Pređi na sadržaj

Nisim Albahari

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
nisim albahari
Nisim Albahari
Lični podaci
Datum rođenja(1916-01-28)28. januar 1916.
Mesto rođenjaTešanj, Austrougarska
Datum smrti19. decembar 1991.(1991-12-19) (75 god.)
Mesto smrtiSarajevo, SR Bosna i Hercegovina, SFR Jugoslavija
Delovanje
Član KPJ od1935.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
jugoslovenska odlikovanja:
Orden narodnog heroja Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem
Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.
strana odlikovanja:
Partizanski krst
Partizanski krst

Nisim Albahari (Tešanj, 28. januar 1916Sarajevo, 19. decembar 1991), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFRJ i SR BiH i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 28. januara 1916. godine u Tešnju. U višim razredima gimnazije, koju je završio u Sarajevu, došao je u dodir sa revolucionarnom omladinom i učestvovao je u raznim njenim kulturnim, sportskim i političkim akcijama.

Posle završetka škole radio je, kao privatni nameštenik, u Sarajevu, gde je istovremeno nastavio i revolucionarnu aktivnost. Posebno se isticao u radu klasnog sindikalnog pokreta u Savezu privatnih namještenika i u SBOTIČ-u. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1935, a sledeće godine osuđen je na jednogodišnju robiju koju je izdržao u Sarajevu, beogradskojGlavnjači“ i na Adi Ciganliji.

Posle povratka s robije, 1937. godine, ponovo se posvećuje u partijskom radu, a u aprilu 1940. godine, posle povratka s odsluženja vojnog roka, postao je član Mesnog komiteta KPJ za Sarajevo. Kao poznati partijski uhapšen je i poslat u koncentracioni logor u Ivanjicu, decembra 1940. godine, gde je ostao sve do 29. marta 1941. godine.

Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije Nisim je, kao član Mesnog komiteta, bio aktivan u organizovanju ustanka u Sarajevu i okolini. Radio je na prikupljanju oružja i sanitetskog materijala, jačanju partijskih organizacija. Kasnije je radio na formiranju prvih partizanskih odreda u okolini Sarajeva. Bio je zamenik političkog komesara Semizovačke čete.

Prilikom organizovanja partizanskih odreda na sektoru Vareš-Breza, zarobljen je u okolini Vareša i doveden je u ustaški zatvor u Sarajevu. Posle žestokog mučenja, pred samo streljanje, uspio je da, zajedno sa Isom Jovanovićem, sekretarom PK KPJ za BiH, Milutinom Đuraškovićem i Vasom Miskinom, pobegne iz zatvora i da prebaci se na oslobođenu teritoriju Romanije.

Po dolasku na Romaniju, postavljen je za sekretara Okružnog komiteta KPJ za NOP odred „Zvijezda“, gde se istakao i kao borac. U toku Narodnooslobodilačkog rata prošao je mnoge borbe i jedinice, bio je: zamenik političkog komesara čete i bataljona u Šestoj istočno-bosanskoj brigadi, sekretar Okružnog komiteta KPJ za Romaniju, član Oblasnog komiteta KPJ za istočnu Bosnu, šef odeljenja Ozne za oblast Trećeg korpusa i dr.

Posle oslobođenja Jugoslavije, završio je Visoku školu političkih nauka u Beogradu i nalazio se na raznim odgovornim dužnostima. Bio je izvesno vreme predsednik Saveza sindikata Sarajeva, član PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu i CK KP BIH, od Osnivačkog kongresa 1948. godine.

Više od deset godina bio je u Centralnom komitetu načelnik Uprave za kadrove, član Izvršnog komiteta CK KP Bosne i Hercegovine. U više saziva biran je za poslanika Republike i Savezne skupštine. Bio je ministar rada, u Vladi SR Bosne i Hercegovine, sekretar Izvršnog vieća, sekretar Skupštine SR Bosne i Hercegovine, predsednik Organizaciono-političkog veća Skupštine SR Bosne i Hercegovine i član Saveta federacije.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Narodni heroji 1982, str. 24.

Literatura[uredi | uredi izvor]