Pređi na sadržaj

Ogisten Luj Koši

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ogisten Luj Koši
Ogisten Luj Koši
Lični podaci
Datum rođenja(1789-08-21)21. avgust 1789.
Mesto rođenjaPariz, Francuska
Datum smrti23. maj 1857.(1857-05-23) (67 god.)
Mesto smrtiSo, Francuska
ObrazovanjeÉcole des Ponts ParisTech, Licej Anri IV, Politehnička škola
Naučni rad
Poljematematika

Ogisten Luj Koši (fr. Augustin Louis Cauchy; Pariz, 21. avgust 1789So, 23. maj 1857) istaknuti francuski matematičar, profesor univerziteta u Parizu, jedan je od tvoraca teorije funkcija komleksne promenljive.[1] Objavio radove iz raznih oblasti matematike i njenih primena (teorija brojeva, matematička analiza, teorija diferencijalnih i parcijalnih jednačina, teorija poliedara, teorijska i nebeska mehanika, matematička fizika i dr.), postavljajući i rešavajući nove probleme i uvodeći nove pojmove i nove metode. Takođe je razvijao teoriju talasa u optici i radio je na teoriji elastičnosti.[2] Uveo je sledeće termineu matematici: modul i argument komleksnog broja, konjugovani kompleksni brojevi. Njegova glavna dela su: Kurs analize, Primena analize u geometriji.

Duboki matematičar, Koši je imao veliki uticaj na svoje savremenike i naslednike;[3] Hans Frojdental je izjavio: „Više koncepata i teorema je imenovano za Košija nego za bilo kog drugog matematičara (samo u elastičnosti postoji šesnaest koncepata i teorema nazvanih po Košiju).”[2] Koši je bio plodan pisac; napisao je oko osam stotina istraživačkih članaka i pet kompletnih udžbenika o raznim temama iz oblasti matematike i matematičke fizike.

Košijev kriterijum konvergencije[uredi | uredi izvor]

Košijev opšti kriterijum konvergencije: za konvergenciju bilo kojeg brojevnog ili funkcionalnog reda neophodno je i dovoljno da svaki segment tog reda postaje proizvoljno mali ako su i dovoljno veliki.

Košijeva integralna formula[uredi | uredi izvor]

Koši je najpoznatiji po razvijanju teorije kompleksne promenjive. Njegovo prvo delo u ovoj oblasti je tzv. " Košijeva integralna formula" koja se može matematički zapisati kao:

gde je f(z) funkcija na zatvorenoj oblasti C u kompleksnoj ravni.

Košijev problem[uredi | uredi izvor]

Košijev problem je problem nalaženja onog rešenja diferencijalne jednačine koje odgovara zadatim početnim uslovima.

Residum funkcije kompleksne promenjive[uredi | uredi izvor]

Leçons sur le calcul différentiel, 1829

Godine 1826. Koši je dao formalnu definiciju residuma funkcije. Ovaj koncept se odnosi na funkcije koje imaju polove —izolovane singularitete, t.j. tačke u kojima funkcija ide u pozitivnu ili negativnu beskonačnost. Ako se kompleksna funkcija f(z) može razviti u okolini singularne tačke a kao

gde je φ(z) analitička funkcija, onda funkcija f ima pol reda n u tački a. Ako je n = 1, onda je to pol prvog reda, ako je n = 2 onda je to pol drugog reda itd.

Koeficijent B1 se zove po Košiju residum funkcije f u a. Ako f nije regularno u a, onda je residum funkcije f 0 u tački a. U slučaju pola prvog reda, residum funkcije f(z) je jednak :

gde je B1 zamenjeno modernom notacijom za residum.

Osnovna Košijeva itegralna formula[uredi | uredi izvor]

Godine 1831. Koši je objavio formulu poznatu kao Osnovna Košijeva integralna formula,

gde je f(z) analitička funkcija u oblasti C i gde je a kompleksan broj koji se nalazi negde u navedenoj oblasti.

Košijev teorem o ostacima (residumu)[uredi | uredi izvor]

Iste godine Koši je izveo teorem o residumu,

gde je suma residuma po svim polovima n funkcije f(z) na oblasti C jednaka integralu po zatvorenoj oblasti S pomnoženim sa :.

Ovi Košijevi doprinosi predstavljaju samu srž "Teorije funkcija kompleksne promenjive" koju danas izučavaju fizičari i inžinjeri elektrotehnike.

Radovi[uredi | uredi izvor]

Koši je bio veoma produktivan, po broju radova je drugi posle Leonharda Ojlera. Bio je potreban skoro čitav vek da se svi njegovi spisi sakupe u 27 velikih tomova:

Njegov najveći doprinos matematičkoj nauci je obuhvaćen rigoroznim metodama koje je uveo; oni su uglavnom oličeni u njegova tri velika traktata:

Njegova druga dela uključuju:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^  Jedna ili više prethodnih rečenica uključuje tekst iz publikacije koja je sada u javnom vlasništvuChisholm, Hugh, ur. (1911). „Cauchy, Augustin Louis”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). 5 (11 izd.). Cambridge University Press. str. 555—556. 
  2. ^ a b Freudenthal 2008. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFFreudenthal2008 (help)
  3. ^ a b Chisholm 1911. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFChisholm1911 (help)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]