Nikoljsko jevanđelje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikoljsko jevanđelje
Biblioteka u Dablinu, Irska
Iluminacije u knjizi
TipJevanđelistar
Datum nastanka14/15. vek
Mesto nastankaRaška
JeziciSrpskoslovenski jezik
PatronKraljica Jelena
MaterijalPergament
Veličina16x10,5 cm (144 lista)
Format17 redova teksta sa iluminacijama
PismoUstavna ćirilica
SadržajBogoslužbena knjiga
IluminacijaStrane ukrašene iluminacijama, inicijalima i zastavicama, sa zlatnim i srebrnim detaljima
Ranije posedovanjeManastir Nikolje, Narodna biblioteka Srbije
Otkriven1820.

Nikoljsko jevanđelje je rukopisna knjiga pisana na pergamentu, krajem 14. ili početkom 15. veka (mada nije isključeno da je nastala još u 13. veku), veličine 16x10,5 cm, sa 144 lista i po 17 redova teksta na svakoj od stranica koje su ukrašene iluminacijama, inicijalima i zastavicama, sa zlatnim i srebrnim detaljima. Po istoričaru Pavlu Šafariku (1858) jevanđelje (on naziva Jevanđelje kraljice Jelene) je pisano za kraljicu Jelenu, između 1240—1250. godine.

Nikoljsko jevanđelje je napisano srpskoslovenskim jezikom, sa elementima narodnog govora. Nikoljsko jevanđelje, nekada je bilo u vlasništvu manastira Nikolje Kablarsko kod Ovčar Banje, a danas se čuva u privatnoj zbirci u Irskoj.

Rukopis[uredi | uredi izvor]

Rukopis je posvećen četvorici jevanđelistaMateji, Marku, Luki i Jovanu pa svako poglavlje počinje ukrašenim inicijalom i raskošnom vinjetom, ilustracijom zaštitnog znaka jednog od jevanđelista — anđelom (Mateja), krilatim lavom (Marko), krilatim volom (Luka) i orlom (Jovan). Pismo kojim je Jevanđelje pisano je ćirilsko ustavno pismo, a pravopisom glagoljskih knjiga koji je u srpskoj pismenosti bio potisnut tokom 13. veka.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Od vremena svog nastanka, pa do današnjeg dana, ovaj izuzetno dragocen spomenik srpske kulturne baštine, prevalio je dug i misteriozan put. Nakon što ga je 1820. godine Vuk Karadžić „pronašao“ u manastiru Nikolje, a Aleksa Vukomanović odneo iz istog 1854, Jevanđelje je od 1864. godine svoj život nastavilo u Narodnoj biblioteci Srbije, dobivši svoj broj u katalogu biblioteke i mesto na njenim policama. Sve do 1914. godine Jevanđelje je čuvano u Narodnoj biblioteci Srbije, da bi mu se u Prvom svetskom ratu izgubio svaki trag. Za vreme evakuacije tokom Prvog svetskog rata, iz zbirke rariteta Narodne biblioteke, jula 1914. godine, izdvojeno je 56 najdragocenijih i najvrednijih rukopisnih i štampanih knjiga, među kojima i Nikoljsko jevanđelje, i smešteno u drvene sanduke koji su se potom našli na putu ka Kosovskoj Mitrovici. Na tom putu, na niškoj železničkoj stanici, sanducima se gubi svaki trag. Prilike u Srbiji od tog perioda bile su i više nego nepovoljne, usledio je Drugi svetski rat tokom koga je u nepovrat otišlo neprocenjivo kulturno blago srpskog naroda.

Đuro Daničić je 1864. godine objavio u Beogradu u državnoj štampariji, kao knjigu "Nikoljsko jevanđelje", koju je posvetio srpskom knezu Mihajlu Obrenoviću.[1]

Tek nakon rata, 1964. godine, došlo se do saznanja da se deo izgubljenog srpskog kulturnog blaga, između ostalog i Nikoljsko jevanđelje, čuva u biblioteci privatnog kolekcionara ser Čestera Bitija u Dablinu. Tražeći mišljenje o nekim slovenskim rukopisima koji su se nalazili u ovoj čuvenoj biblioteci, londonski slavista Džon Barnikot obratio se arheografu Vladimiru Mošinu, šefu Arheografskog odeljenja Narodne biblioteke Srbije, za pomoć. Nakon što je pregledao snimke tekstova koje mu je Barnikot poslao, Mošin zaključuje da su u pitanju davno nestali rukopisi koji su do Prvog svetskog rata bili čuvani u Narodnoj biblioteci Srbije. Reč je, zapravo, bila o tri srpske srednjovekovne knjige: Nikoljsko jevanđelje (kraj 14. — početak 15. veka), Srpsko četvorojevanđelje (kraj 13. — početak 14. veka) i Praznični minej Božidara Vukovića, štampan na pergamentu 1537. godine. Kako su ove dragocene knjige, nestale u ratnom vihoru, dospele u biblioteku ser Čestera Bitija u Irskoj, nije sasvim poznato.

Danas[uredi | uredi izvor]

Nakon smrti, prema testamentu, ser Čester Biti je predao svoju zbirku Republici Irskoj tako da se danas nalazi u Biblioteci u Dablinu. Vladimir Davidović je dobio kopiju Nikoljskog jevanđelja koja je odštampana u sto luksuznih primeraka. Primerci ove knjige poslati su u najvažnije biblioteke sveta i Srbije.

Slike[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Đuro Daničić: "Nikoljsko jevanđelje", Beograd 1864.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]