Nova zemlja
Novaя Zemlя | |
---|---|
Geografija | |
Lokacija | Severni ledeni okean |
Površina | 90.650 km2 |
Visina | 1.547 m |
Administracija | |
Demografija | |
Stanovništvo | 2.429 |
Gustina st. | 0 stan./km2 |
Nova zemlja (rus. Новая Земля) je ruski arhipelag u Arktičkom okeanu u oblasti 60-og stepena severne geografske širine.[1][2] Sastoji se iz dva glavna ostrva (Severno i Južno ostrvo) i više manjih u okolini. Površina arhipelaga je oko 90.650 km².
Severno i Južno ostrvo odvaja moreuz Matočkin. Od priobalnog ostrva Vajgač, Južno ostrvo je odvojeno Karskim vratima. Na zapadu je Barencovo more, a na istoku Karsko more. Ostrva su izrazito planinska i predstavljaju nastavak planine Ural. Najviši vrh je na 1.547 metara nadmorske visine. Na Severnom ostrvu ima više lednika, dok na južnom preovladavaju tundre. Na ostrvima ima zaliha bakra, olova i cinka. Administrativno, ostrva pripadaju Arhangelskoj oblasti.[3]
Stanovništvo Nove zemlje, prema popisu stanovništva iz 2010. godine, bilo je oko 2.429, od čega je 1.972 obitavalo u Belušjoj Gubi,[4] gradskom naselju koje je administrativni centar okruga Nova zemlja. Autohtono stanovništvo (od 1872.[5][6] do 1950-ih kada su preseljeni na kopno) sastojalo se od oko 50–300 Nenaca[7] koji su pretežno bavili ribolovom, uzgojom irvasa, lovom na polarne medveda i lovom na perajare.[8][9] Prirodni resursi uključuju bakar, olovo i cink.[8]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Za ostrva su Rusi znali od 11. ili 12. veka, jer su trgovci iz Novgoroda posećivali ove krajeve.[10] Evropski istraživči severoistočnog morskog puta u 16. veku su izradili prve mape zapadne obale Nove zemlje (Hju Viloubi 1553.[10] i Vilem Barenc 1596[11]).[10][12] Tokom kasnijeg putovanja Fjodora Litke 1821–1824, zapadna obala je mapirana.[10] Henri Hadson je bio još jedan istraživač koji je prošao kroz Novu Zemlju dok je istraživao Severni morski put.[13]
Sa Nove zemlje je 1955. evakuisano malobrojno stanovništvo i ona je služila kao poligon za nuklearne eksperimente Sovjetskog Saveza.[9][14][15][16] Postojale su tri lokacije za testiranje:
- lokacija A, u zalivu Černaja (70,7° sgš — 54,6° igd), koja je korišćena 1955-1962.
- lokacija B, u moreuzu Matočkin (73,4° sgš — 54,9° igd), koja je služila za podzemne eksperimente 1964-1990.
- lokacija C, Suhoj Nos (73,7° sgš — 54,0° igd), korišćena 1957-1962, i gde je 30. oktobra 1961. izvršena eksplozija u vazduhu (na 3.500 metara) bombe od 50 megatona, takozvane Car bombe, najsnažnije nuklearne eksplozije ikada izvedene.
Smatra se da je na ovim ostrvima u 224 probe detoniran (ekvivalent od) 265 megatona TNT-a. Polovina površine arhipelaga se vodi kao „zona nuklearnih proba“. Posle duge pauze, neke istraživačke aktivnosti na ovim poligonima su nastavljene 1998.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Po podacima popisa iz 2010. na ostrvima živi 2.429 stanovnika, od kojih 1.972 žive u najvećem naselju Belušja Guba. Tu su i oko 100 pripadnika Neneckog naroda koji se bave lovom i ribolovom.
Okolina[uredi | uredi izvor]
Ekologija Nove zemlje je uslovljena njegovom severnom klimom, mada region ipak podržava raznolikost bioma. Jedna od najzapaženijih vrsta je polarni medved, čija se populacija u regionu Barencovog mora genetski razlikuje od ostalih potpopulacija polarnih medveda.[17]
Klima[uredi | uredi izvor]
Klima Nove zemlje | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Pokazatelj \ Mesec | Jan. | Feb. | Mar. | Apr. | Maj | Jun | Jul | Avg. | Sep. | Okt. | Nov. | Dec. | God. |
Apsolutni maksimum, °C (°F) | 2,6 (36,7) |
1,7 (35,1) |
2,0 (35,6) |
7,8 (46) |
17,6 (63,7) |
22,2 (72) |
28,3 (82,9) |
23,8 (74,8) |
16,5 (61,7) |
9,7 (49,5) |
4,5 (40,1) |
2,5 (36,5) |
28,3 (82,9) |
Maksimum, °C (°F) | −10,9 (12,4) |
−11,5 (11,3) |
−9,1 (15,6) |
−6,7 (19,9) |
−1,4 (29,5) |
4,9 (40,8) |
10,3 (50,5) |
9,0 (48,2) |
5,5 (41,9) |
−0,1 (31,8) |
−4,8 (23,4) |
−8,1 (17,4) |
−1,9 (28,6) |
Prosek, °C (°F) | −14,1 (6,6) |
−14,7 (5,5) |
−12,2 (10) |
−9,9 (14,2) |
−3,7 (25,3) |
2,5 (36,5) |
7,3 (45,1) |
6,8 (44,2) |
3,7 (38,7) |
−1,8 (28,8) |
−7,1 (19,2) |
−11,1 (12) |
−4,5 (23,9) |
Minimum, °C (°F) | −17,3 (0,9) |
−17,9 (−0,2) |
−15,2 (4,6) |
−13,0 (8,6) |
−5,8 (21,6) |
0,7 (33,3) |
5,1 (41,2) |
4,9 (40,8) |
2,1 (35,8) |
−4,0 (24,8) |
−9,9 (14,2) |
−14,1 (6,6) |
−7,0 (19,4) |
Apsolutni minimum, °C (°F) | −36,0 (−32,8) |
−37,4 (−35,3) |
−40,0 (−40) |
−29,9 (−21,8) |
−25,9 (−14,6) |
−9,6 (14,7) |
−2,8 (27) |
−1,7 (28,9) |
−9,9 (14,2) |
−21,1 (−6) |
−29,1 (−20,4) |
−36,2 (−33,2) |
−40,0 (−40) |
Količina padavina, mm (in) | 30 (1,18) |
26 (1,02) |
24 (0,94) |
20 (0,79) |
15 (0,59) |
23 (0,91) |
36 (1,42) |
31 (1,22) |
39 (1,54) |
35 (1,38) |
24 (0,94) |
33 (1,3) |
336 (13,23) |
Dani sa kišom | 1 | 1 | 1 | 1 | 3 | 10 | 15 | 17 | 19 | 9 | 3 | 2 | 82 |
Dani sa snegom | 18 | 18 | 19 | 17 | 17 | 10 | 1 | 1 | 6 | 17 | 19 | 20 | 163 |
Relativna vlažnost, % | 78 | 77 | 77 | 76 | 78 | 81 | 83 | 83 | 85 | 82 | 79 | 78 | 80 |
Sunčani sati — mesečni prosek | 0 | 25 | 107 | 215 | 189 | 173 | 229 | 143 | 73 | 40 | 3 | 0 | 1.197 |
Izvor #1: Pogoda.ru.net[18] | |||||||||||||
Izvor #2: NOAA (sun 1961–1990)[19] |
Polarni medvedi ulaze u područja u kojima obitavaju ljudi češće nego ranije, što se pripisuje klimatskim promenama. Globalno zagrevanje smanjuje zastupljenost morskog leda, prisiljavajući medvede da ulaze u unutrašnjost u potrazi za hranom. U februaru 2019. godine došlo je do masovne migracije u severoistočnom delu Nove zemlje. Deseci polarnih medveda su viđeni kako ulaze u kuće, javne zgrade i naseljena područja, pa su vlasti Arhangeljske oblasti proglasile vanredno stanje u subotu 16. februara 2019. godine.[20][21]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Wells, John C. (2008). Longman Pronunciation Dictionary (3rd izd.). Longman. ISBN 978-1-4058-8118-0.
- ^ Upton, Clive; Kretzschmar, Jr., William A. (2017). The Routledge Dictionary of Pronunciation for Current English (2nd izd.). Routledge. str. 910. ISBN 978-1-138-12566-7.
- ^ Law #65-5-OZ
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ „Novaя zemlя – istoriя zaseleniя”. Belushka.virtbox.ru. Pristupljeno 27. 9. 2012.
- ^ „Novaя zemlя v 1917–1941 gg”. Belushka.virtbox.ru. Pristupljeno 27. 9. 2012.
- ^ „Microsoft Word - North Test Site _FINAL_.doc” (PDF). Pristupljeno 27. 9. 2012.
- ^ a b Novaya Zemlya in: „The Columbia Encyclopedia, 6th ed.”. Pristupljeno 14. 10. 2006.
- ^ a b Яdernыe ispыtaniя SSSR. Tom 1. Glava 2 Arhivirano 2010-04-14 na sajtu Wayback Machine, p. 58.
- ^ a b v g Chisholm, Hugh, ur. (1911). „Novaya Zemlya”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). 19 (11 izd.). Cambridge University Press. str. 832—833.
- ^ Whitfield, Peter (1998). New Found Lands: Maps in the History of Exploration. UK: Routledge. ISBN 0-415-92026-4.
- ^ Zeeberg, Jaapjan J.; et al. (2002). „Search for Barents: Evaluation of Possible Burial Sites on North Novaya Zemlya, Russia”. Arctic. 55 (4): 329—338. JSTOR 40512490.
- ^ Henry Hudson in: Microsoft Encarta Online Encyclopedia 2006. Arhivirano iz originala 1. 11. 2009. g. Pristupljeno 14. 10. 2006.
- ^ "Nenets" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. avgust 2009), Arctic Network for the Support of the Indigenous Peoples of the Russian Arctic
- ^ "The Nenets", The Red Book of the Peoples of the Russian Empire
- ^ "Nuclear Free Seas" Arhivirano 2009-01-10 na sajtu Wayback Machine, Greenpeace
- ^ C. Michael Hogan (2008) Polar Bear: Ursus maritimus, Globaltwitcher.com, ed. Nicklas Stromberg Arhivirano 2008-12-24 na sajtu Wayback Machine
- ^ „Weather and Climate-The Climate of Malye Karmakuly” (na jeziku: ruski). Weather and Climate (Pogoda i klimat). Pristupljeno 27. 2. 2016.
- ^ „Malye Karmakuly Climate Normals 1961–1990”. National Oceanic and Atmospheric Administration. Pristupljeno 27. 2. 2016.
- ^ Abellan Matamoros, Cristina (13. 2. 2019). „Watch: Polar bear in Russian archipelago peeks inside a house”. euronews.com. Euronews. Pristupljeno 14. 2. 2019.
- ^ Stambaugh, Alex (12. 2. 2019). „Polar bear invasion: Parents scared to send children to school in remote Russian archipelago”. edition.cnn.com. CNN. Pristupljeno 15. 2. 2019.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Gerrit de Veer, Nova Zembla, written 1598, published 1996
- Vladimir Nabokov, "The Refrigerator Awakes" (1942), line 27
- Ian Fleming, In "The Living Daylights" (1966), Agent 272 is holed up in Novaya Zemlya
- Clive Cussler, Raise the Titanic! (1976), features a U.S. plan to recover a rare element vital to protecting the U.S. in the Cold War, an element found on Novaya Zemlya (where a U.S. spy and a Soviet guard clash), but now believed to be in the wreck of the RMS Titanic.
- Laurence Sterne, 1761, The Life & Opinions of Tristram Shandy, Gentleman, Book III, Chapter Twenty Alexander Pope: (i) The Dunciad. line 74: "Here gay description Egypt glads with showers,/Or gives to Zembla fruits, to Barca flowers...", (ii) Essay on Man. Epistle 2, part 5: "...But where the extreme of vice, was ne’er agreed:/Ask where’s the north? at York, ’tis on the Tweed;/In Scotland, at the Orcades; and there,/At Greenland, Zembla, or the Lord knows where."
- Roskill, S. W. (1962) [1956]. The Period of Balance. History of the Second World War: The War at Sea 1939–1945. II (3rd impr. izd.). London: HMSO. OCLC 174453986. Pristupljeno 11. 2. 2019.
- Woodman, Richard (2004) [1994]. Arctic Convoys 1941–1945. London: John Murray. ISBN 978-0-7195-5752-1.
- Serebryanny, Leonid (jun 1997). „The colonization and peoples of Novaya Zemlya then and now”. Nationalities Papers. 25 (2): 301—309. doi:10.1080/00905999708408505.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Nova zemlja - Centralni nuklearni poligon (Televizija Zvezda - Zvanični kanal)
- Internet sajt o Novoj zemlji
- Virtuelno putovanje po poligonu na Novoj zemlji
- Istorija i pejzaži
- „Nova Zembla”. The New Student's Reference Work. 1914.
- Novaya Zemlya information portal
- Selected satellite views of nuclear test site Novaya Zemlya (global security).
- Rozenberg Publishers – Climate and glacial history of the Novaya Zemlya Archipelago, Russian Arctic Архивирано на сајту Wayback Machine (19. јул 2004)
- Nuclear tests in Novaya Zemlya, International Atomic Energy Agency Department of Nuclear Safety and Security.