Pređi na sadržaj

Olovo-nitrat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Olovo-nitrat
Nazivi
IUPAC naziv
Olovo(II)-nitrat
Drugi nazivi
Olovo-dinitrat
Plumbo-nitrat
Identifikacija
ECHA InfoCard 100.030.210
MeSH Lead+nitrate
RTECS OG2100000
Svojstva
Pb(NO3)2
Molarna masa 331,2 g/mol
Agregatno stanje Bela čvrsta supstanca bez mirisa
Gustina 4,53 g/cm³
Tačka topljenja Razlaže se na 290–470 °C
52 g/100 ml (20 °C)
Rastvorljivost u azotnoj kiselini
u etanolu
u metanolu

nerastvoran
1 g/2500 ml
1 g/75 ml
Struktura
Kristalna rešetka/struktura kubična
Geometrija molekula kub-oktaedar
Opasnosti
Toksičan (T)
Opasan za životnu sredinu (N)
R-oznake R61, R20/22, R33,
R62, R50/53
S-oznake S53, S45, S60, S61
NFPA 704
Tačka paljenja Nije zapaljiv
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni
Olovo(II)-hromat
Olovo(II)-sulfid
Drugi katjoni
Natrijum-nitrat
Magnezijum-nitrat
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa).
Reference infokutije

Olovo-nitrat je neorgansko hemijsko jedinjenje hemijske formule Pb(NO3)2.

Dobijanje[uredi | uredi izvor]

Nastaje dejstvom azotne kiseline na metal, oksid ili karbonat.[1]

Fizičko-hemijske osobine[uredi | uredi izvor]

Ovo je so koju čine beli, pravilni oktaedarski kristali koji ne sadrže vodu (anhidrovani). Pri zagrevanju se raspada na olovnu gleđ, azot-dioksid i kiseonik.[1][2][3]

Značaj[uredi | uredi izvor]

Upravo svojstvo ove soli da se pri zagrevanju raspada ponekad se koristi za dobijanje azot-dioksida[1]:

Pb(NO3)2 → 2PbO + 4NO2 + O2

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Parkes, G.D. & Phil, D. 1973. Melorova moderna neorganska hemija. Naučna knjiga. Beograd.
  2. ^ Lide David R., ur. (2006). CRC Handbook of Chemistry and Physics (87th izd.). Boca Raton, FL: CRC Press. ISBN 978-0-8493-0487-3. 
  3. ^ Susan Budavari, ur. (2001). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (13th izd.). Merck Publishing. ISBN 0911910131. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]