Novak Mrasorović
Novak Mrasorović (umro posle 1369) bio je srpski kesar, vazal kralja Vukašina Mrnjavčevića.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Novak se prvobitno spominje bez ikakve titule. U izvorima ga srećemo januara 1366. godine u povelji kralja Vukašina kojom je potvrdio Novakov dar svetogorskom manastiru Svetog Pantelejmona. Novak je darovao selo Koprivljane. U povelji je naglašeno da je selo naselio sam Novak pre nego što ga je darovao. Verovatno je u pitanju selište (napušteno selo) koga je Novak obnovio. Tri godine kasnije spominje se izvesni kesar Novak u ktitorskoj kompoziciji Bogorodične crkve na ostrvu Malom gradu na Prespi u današnjoj Albaniji. Miljukov je u liku ovog kesara prepoznao Mrasorovića. Nosio je veoma visoku titulu kesara, rezervisanu za članove vladareve porodice. Uz kesara Novaka javljaju se i njegova žena, kesarisa Kale i sin Amiral. Činjenica da se sa kesarskom titulom javlja 1369. godine, ne ostavlja sumnje da mu je titulu podario car Uroš (1355-1371). U natpisu iz 1368/9. godine je, međutim, jasno naglašeno da je Novak vazal kralja Vukašina (1365-1371).
U ispravi kneza Lazara iz 1380. godine nalazimo podatak o mogućem srodniku Novaka. Tom poveljom je Lazar svome "bratu", Crepu Vukoslaviću, potvrdio vlasništvo nad selom Lešjem. U izaslanstvu Hilandara koji je bio jedna od strana u sporu nalazili su se "starac" Atanasije Visimač čiji nadimak može svedočiti o viteškom tj. vlasteoskom poreklu i Atanasije Mrasor, koji bi mogao biti srodnik Novaka Mrasorovića.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- M. Šuica, Nemirno doba srpskog srednjeg veka, vlastela srpskih oblasnih gospodara, Beograd (2000)