Okrugli sto

Okrugli sto je mjesto za rasprave ili diskusije, akademske, naučne, umjetničke, stručne ili političke, naročito na konferencijama (naučne ili akademske, političke) ili seminarima. Aluzija je na sto kakav su imali u arturijanskoj legendi kralj Artur i njegovi vitezovi. Okrugli sto za razliku od stolova oblika pravougaonika nema glavne strane predviđene za osobe s prvenstvom, nego su svi jednaki i svi sudionici u diskusiji ravnopravni.

Koncept

Okrugli stolovi služe popularizaciji stručno i društveno značajnih tema ili kao pomoć i u interesu društva u donošenju određenih zakona i strateških dokumenata, dok u drugim situacijama služe promociji organizatora, kompanija i/ili velikih sistema.

Moderatori, organizator i uvodničari imaju obavezu definisati predvidive zaključke i preporuke odgovarajućim institucijama države ili društva ili ciljane grupe. Ovome se pristupa jer treba upravljati procesom rasprave u smislu da se unaprijed zna šta se želi poručiti društvu okruglim stolom. Time se na okruglom stolu diskusija fokusira u pravom smjeru i sprečava divergentna rasprava koja ne omogućava zaključke.

Okrugli sto treba najaviti na vrijeme. U priopštenju medijima treba im navesti najzanimljivije podatke o najavljenom okruglom stolu.

Teme okruglog stola smije predložiti svaki sudionik i organizator, a odobrava ga programski odbor okruglog stola.

Unaprijed se dogovara trajanje okruglog stola. Ne smije biti prekratak, jer se nikakva valjana rasprava ne može ni dogoditi, niti se svi dospijevaju uključiti. Ne smije biti ni predug, zbog gubitka koncentracije, zamora i gubitka niti rasprave. Ako se rasprava povoljno razvije, ne valja se slijepo držati prvobitno određenog vremena, jer dobra atmosfera, uključenost sudionika i slušalaca i dosegnut kvalitetan nivo rasprave jeste neponovljiv elemenat.

Organizator predlaže uvodničare i moderatora. Organizator je po funkciji sličan uredniku novina. Poželjno je da organizator prije nego što se održi okrugli sto sazove uvodničare. Tada se tačno dogovara šta će koji od uvodničara govoriti radi dosljednosti teme.

Moderator je osoba s iskustvom, obično medijskim. U pravilu to nije organizator. Višegodišnja iskustva su pokazala da osobe bez medijskog i scenskog iskustva, koje su dobri organizatori, vrlo često kao loši moderatori upropaste inače dobro koncipiran okrugli sto pa je potrebno funkciju moderatora odvojiti od funkcije organizatora. Ne smije u diskusiji zastupati unaprijed odabrani stav niti smije forsirati bilo čije mišljenje, nego biti neutralan, ekvidistantan prema svim tendencijama koje se pojave u raspravi, a zastupati opšteprihvaćene društvene norme.

Uvodničari su osobe sa ugledom na svom području, respektabilne osobe. Uvodna slova ne smiju biti skup međusobno nepovezanih izlaganja, nego dijelovi tematske cjeline. Uvodničarski govor traje kratko, do pet minuta. U diskusiji smije odgovoriti na pitanja iz publike.

Nakon davanja uvodnih slova, moderator ih rezimira i poziva prisutnu publiku na postavljanje pitanja. Cilj je izbjeći da ista osoba iz publike više puta postavlja pitanja jednom ili nekolicini uvodničara, jer to pretvara okrugli sto u prisvajanje od strane jedne osobe što tjera druge da ga napuste.

Nakon što se okrugli sto održao, voditelj mora odmah napisati novo priopštenje medijima. Ovo priopštenje mora sadržavati najvažnije podatke: naslov teme, imena uvodničara, broj prisutnih, zaključke i poruke za javnost, pri čemu je poruka primarna, jer novinarima ni čitalaštvu suvoparni podaci nisu zanimljivi.

Rasprave za okruglim stolom, zajedno sa kućama gostoprimstva i univerzitetima jesu jedan od ključnih elemenata Pokreta katoličkih radnika (engl. Catholic Worker Movement), kako je formulisao jedan od saosnivača pokreta Peter Moren, koji je osnovao isti sa Doroti Dej.

Vidi još

• Plenarno zasjedanje