Обични пух
Sivi puh Vremenski raspon: oligocen — danas
| |
---|---|
Glis glis | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Potporodica: | |
Rod: | Glis Brisson, 1762
|
Vrsta: | G. glis
|
Binomno ime | |
Glis glis (Linnaeus, 1766)
| |
Rasprostranjenost vrste | |
Sinonimi | |
Myoxis glis |
Puh,[2] obični puh,[3] veliki puh[4] ili sivi puh[5] (lat. Glis glis) je vrsta sitnog noćnog glodara, jedina u istoimenom rodu (Glis). Nastanjuje kontinentalni deo Evrope, kao i veća mediteranska ostrva (Korzika, Sardinija, Sicilija, Krit, Krf), a u Aziji areal se prostire do severa Irana[6]. Postojanje populacije puhova u Engleskoj je rezultat uvođenja početkom 20. veka. Tokom zimskog sna puhovi leže na boku (ređe na leđima), uvijeni poput klupka[6].
Opis[uredi | uredi izvor]
Telo puha je dugačko 13—18 cm, a čupavi rep 12—15 cm. Masa odraslog puha može da dostigne i 185 g[7]. Oblikom tela, puh podseća na manju vevericu. Boja krzna je sivkasto braonkasta. Uši puha su velike i okrugle, a oči male.
Značaj[uredi | uredi izvor]
U vreme antičkog Rima, puhovi su bili uzgajani radi korišćenja u ishrani ljudi. I danas se smatraju poslasticom u Sloveniji[8]. Značaj puhova za čoveka danas uglavnom leži u uništavanju letina brojnog voća, zbog čega ga smatraju štetočinom. Veličine populacija puhova su smanjene, većinom usled uništavanja njihovih prirodnih staništa (listopadnih šuma), te se danas puhovi smatraju skoro ugroženom vrstom[1].
Ishrana[uredi | uredi izvor]
Puhovi su svaštojedi, uglavnom se hrane voćem, bobicama, nekim cvetovima, insektima, orasima, lešnicima i slično. Oni su jedinstveni među glodarima, po tome što nemaju slepo crevo, deo creva koji ostalim vrstama služi za fermentaciju biljnih materija. Njihova dentalna formula je slična dentalnoj formuli veverica, iako im često fale predkutnjaci.
Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]
Puhovi žive u malim porodičnim grupicama, a rasprostranjenost zavisi od dostupnosti hrane.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Amori, 1996. Glis glis. 2006 IUCN Red List of Threatened Species. IUCN 2006.
- ^ „Nacrt akcionog plana biodiverziteta glavnog grada Podgorice” (PDF). podgorica.me. str. 106. Arhivirano iz originala (PDF) 09. 04. 2018. g. Pristupljeno 08. 04. 2018.
- ^ „Sisari posebni deo (2)” (PDF). Univerzitet u Beogradu - Poljoprivredni fakultet. str. 12. Arhivirano iz originala (PDF) 08. 04. 2018. g. Pristupljeno 08. 04. 2018.
- ^ „Filogenija sisara” (PDF). katedre.vet.bg.ac.rs. str. 74. slajd. Arhivirano iz originala (PDF) 09. 08. 2019. g. Pristupljeno 09. 08. 2019.
- ^ „Prilog VIII Zaštićene divlje vrste na teritoriji Republike Srbije”. pravno-informacioni-sistem.rs. Arhivirano iz originala 20. 02. 2020. g. Pristupljeno 25. 04. 2020.
- ^ a b Nowak 1999, str. 1629–1630
- ^ Reichholf J, Steinbach G, Wendler F. 1983. Säugetiere. München: Mosaik Verlag GmbH. ISBN 978-3-570-01182-9
- ^ Haberl W. 2007. Dormouse Hunting in Slovenian Tradition. Dormouse Culture, Tradition & Myths. [1]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Nowak, RM (1999). „Fat Dormouse, or Edible Dormouse”. Walker's mammals of the world. Johns Hopkins University Press. str. 1629—1630. ISBN 978-0-8018-5789-8.