Pređi na sadržaj

Odvijač

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Odvijači

Odvijač ili odvrtač, a kolokvijalno i šrafciger (iskvareno od nem. Schraubenzieher), jeste ručni alat koji služi za odvijanje i zavijanje vijaka. Kako je vijak najmasovniji mašinski element u današnjem svetu, tako je i odvijač postao neizostavna i najčešće korišćena alatka u svim granama industrije i mnogobrojnim zanatima.[1]

Vrh odvijača može imati puno različitih oblika od kojih su najčešći ravan, krstast („filips“ ili „robertson“), šestougaon („inbus“) i zvezdast („torx“), a razlikuju se još i po dužini i debljini tela, odnosno vrha. Odvijača ima svih veličina, od ogromnih za vijke na teškim mašinama pa do minijaturnih časovničarskih. Telo odvijača je najčešće od kvalitetnog alatnog čelika otpornog na habanje, a rukohvat od plastičnih masa, ali može biti i od drveta ili metala.

Odvijač može imati magnetni vrh ili poseban mehanizam za prihvatanje zavrtnja. Odvijači su najčešće pravi, u obliku poluge, sa rukohvatom u produžetku tela, ali mogu biti i u obliku slova „T“, sa poprečnim rukohvatom.

Univerzalni i električni odvijači[uredi | uredi izvor]

Električni odvijač sa akumulatorskim napajanjem.
Električni odvijač sa akumulatorskim napajanjem i automatskim uvođenjem vijaka

Postoje i univerzalni odvijači sa garniturom izmenljivih vrhova i mehanizmom koji omogućava brzo odvrtanje i zavrtanje vijaka. Ovakvi odvijači su izuzetno praktični u uslovima kada se korisnik susreće sa više različitih tipova glava vijaka.

Odvijači mogu biti i električni sa akumulatorskim ili mrežnim napajanjem, a postoje i modeli koji automatski uvode vijke iz posebne kutije, kao kod automatskog oružja. Od izuzetne su koristi kod poslova montaže, naročito kada se radi u otežanim uslovima, a za kratko vreme je potrebno zavrnuti veliki broj vijaka. Električni odvijači obavezno imaju mogućnost regulacije broja obrtaja i izmenu smera rotacije i najčešće su opremljeni glavama za brzu izmenu alata.

Električarski odvijač[uredi | uredi izvor]

Odvijač za ispitivanje faze u električnoj instalaciji se zove „prob-lampa“ ili „fazometar“, a poznat je pod kolokvijalnim nazivom „glimerica“. Kada se takav odvijač stavi u utičnicu na pol koji je faza, a pri tome se prst prisloni na kraj sa metalnom kapom u dršci zasvetli tinjalica. Na taj način se utvrđuje prisustvo napona u provodniku.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Užljebljeni šrafovi

Najraniji dokumentovani odvijači su korišćeni u kasnom srednjem veku. Verovatno su izmišljeni krajem 15. veka, bilo u Nemačkoj ili Francuskoj. Originalni nazivi alata na nemačkom i francuskom bili su Schraubenzieher[2][3][4] (izvlakač šrafova) i tournevis (zavrtač). Prva dokumentacija o alatu nalazi se u srednjovekovnoj Kućnoj knjizi zamka Volfeg, rukopisu napisanom negde između 1475. i 1490. godine.[5] Ovi najraniji šrafcigeri su imali ručke u obliku kruške i napravljeni su za šrafove sa urezima (diverzifikacija mnogih vrsta odvijača nije se pojavila sve do pozlaćenog doba). Međutim, šrafciger je ostao neupadljiv, jer se dokaz njegovog postojanja tokom narednih 300 godina zasniva prvenstveno na prisustvu šrafova.

Vrh odvijača[uredi | uredi izvor]

Alat koji se koristi za pokretanje glave zavrtnja sa prorezima naziva se standardni odvijač sa uobičajenim sečivom, ravnim sečivom, prorezom, ravnim vrhom,[6] ili odvijač sa „ravnom glavom“.[7] Ova poslednja upotreba može biti zbunjujuća, jer izraz ravna glava takođe opisuje vijak sa ravnim vrhom, dizajniran za ugradnju u upuštenu rupu. Nadalje, termin implicira da šrafciger ima „glavu“; mada to nije tako. Takav šraf sa ravnom glavom može imati proreznu, krstastu, četvrtastu udubljenu ili kombinovanu glavu. Pre razvoja novijih tipova bitova, pljosnato sečivo se zvalo „obična oštrica”, jer je bilo najčešće. U zavisnosti od primene, naziv ovog odvijača može se razlikovati. U okviru automobilske/teške električne industrije poznat je kao „odvijač sa ravnom glavom“;[8] u industriji avionike i rudarstva poznat je kao „standardni odvijač“.[9]

Dizajn se često kritikuje zbog njegove tendencije da se izvuče na nižim nivoima obrtnog momenta nego kod drugih dizajna sa „ukrštenim glavama“, što je efekat uzrokovan konusnim profilom žlebova koji ih čini lakšim za umetanje u šraf nego drugi slični stilovi. Dugo je bilo popularno verovanje da je to zapravo namerna karakteristika dizajna. Nedostaju dokazi za ovu specifičnu priču i ova karakteristika se ne pominje u originalnim patentima.[10] Međutim, naknadno usavršavanje originalnog dizajna opisanog u američkom patentu #2,474,994[11][12][13] opisuje ovu osobinu.

Robertson, takođe poznat kao kvadratni,[14] ili Scrulox[15] odvijač ima utičnicu u obliku kvadrata u glavi zavrtnja i četvrtastu izbočinu na alatu. Alat i utičnica imaju konus, što olakšava umetanje alata, a takođe pomaže da se zavrtanj zadrži na vrhu alata, a da korisnik ne mora da ga drži tamo. (Prvi razlog za postojanje konusa bio je da se proizvodnja šrafova učini praktičnom korišćenjem hladnog oblikovanja glava,[16] ali njegove druge prednosti su pomogle popularizaciji ovog odvijača.) Robertsonovi zavrtnji su uobičajeni u Kanadi, iako su korišćeni i drugde,[17] i postali su mnogo češći u drugim zemljama poslednjih decenija. Robertson šrafcigere je lako koristiti jednom rukom, jer konusni nastavak ima tendenciju da zadrži zavrtanj, čak i ako se protrese.[17] Oni takođe omogućavaju upotrebu ugaonih odvijača i vijaka sa trim glavom. Robertson šrafovi sa utičnicom su samocentrirajući, smanjuju beg, zaustavljaju električni alat kada je podešen i mogu se ukloniti ako su ofarbani ili stari i zarđali.[17] U industriji ubrzavaju proizvodnju i smanjuju oštećenje proizvoda. Jedna od njihovih prvih velikih industrijskih upotreba bila je proizvodnja modela A i modela T kompanije Ford Motor. Henri Ford ih je smatrao veoma pouzdanim i uštedeo je značajno vreme proizvodnje, ali nije mogao da obezbedi licenciranje za njih u Sjedinjenim Državama, te je ograničio njihovu upotrebu samo na svoju kanadsku diviziju. Odvijači sa Robertson glavom dostupni su u standardnim veličinama vrhova, od 1,77 mm do 4,85 mm.

Rid i Princ, koji se takođe naziva Frirson, je još jedna istorijska konfiguracija zavrtnja sa krstastom glavom. Krst u glavi zavrtnja je oštriji i manje zaobljen od Filipsa, a svrdlo ima fluks od 45° i oštriji, šiljasti kraj. Takođe, utor za Filips šraf nije tako dubok kao utor za Rid i Princ.[18][19][20] U teoriji, R&P zavrtnji različite veličine odgovaraju bilo kojoj R&P veličini bita.[21]

Pozidriv i srodni Supadriv se široko koriste u Evropi i većem delu Dalekog istoka.[22] Dok Pozidriv šrafovi imaju ukrštene glave poput Filipsa i ponekad se smatraju istim, Pozidriv dizajn omogućava primenu većeg obrtnog momenta nego Filips. Često se tvrdi da oni mogu primeniti više obrtnog momenta nego bilo koji drugi uobičajeno korišćeni sistem odvijača sa krstom, zbog složene konfiguracije žlebova (sparivanja).

Unakrsni odvijači japanskog industrijskog standarda (JIS) su i dalje drugi standard, koji se često netačno naziva japanski Filips. Kompatibilne glave šrafova se obično mogu identifikovati po jednoj pritisnutoj tački ili znaku „X” na jednoj strani poprečnog proreza. Ovo je standard za zavrtnje širom Azije i japanskog uvoza. Vozač ima tačku od 57° sa ravnim vrhom.[23]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Screwdriver | tool”. Encyclopedia Britannica. Arhivirano iz originala 2013-12-19. g. Pristupljeno 2013-12-18. 
  2. ^ „Schraubenzieher « atlas-alltagssprache”. Arhivirano iz originala 2021-08-20. g. Pristupljeno 2021-08-09. 
  3. ^ „Franz Kafka: In der Strafkolonie”. Arhivirano iz originala 2021-08-09. g. Pristupljeno 2021-08-09. 
  4. ^ „Schraubenzieher”. Arhivirano iz originala 2021-08-06. g. Pristupljeno 2021-08-09. 
  5. ^ Rybczynski 2000, str. 90–94.
  6. ^ Capotosto, Rosario (decembar 1996), „Screwdriver Basics”, Popular Mechanics, 173 (12): 82—83, ISSN 0032-4558, Arhivirano iz originala 2017-02-16. g.. 
  7. ^ Review, Princeton (2004). Cracking the ASVABNeophodna slobodna registracija. New York: Random House. str. 174. ISBN 978-0-375-76430-1. 
  8. ^ Chilton, G. (2001). Homebasics: the complete guide to running today's homeNeophodna slobodna registracija. Barnes & Noble Books. str. 18. ISBN 978-0-7607-2719-5. Pristupljeno 27. 9. 2018. 
  9. ^ Richards, A.J.; Stephenson, J.H. (1984). Avionic Navigation Systems Specialist. Avionic Navigation Systems Specialist. Extension Course Institute, Air University. str. 169. Arhivirano iz originala 30. 5. 2020. g. Pristupljeno 27. 9. 2018. 
  10. ^ Adler, Alexander (1998-05-18). Testing and Understanding Screwdriver Bit Wear (Teza). Virginia Tech. hdl:10919/36701Slobodan pristup. 
  11. ^ U.S. Patent 2.474.994
  12. ^ US 2474994, Tomalis, Joseph & American Screw Company, "Screw Socket", published December 30, 1942, issued July 5, 1949 
  13. ^ „US Patent #2,474,994 Claims, Page 7”. Arhivirano iz originala 2017-08-04. g. 
  14. ^ Furniture Projects for the Deck and Lawn. Cambium Press. 2004. ISBN 978-1-892836-17-5. Arhivirano iz originala 2013-10-11. g. Pristupljeno 2012-03-12. 
  15. ^ Robertson Inc. „Robertson Inc. - The Original Robertson Fastening System”. Robertson Inc. main site. Arhivirano iz originala 2011-09-26. g. Pristupljeno 2011-09-28. 
  16. ^ Rybczynski 2000, str. 79–81.
  17. ^ a b v Rybczynski 2000, str. 85–86
  18. ^ "The Phillips screwdriver has about 30° flukes and a blunt end, while the Reed and Prince has 45° flukes and a sharper, pointed end." RECESSED www.tpub.com Arhivirano 2009-04-08 na sajtu Wayback Machine October 2011
  19. ^ Michael Uva (2010). The Grip Book. Taylor & Francis. ISBN 978-0-240-81291-5. Arhivirano iz originala 2014-07-07. g. Pristupljeno 2014-09-14. 
  20. ^ „Reed and Prince Screwdriver”. www.scribd.com. [mrtva veza]
  21. ^ „Bits From MRO Tools”. mrotools.com. Arhivirano iz originala 2012-04-25. g. „The Frearson recess is designed so that any size bit will fit any size recess. 
  22. ^ „When a Phillips is not a Phillips, step13: Posidriv”. instructibles.com. Arhivirano iz originala 2014-09-03. g. 
  23. ^ „When a Phillips is not a Phillips, step10: JIS – Japanese Industrial Standard”. instructibles.com. oktobar 2011. Arhivirano iz originala 2011-08-27. g. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]