starine, ZLUMS (1972), str. 8, 240—260.