Pređi na sadržaj

Nikola Musulin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Musulin
Datum rođenja25. novembar 1824 ili 1827
Mesto rođenjaPotok Musulinski kod OgulinaAustrougarska
Datum smrti15. mart 1903.
Mesto smrtiBeograd
Zanimanjeučitelj i pesnik

Nikola Musulin (Potok Musulinski kod Ogulina, 1824Beograd, 15. mart 1903)[1] bio je srpski bogoslov, učitelj i pesnik.

Bio je jedan od retkih obučenih učitelja u Prizrenu u periodu od 1856. do 1859. godine.[2] Musulin je 1859. godine doneo Dušanov zakonik na Kosovo i Metohiju, koji se danas nalazi u Narodnom muzeju u Beogradu.[3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Musulin je bio sin srpskog trgovca iz Skadra, Mihaila i majke Anđelije. Rođen je 1824. ili 1827. godine. Školovao se u manastiru Gomirju i Grgetegu, a potom je završio bogosloviju Svetog Arsenija u Sremskim Karlovcima. Odrastao je u mestu koje je predstavljalo vojnu krajinu, između Osmanskog i Habzburzškog carstva. Od rane mladosti čitao je poeziju, a naročito dela Petra II Petrovića Njegoša i Branka Radičevića.

U Sremskim Karlovcima se školovao za učitelja, umesto da postane sveštenik. Tokom studija je promenio profesiju, pisao pesme i prozne članke u raznim časopisima i novinama. Nakon diplomiranja 1856. godine otišao je u Prizren gde je otvorio prvu modernu svetovnu školu. Prizren je imao osnovnu školu za devojke, koju je osnovala Anastasija Ajnadžina, 1836. godine. Rad Ajnadžine i Musulina inspirisao je njihove kolege učitelje da slede njihove korake. Učitelj Milan Kovačević otvorio je svetovnu školu u Prištini, dok je Sava Dečanac otvorio osnovnu školu u Peći.

Musulin je 1862. godine napustio Staru Srbiju kako bi predavao na Cetinju.

Pesma o Grahovu i drugi fragmenti njegove poezije i proze bili su poznati nekolicini mnogo pre objavljivanja. Autor je dela Do zore (1863.), Pravda i sloboda ili Testament vladike Njeguša (1897). Kao pisac objavio je knjige Može li se pomoći našem narodu u Staroj Srbiji, u kojoj je još jednom pokazao svoju veliku vezanost za otadžbinu, kao i knjigu Za kralja i otadžbinu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vujović, Aleksandar (2023). Svetigora, br. 313. - Petrovdan, Skadarski dani bogoslova i učitelja Nikole Musulina (1853-1856). Cetinje: Svetigora. str. 42, 44. 
  2. ^ Stojančević, Vladimir (1990). Srbija i Albanci u XIX i početkom XX veka: ciklus predavanja 10-25. novembar 1987 (na jeziku: hrvatski). Srpska akademija nauka i umetnosti. Pristupljeno 20. 3. 2014. 
  3. ^ Lidov, Alekseй (2007). Kosovo: Orthodoks heritaže and kontemporarы katastrofe (na jeziku: bugarski). Indrik. Pristupljeno 20. 3. 2014.