Pređi na sadržaj

Novine srbske

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Naslovna strana od juna 1840. sa domaćim vestima iz Srbije i Turske i inostranim iz Rusije i Kine.

Srpske novine (u nekadašnjoj transkripciji Novine srbske) su bile prve novine u Kneževini Srbiji.[1] Pojavile su se 5. januara (po novom kalendaru 17. januara 1834. godine), pod uredništvom Dimitrija Davidovića u Kragujevcu, a nastavile u Beogradu, u vreme kada je Srbija počela da se izgrađuje kao građansko društvo. Novine su bile pre svega službeni list Kneževine Srbije (18341882), provincije u Osmanskom carstvu, a potom i Kraljevine Srbije (18821918). Nakon Prvog svetskog rata utopile su se u Službene novine Kraljevine Jugoslavije.

Novine[uredi | uredi izvor]

Dimitrije Davidović 1834. godine, ulje na platnu, rad Uroša Kneževića.

Pojava štampe u Kneževini Srbiji u tesnoj je vezi sa izdvajanjem građanstva kao samostalne društvene klase. Relativno miran razvitak Srbije posle Drugog srpskog ustanka uslovio je brži razvoj privrede - trgovine i zanatstva - što je dovelo do formiranja prve buržoazije. Nastao je još jedan društveni sloj - činovništvo. I tako se, od trgovaca, zanatlija i činovnika, formiralo gradsko stanovništvo koje se postepeno ali vidno isticalo svojim ekonomskim, političkim, a naročito kulturnim interesima.

Srpske novine - objava kraljevskog venčanja od 23. jula odnosno 5. avgusta 1900. godine
Srpske novine štampane na Krfu tokom Prvog svetskog rata; Sakupio Luka Lazić za Biblioteku Lazić; Nalaze se u Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju Adligat u Beogradu.

Novine su pokrenute s ciljem da šire prosvetu i kulturu, one su po svom sadržaju bile, pre svega politički list. Novine nisu, po načinu uređivanja i tehničkom izgledu, zaostajale za najboljim stranim listovima onog vremena. Izlazile su jednom sedmično, subotom, na dva lista, a godišnja pretplata iznosila je dva talira. Pretplata se obavljala u okružnim sudovima i novine su odatle slate pretplatnicima. Njihov urednik Dimitrije Davidović imao je višegodišnje novinarsko iskustvo, i to u Beču, evropskom centru; to je omogućilo Davidoviću da ispolji sve svoje novinarske i uredničke kvalitete; Državna štamparija u kojoj su novine štampane, raspolagale je dobrom tehnikom i imala je vešte majstore, dovedene iz inostranstva. Najviše pretplatnika bilo je 1834. i 1835. godine, do leta prve godine izlaženja bilo je 600, kasnije se broj pretplatnika povećavao.

Od 1835. godine novine su izlazile u Beogradu. Godine 1845. promenile su ime u Srbske novine, a 1869. u Srpske novine. Prvobitno nedeljnik, novine su u periodu 1843—1849. izlazile dva puta sedmično, potom do kraja 1872. tri puta sedmično, da bi od 1873. postale dnevnik, osim u periodu Prvog svetskog rata, kada je bilo velikih neredovnosti u izlaženju. Osim u Kragujevcu i Beogradu, novine su štampane u Nišu (19141915), a zatim na Krfu (19161918). Poslednji broj novina je izašao 15. februara 1919. godine, tada su se utopile u Službene novine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.[2]

Službene novine Kneževine i Kraljevine Srbije[uredi | uredi izvor]

Naziv novine Godine izlaženja Mesto izlaženja Detalji
Novine srbske 1834. Kragujevac
Novine srbske s visočaйšimъ dozolenemъ pravitelstva 1835–1843. Beograd
Srbske novine 1844–1869. Beograd do 20. aprila 1868. po starom pravopisu, a od 22. aprila 1868. po novom pravopisu
Srpske novine januar 1870. – 31. decembar 1894. Beograd
Srpske novine. Službeni dnevnik Kraljevine Srbije januar 1895. – 13. jul 1914. Beograd
jul 1914. – 14. oktobar 1915. Niš
april 1916. – 13. novembar 1918. Krf
januar 1919. – 15. febr. 1919. Beograd samo osam brojeva

Urednici Srpskih novina[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]