Pređi na sadržaj

Nikola Uzunović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Uzunović
Nikola Uzunović
Lični podaci
Datum rođenja(1873-05-03)3. maj 1873.
Mesto rođenjaNiš, Osmansko carstvo
Datum smrti19. jul 1954.(1954-07-19) (81 god.)
Mesto smrtiBeograd, FNRJ
Politička karijera
Politička
stranka
Narodna radikalna stranka
Jugoslovenska nacionalna stranka
27. januar 1934 — 20. decembar 1934.
MonarhAleksandar I Karađorđević
Petar II Karađorđević
PrethodnikMilan Srškić
NaslednikBogoljub Jevtić
8. april 1926 — 17. april 1927.
MonarhAleksandar I Karađorđević
PrethodnikNikola Pašić
NaslednikVelimir Vukićević

Nikola T. Uzunović (Niš, 3. maj 1873Beograd, 19. jul 1954) bio je srpski političar. U dva navrata bio je predsednik Vlade Kraljevine Jugoslavije, od 8. aprila 1926. do 17. aprila 1927. i od 27. januara 1934. do 22. decembra 1934. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bio je predsednik opštine Niš, sudija, predsednik prvostepenog suda i načelnik okruga. Godine 1904. je izabran za odbornika Niške opštine, a posle osam meseci, po prvi put je izabran za narodnog poslanika kao kandidat Radikalne stranke.

Nikola Uzunović je bio i sekretar Kasacionog suda u Beogradu.

Posle Prvog svetskog rata ponovo je izabran za narodnog poslanika. Između 1924. i 1936. godine njemu je sedam puta poveravan mandat za sastav vlade Jugoslavije. Uzunović se kao premijer suočavao sa sve većom napetošću u odnosima sa koalicionim partnerom Stjepanom Radićem i Hrvatskom seljačkom strankom i sve većom izdeljenošću unutar Narodne radikalne stranke u kojoj se struja bliska Nikoli Pašiću borila protiv struja bližima kralju Aleksandru.[1] Prva Uzunovićeva vlada od 8. do 15. aprila 1926. je pala samo posle nedelju dana usled krize izazvane izlaskom Hrvatske seljačke stranke Stjepana Radića iz njenog sastava.[2]

Uručen mu je 20. februara 1927. godine Orden Polonija Rectituta I stepena a dodelio ga mu je poljski predsednik.[3]

Opozicija je 24. februara 1924. u skupštinu dovela polugolog radnika kojeg je pretukla beogradska policija kao dokaz samovolje vlasti, što su radikali ocenili kao uvredu za parlament.[4]

Za vreme Šestojanuarske diktature bio je jedan od osnivača i prvi šef Jugoslovenske radikalne seljačke demokratije.

Jedini muški naslednik nekada bogate porodice Uzunović je glumac Tanasije Uzunović, unuk Nikolinog brata.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fogelquist 2011, str. 281.
  2. ^ Petranović 1988, str. 133.
  3. ^ Politika, br. 6.762, od ponedeljka 21. februara (1927). str. 4.
  4. ^ Petranović 1988, str. 174.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]