Nikola Rađen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Rađen
Nikola Rađen, 31. maj 2017.
Lični podaci
Datum rođenja (1985-01-29)29. januar 1985.(39 god.)
Mesto rođenja Sombor, SFRJ
Državljanstvo Srbija
Visina 1,95 m
Masa 121 kg
Igračke informacije
Pozicija bek
Jača ruka Desna
Seniorska karijera
GodineKlubovi
  • 2000—2002
  • 2002—2011
  • 2011—2012
  • 2012—2014
  • 2014—2015
  • 2017
  • 2017—2019
  • 2019—2020
  • 2020—
Reprezentativna karijera
 Srbija

Nikola Rađen (Sombor, 29. januar 1985) srpski je vaterpolista.

Život i karijera[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Somboru, a poreklom je iz Strojica kod Šipova u Republici Srpskoj.[1]

Bio je u braku sa pevačicom Anom Kokić sa kojom ima dve kćerke. Oženjen je pecačicom Milicom Ristić sa kojom ima sina.[2]

Otpočeo je karijeru u VK Vojvodina, nakon dve sezone u A timu prešao je 2000.godine u VK Partizan i ostao u Beogradu devet godina.Za to vreme pet puta je bio šampion Srbije i osvajač Kupa, dva trofeja osvojio je u Eurointer ligi i jedan u Evroligi. Po odlasku iz Partizana, godinu dana je proveo u Grčkoj u Hiosu, a onda se vratio u Beograd kao član VK Crvena zvezda. U timu koji je predvodio Dejan Savić osvajao je i Prvenstvo i Kup Srbije dva puta, a na evropskoj sceni okitio se zlatom u Evroligi i Superkupu Evrope. Iz Beograda ponovo odlazi u Grčku, ovog puta u Olimpijakos gde je i dočekao kaznu FINA o suspenziji od dve godine zbog pozitivnog testa na kokain. Po isteku kazne, vratio se vaterpolu i zaigrao za Oradeu.[3] Bio je član VK Dinamo iz Moskve.[4] sa kojim je osvojio i Prvenstvo i Kup Rusije.[5] U sezoni 2019/20. je ponovo bio član Crvene zvezde.[6]

Na fakultetu za sport diplomirao 2019. i stekao zvanje diplomiranog trenera.[7]

2016. pokrenuo je Kamp vodenih sportova u Pančevu koji se kroz tri protekle sezone održao u nekoliko gradova Srbije,[8][9] a predstavljen je i u Banja Luci[10]

Od 2018. pokrenuo je vaterpolo klub Vajnd sport sa istoimenom kompanijom u Pančevu.[11] Kao trener kluba imenovan je proslavljeni vaterpolista Igor Milanović.[12]

Od novembra 2023. je član Srpske napredne stranke.[13]

Suspenzija[uredi | uredi izvor]

U maju 2015. otkriveno je da je Rađen bio pozitivan na kokain posle utakmice između Španije i Srbije u Madridu u Svetskoj ligi.[14] Ubrzo nakon toga FINA ga je suspendovala.[15] Nakon žalbe Sudu za arbitražu u Lozani, kazna mu je smanjena i dozvoljeno mu je da se vrati vaterpolu od 17. februara 2017. godine.[16]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Prvi trofej u nacionalnom timu mu je zlato sa Mediteranskih igara 2005, ali od 2008. je ušao u tim koji su predvodili Dejan Udovičić, a zatim Savić. U bazenu je pravdao ulogu beka – snažnog i sposobnog igrača i u napadu, ali sa glavnim zadatkom u odbrani. Sa Milanom Aleksićem i Vanjom Udovičićem činio je jaku bekovsku liniju Srbije godinama.

Evropsko prvenstvo[uredi | uredi izvor]

Evropsko prvenstvo 2008. u Malagi koje je Srbija završila sa srebrenom medaljom bilo je prvo u nizu velikih takmičenja za Nikolu Rađena. Usledio je Zagreb 2010. na kojem je Rađen u utakmici za treće mesto sa dve parabole pomogao svom timu da stekne rezultatsku i psihološku prednost i dođe do bronzane medalje. Odično je igrao i u Ajndhovenu 2012, ali i Budimpešti 2014. koje mu je ujedno bilo i poslednje takmičenje, jer se nakon suspenzije nije našao na spisku za nacionalni tim.

Svetsko prvenstvo[uredi | uredi izvor]

Tri puta je bio učesnik Svetskog prvenstva. Bio je jedan od aktera osvajanja prvog svetskog naslova za Srbiju, u Rimu 2009. Dve godine kasnije igrao je u Šangaju gde je Srbija u finalu poražena od Italije. Poslednji put na svetskoj smotri vaterpola učestvovao je 2013. u Barseloni na takmičenju koje je Srbija završila kao sedma.

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Na Olimpijskim igrama dva puta je igrao. U Pekingu 2008. i Londonu 2012. Sa oba takmičenja nosi bronzane medalje.

Ostala takmičenja[uredi | uredi izvor]

Šest puta je bio šampion na završnom turniru Svetske ligeu periodu od 2008. do 2014. godine. U 2010, pored zlata u Svetskoj ligi i bronze sa Evropskog prvenstva, osvojio je i zlato u Svetskom kupu. Sa juniorskom reprezentacijom Srbije i Crne Gore osvojio je Evropsko prvenstvo 2004. na Malti, kao i zlato na Mediteranskim igrama u Almeriji i Univerzijadi u Izmiru. Šampion Mediteranskih igara bio je i 2009, sa timom Srbije.

Klupski trofeji[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]