Nikola Udino

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Udino
Nikola Udino
Lični podaci
Datum rođenja(1767-04-25)25. april 1767.
Mesto rođenjaBar le Dik, Francuska
Datum smrti13. septembar 1847.(1847-09-13) (80 god.)
Mesto smrtiPariz, Francuska

Nikola Udino (fr. Nicolas Oudinot; Bar le Dik, 25. april 1767Pariz, 13. septembar 1847) je bio Napoleonov maršal.

Detinjstvi i mladost[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Loreni u porodici farmera i pivara, kao jedno od devetoro dece. Jedini on nije umro pre punoljetnosti. Odlučio se za vojni poziv, pa je služio u pukovniji u Medoku od 1784. do 1787. Kada je shvatio da ne može da se nada unapređenju zbog neplemićkoga porekla napustio je vojsku sa činom narednika.

Francuski revolucionarni ratovi[uredi | uredi izvor]

Nikola Udino

Njegova karijera se bitno promenila kada je došlo do francuskih revolucionarnih ratova. Kada je izbio rat 1792. izabran je za potpukovnika 3. bataljona dobrovoljaca u Mezu. Zbog dobre odbrane jedne male tvrđave na Vogezima 1792. privukao je pažnju na sebe, pa je priključen regularnoj vojsci u novembru 1793. Nakon brojnih akcija na belgijskoj granici unapređen je u brigadnoga generala u junu 1794. zbog toga što se iskazao u bici kod Kajzerlauterna. Nastavio je da ratuje na nemačkoj granici pod komandom Hoša, Pišegrua i Žana Moroa. Bio je nekoliko puta ranjen, a 1795. je bio i zarobljen. Bio je desna ruka Andrea Masene za sve vreme švajcarske kampanje 1799, najpre kao general divizije, zatim kao načelnik štaba. Odlikovan je zbog zasluga u bici kod Ciriha. Učestvovao je u opsadi Đenove pod Masenom, a toliko se istakao u bici kod Moncambana, da mu je Napoleon dao počasnu sablju. Postavili su ga za general inspektora pešadije, a kad je uspostavljeno carstvo dobio je Veliki krst i legiju časti. Ipak pri prvoj deobi maršalskih palica 1804. nije postao maršal.

Napoleonski ratovi[uredi | uredi izvor]

Za vreme rata 1805. komandovao je čuvenom divizijom Udinoovih grenadira, koje je on odabrao i istrenirao. Sa grenadirima je zauzeo Bečke mostove. Bio je ranjen u Holabrinu u Austriji, a u bici kod Austerlica je zadao odlučni udar. Sudelovao je 1807. u Miraovoj pobedi u bici kod Ostrolenke u Poljskoj. Uspešno se borio u bici kod Fridlanda.

Postao je 1808. guverner Erfurta, a u maršala je unapređen nakon briljantne pobede u bici kod Vagrama. Napoleon ga je postavio za titularnoga vojvodu u Ređiji. Od 1810. do 1812. upravljao je vladom kraljevine Holandije. Zapovedao je 2. korpusom francuske Velike armije u Napoleonovoj invaziji Rusije. Sudelovao je i u bitkama kod Licena i Baucena. Kada je sa nezavisnim korpusom trebalo da zauzme Berlin poražen je u bici kod Grosberena. Zamenio ga je maršal Mišel Nej, ali i Nej je bio poražen u bici kod Denvica. Nikola Udino je imao značajnu komandu u bici kod Lajpciga. Kada je 1814. Napoleon abdicirao priklonio se novoj vlasti. Kada se Napoleon 1815. vratio sa Elbe Udino mu nije prišao.

Kasniji život[uredi | uredi izvor]

Poslednja aktivna dužnost mu je bila za vreme francuske invazije na Španiju 1823. On je tada komandovao korpusom i jedno vreme je bio guverner Madrida. Nikola Udino nije bio veliki komandant, ali on je bio veliki general divizije. Bio je energičan general, upoznat sa detaljima, a odlučan i vešt kao i drugi Napoleonovi maršali.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Chandler, David, ur. (1987). Napoleon's Marshals. London: Macmillan Publishing Company. ISBN 978-0-297-79124-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]