Oker

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pigment okera

Oker (nem. ocker, engl. ochre — iz: lat. ochra, svetložut i grč. ὠχρός, ohros, žut; bled) je prirodni anorganski pigment kome je, uz sadržaj (prirodne) gline, glavni sastojak hidratizovani feri oksid (FeOOH x 0.4 H2O), a sadrži i nešto manganovih i kalcijumovih spojeva. Porastom udela gvožđa (i mangana) boja okera prelazi iz žute u smeđu i crvenosmeđu. Boju menja i žarenjem; najpre postaje intenzivnijom, a zatim prelazi u tamnije nijanse uz istovremeno povećanje pokrivne moći.

Slika konja u okeru iz francuske pećine Lasko

U praistoriji se oker upotrebljavao za bojenje i slikanje, ali i u obredne svrhe. Crveni oker simbolizuje boju života i stari narodi su mu pripisivali snagu krvi. Već od paleolita koristio se za posipanje tela pokojnika ili se pokojniku prilagao u grob kao grumen. Zbog toga su i neke praistorijske zajednice dobile ime prema tom običaju, na primer kultura grobova s okerom.

U kasnijem periodu služio je kao važan pigment za boje i lakove, a danas su ga iz upotrebe gotovo potpuno istisnuli sintetični oksidi gvožđa, čiji se žuti oksidi takođe zovu okerom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]