Nikola Mihanović
Nikola Mihanović | |
|---|---|
 Nikola Mihanović | |
| Datum rođenja | 21. januar 1846. |
| Mesto rođenja | Doli, Austrijsko carstvo |
| Datum smrti | 24. jun 1929. (83 god.) |
| Mesto smrti | Buenos Ajres,  Argentina |
Nikola Mihanović (šp. Nicolas Mihanovich; Doli, 21. januar 1846 — Buenos Ajres, 24. jun 1929), je bio argentinski preduzetnik usko povezan sa razvojem argentinske trgovačke mornarice.
Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]
Nikola Mihanović je rođen od oca Petra i majke Antonije, rođene Sangaleti, kao jedan od sedmorice sinova. Njegova majka Antonija bila je rodom sa Lastova. Pored njegove četvorice braće, Petra, Ivana, Bartule i Mihe, koji su svoj drugi dio života proveli i umrli u Argentini, dvojica njegove braće, Miho i Mato, umrli su još kao maloletnici.[1] Imao je i tri sestre, Anu, Mariju i Jelenu.
Nikolin otac Petar se takođe bavio pomorstvom i posjedovao je mali brodić „Fortunata“, od čega je izdržavao porodicu.
Emigracija u Argentinu[uredi | uredi izvor]
U svojim dvadesetim, Nikola Mihanović je napustio selo Doli i uputio se ka Latinskoj Americi. Godine 1867. je stigao u Montevideo, u Urugvaju, a potom prešao u Paragvaj, da bi na kraju stigao u Buenos Ajres.
Kad je došao u Argentinu, imao je ušteđenih oko 600 funti sterlinga,[1] što je u to vrijeme bila poprilična suma novca. Kao sin pomorca Petra Mihanovića, on je i sam počeo da se bavi malim brodskim prevozom, prevozeći barkom putnike na obalu sa prekookeanskih brodova na reci Plata. Tu je upoznao Ligurca Ivana Lavarela, koji je bio vlasnik nekolicine brodova, i koji ga je uskoro uzeo za ortaka. Nakon što je Lavarelo poginuo, Mihanović je nastavio da posluje, zajedno sa Ivanovim pastorkom Aloa Lavarelom.[1] Od 1874. do 1876. Mihanović je već posjedovao jedan parobrod.
Mihanović je tokom vremena postao jedan od najbogatijih i najuticajnijih ljudi u jugoslovenskoj dijaspori u Argentini, ali i generalno u Argentini, kao i njegov brat Miho Mihanović, koji je takođe imao brodovlasničku kompaniju. Miho Mihanović je u Argentinu došao kasnije, na poziv svog brata.
Njegovo brodovlasničko društvo, tačnije parobrodsko društvo, zvalo se „Nikolas Mihanović“ (Nicolas Mihanovich). Nakon više partnerstava i njihovih raskida, Mihanović je uspio ostvariti monopol na reci Paragvaj, dok je drugi veliki brodovlasnik, izvjesni Saturnino Ribes, držao monopol na rijeci Parani. Uskoro je počeo otkupljivati druge manje firme, da bi već 1909. imao ogromnu riječnu flotilu:[1]
| Vrsta broda | Broj komada | Ukupna tonaža |
|---|---|---|
| Putnički parobrod | 37 | 39.000 |
| Trgovački parobrod | 21 | 9.223 |
| Motorna lađa | 8 | 3.455 |
| Remorker | 57 | 4.275 |
| Lanća na naftu | 10 | 60 |
| Lanće, grui, ćate i pontoni | 156 | 28.960 |
| Ukupno | 289 | 84.973 |
U godini kad se završio Prvi svjetski rat, na brodovlju njegove trgovačke mornarice je radilo oko 5000 ljudi, uglavnom Jugoslovena. Razvio je izuzetno veliku brodarsku delatnost na rekama Plati, Urugvaju i Parani, bez iole opasnije konkurencije. Naime, kada je Ribes umro 1897. godine, a njegovi nasljednici nastavili da vode konkurentsku kompaniju, Mihanović je ubrzo uspio da ih pobijedi i otkupi i njih, zauzimajući centralnu poziciju argentinskog brodarstva u tom regionu.[2]
Radnike je zapošljavao najviše one koji su dolazili sa područja Dubrovnika i Dalmacije, a njegovi brodovi su imali nazive poput „Doli“, „Ston“, „Korčula“, „Zadar“, „Dalmacija“, „Bosna“, „Dubrovnik“ itd.[1]
Nebrodarske djelatnosti[uredi | uredi izvor]
Godine 1905. Mihanović je osnovao nekolicinu velikih bankarskih i trgovačkih kompanija, a 1907. osniva veliko trgovačko društvo „La Importadora Austro-Hungara“ (šp. La Importadora Austro-Hungara).
Godine 1909, skupa sa izvjesnim italijanskim trgovcem, vlada Argentine je prihvatila njegovu ponudu za izgradnju velikog pristaništa kao najbolju; ugovor je bio vrijedan 30 miliona američkih dolara u zlatu.
Samo u Buenos Ajresu, Nikola Mihanović je posjedovao 20 zgrada, a kupovao je i zemljišta u Čileu i Argentini. Tako je, na primjer, u provinciji Čako, između reka Monte Lindo, Pohi i Ingle, Mihanović kupio čak 800 km² zemljišta i dao mu ime „Kolonija Dalmacija“, na koje je planirao naseliti mlade dalmatinske doseljenike u Argentinu.[1] Godine 1891. imenovan je „članom povjereništva unutrašnjeg duga vlade Argentine“, kojoj je ranije pozajmio 100.000 talira.
Drugi o njemu[uredi | uredi izvor]
Krsto Krile ga je nazvao „kraljem riječne plovidbe od Atlantskog okeana do središnjeg Brazila“. Razvoj jugoslovenske iseljeničke kolonije u Buenos Ajresu s njim je usko povezan.
Adam Jerković je zapisao: „… Tko ne zna za njihovu borbu, tko nije čuo za njihove napore, tko nije vidio njihove žrtve i tko ne pozna i ne divi se njihovu prvu pioniru Nikolasu Mihanoviću, našem dragom sadašnjem predstavniku.“
U jednom delu pisma Miće Mičića, člana Jugoslovenskog odbora u Londonu, kojim izvještava Antu Trumbića, piše: „O Mihanoviću je ovisno do 85% našeg svijeta, mnogo naših trgovaca i poduzetnika; on ih financira — tako da promjenom držanja Mihanovića, to bi ovdje bio naprosto jedan mali prevrat.“ Naime, govorilo se o vremenu Prvog svjetskog rata, kada su ga željeli odvratiti od Franca Jozefa I.
Odlikovanja[uredi | uredi izvor]
Nikola Mihanović je bio lojalan caru Austrougarske i održavao je tijesne političke kontakte sa svojom domovinom Austrougarskom. Zato je imenovan generalnim konzulom Austrougarske, a 1908. car Franc Jozef I ga je odlikovao Viteškim redom Franca Jozefa I.[1] Godine 1910. je dobio i plemstvo sa pravom nasljedstva.
Zbog pružanja raznih potpora i pomoći, kao i zbog ulaganja u razvoj ekonomije, odlikovao ga je i ruski car Nikolaj I Romanov, odlikovanjem Sv. Stanislava sa zvijezdom, i španski, jugoslovenski i engleski kralj. Posle Prvog svjetskog rata, jednu veliku zgradu u Buenos Ajresu Mihanović je poklonio za ambasadu Kraljevine SHS.
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
Krajem 1920-ih, dao je da se izgradi dvadesetospratnica u Buenos Ajresu, kako bi sa njenog vrha mogao posmatrati svoje brodove dok uplovljavaju u Buenos Ajres. Ta zgrada, Tore Bensih, bila je u svoje vrijeme najviša zgrada u Buenos Ajresu.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ e Sajt zadužbine Mihanović Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. avgust 2009), Pristupljeno 15. 4. 2013.
- ^ Kadić, Branko. Studia Croatica: Los Hermanos Mihanovich[mrtva veza] (jezik: španski)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Sajt Zadužbine Mihanović Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. jul 2011)
- Sloveni u Buenos Ajresu
- Pomorska djelatnost i pitanje zadužbine Braće Mihanovića iz Dola
