Okraštica
Okraštica | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Kosovo i Metohija |
Upravni okrug | Kosovskomitrovački |
Opština | Vučitrn |
Stanovništvo | |
— 2011. | 1.113[1] |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 49′ 31″ S; 20° 54′ 34″ I / 42.82528° S; 20.90944° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 598 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 42000 |
Pozivni broj | +383 (0)28 |
Registarska oznaka | 02 |
Okraštica (alb. Akrashticë) je naselje u opštini Vučitrn na Kosovu i Metohiji. Atar naselja se nalazi na teritoriji katastarske opštine Okraštica površine 883.61 ha. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, selo je imalo 1.113 stanovnika, većinu stanovništva činili su Albanci.[a]
Geografija[uredi | uredi izvor]
Selo je na valovitom zemljištu, zbijenog tipa, oranice s različitim sastavom, na kojima uspevaju sve žitarice, a ima nešto i hrastove šume. Okraštica je smeštena na padini planine Čičavice, 7 km udaljeno od Vučitrna na zapadnoj strani. Deli se na mahalu Šaljaka (na levoj strani Kragujevačke reke) i mahalu Marinćaka (na desnoj strani reke). Nazivi mahala su po starijim i važnijim rodovima. I kuće u mahalama nisu zbijene već rasturene u grupice po rodovima.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Selo se prvi put pominje u turskom popisu oblasti Brankovića iz 1455. godine, u popisu je upisano pod istim imenom 22 srpske kuće, među kojima je bio dom popa Vukašina. U selu je postojala stara crkva, kojoj se danas izgubio svaki trag. U ovom selu su živeli Srbi do 1820. godine, kada su došli Albanci iz severne Albanije iz mesta Marine. Po njihovom dolasku Srbi su počeli da se raseljavaju. Dolaskom muhadžira iz Toplice ovo selo se u potpunosti raselilo i Srbi su otišli u Toplicu i druge krajeve.[2] Godine 1925. u ovo selo doselile su se 3 kuće naseljenika na dobijenu utrinsku zemlju od države.[3]
Učesnici oslobodilačkih ratova 1912—1918[uredi | uredi izvor]
- Sladojević Luka, Solunski dobrovoljac
Učesnici Drugog svetskog rata (1941—47)[uredi | uredi izvor]
- Kostić Stojan
- Sladojević Luka
Poginuli u drugom svetskom ratu[uredi | uredi izvor]
- Sladojević Luka, 1942. u Crnoj Gori[4]
Odseljeni 1941—93[uredi | uredi izvor]
- Kostić Stojan 1941, sa 5 člana., Pantina, Paraćin
- Radulović Gojko 1941. sa 3 člana., Pantina
- Sladojević Luka 1941, sa 4 člana., Crna Gora, nepoznato.
Svega 3 domaćinstava sa 12 članova. Od iseljenja ovih stanovnika prestao je život Srba u ovom selu.
Poreklo stanovništva po rodovima[uredi | uredi izvor]
Najstariji albanski rod (Marinćak), pri doseljenju (oko 1820), zatekao je selo sa srpskim stanovništvom, samo je bilo malo kuća u njemu. Srbi su docnije prodavali imanja vučitrnskim muslimanima i raseljavali se.
- Rodovi
- Marinćak (10 kuća.), od fisa (plemena) Mzi. Doseljen oko 1820. iz Severne Albanije, iz Marine, po čemu mu je došlo i prezime. Pojasevi u 1934. od doseljenja: Asan, Zait, Rama, Bahtijar (80 godina).
- Šaljak (6 kuća.), od fisa (plemena) Šalje. Iz Boljetina (Kopaonička Šalja) doseljen u Nevoljane za čifčiju, pa odatle u Okrašticu sredinom 19. veka.
- Bodrljak (7 kuća.), od fisa (plemena) Šalje. Doselio se iz Starog Trga (Kopaonička Šalja) na kupljeno imanje posle Šaljaka.
- Karačeli (8 kuća.), od fisa (plemena) Druština, starinom je iz Malesije. Živeo je u Čabru (Ibarski Kolašin), odakle se doselio u Karače, a iz Karača preselio u Okrašticu posle Bodrljaka.
- Mehol (2 kuća.), od fisa (plemena) Gaša. Preseljen od istoimenog roda u Štitarici malo pre dolaska muhadžira.
- Azemovit (alb. Azemi) (2 kuća.), od fisa (plemena) Beriša. Preseljen iz Slatine (vučitrnske) kad i Meholi.
- Meaneli (6 kuća.), od fisa (plemena) Klimenata (alb. Kelmendi). Doseljeni 1878. kao muhadžiri iz Mehane u Toplici.
- Crnogorci (2 kuća.). Sa Peštera sišao na Kosovo nešto pre dolaska muhadžira. Prvo bio u Doljaku, a posle prešao u Okrašticu za čifčiju u Šerifa Biku iz Vučitrna. Kažu da su i na Pešteru govorili albanski. Ubrajaju se u fis (pleme) Škrelja.
U Okraštici su bile dve srpske kolonističke kuće. Okupator ih je za vreme rata proterao i više se posle rata nisu vratile.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Godina | 1948 | 1953 | 1961 | 1971 | 1981 | 1991 | 2011 |
---|---|---|---|---|---|---|---|
Stanovništvo | 543 | 598 | 708 | 908 | 1.078 | 1.112 | 1.113 |
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Popis iz 2011. na Kosovu i Metohiji su sproveli organi samoproglašene Republike Kosovo. Ovaj popis je bio bojkotovan od strane velikog broja Srba, tako da je realan broj Srba na Kosmetu znatno veći od onog iskazanog u zvaničnim rezultatima ovog popisa.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Etnički sastav stanovništva na Kosovu i Metohiji iz 2011. godine (jezik: albanski)
- ^ „Zadužbine Kosova, (spomenici srpskog naroda)”. Prizren : Eparhija raško-prizrenska ; Beograd : Bogoslovski fakultet u Beogradu, 1987.
- ^ Urošević 1965, str. 260.
- ^ Evidencija SUBNOR-a Vučitrna.
- ^ Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961. godine pod2.stat.gov.rs
- ^ a b Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981. godine pod2.stat.gov.rs
- ^ Etnički sastav stanovništva Kosova i Metohije 2011. godine pop-stat.mashke.org (jezik: albanski)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Urošević, Atanasije (1965). Kosovo, naselja i poreklo stanovništva. Beograd: SANU. str. 260.
- Zadužbine Kosova (spomenici srpskog naroda), Eparhija raško-prizrenska, Prizren, Bogoslovski fakultet, Beograd, (1987). str. 525