Opsada Pšemisla

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opsada Pšemisla
Deo Prvog svetskog rata

Plan tvrđave Pšemisl
Vreme17. septembar 191422. mart 1915.
Mesto
Ishod Ruska pobeda
Sukobljene strane
Ruska Imperija
Ruska Imperija
Austrougarska
Austrougarska
Komandanti i vođe
Ruska Imperija Radko Dmitriev
Ruska Imperija Andrej Selivanov
Austrougarska Herman Kuzmanek
Jačina
300.000[traži se izvor] 126.000[traži se izvor]
Žrtve i gubici
40.000 u prvih nekoliko dana opsade najmanje 16.000 mrtvih
110.000 zarobljenih

Opsada Pšemisla je bila najduža opsada u Prvom svetskom ratu u kojoj je Austrougarska doživela težak poraz. Opsada je započela u septembru 1914, a nakratko je obustavljena 11. oktobra 1914. godine. Opsada je nastavljena 9. novembra 1914. godine. Garnizon sa 110.000 austrougarskih vojnika predao se Rusima 22. marta 1915. nakon opsade koja je trajala 194 dana.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Tokom ruske ofanzive u Galiciji Rusi su pobedili u bici kod Lavova i potisnuli su front oko 160 kilometara sve do Karpata. Rusi su zauzeli Galiciju. Tvrđava Pšemisl se jedina održavala i do 28. septembra 1914. bila je potpuno iza ruskih linija. Rusi su bili u poziciji da ugroze Šlesku, nemački industrijski region, od velikoga značaja za ratnu industriju. Odbrana Pšemisla je zato postala od velike važnosti za Nemce.

Prva opsada[uredi | uredi izvor]

Komandant ruske 3. armije Radko Dmitriev započeo je 24. septembra 1914. opsadu Pšemisla. Dmitriev nije imao dovoljno opsadne artiljerije. Umesto da pričeka da mu ruska visoka komanda pošalje potrebnu artiljeriju, Dmitriev je naredio veliki napad na tvrđavu pre nego što Austrijanci mogu poslati pomoć Pšemislu. Tri dana su Rusi napadali i ništa nisu uspeli, nego su imali 40.000 žrtava. Dok je trajala opsada Paul fon Hindenburg je započeo ofanzivu protiv Varšave na severu. U isto vreme Svetozar Borojević od Bojne je predvodio snage za oslobađanje Pšemisla. Dmitriev je 11. oktobra digao opsadu i povukao se preko reke San. Konrad fon Hecendorf se nadao da će zajedničkim napadom Borojevićeve armije i garnizona iz Pšemisla moći da nanesu Rusima težak udarac

Druga opsada[uredi | uredi izvor]

Paul fon Hindenburg je do 31. oktobra bio poražen u bici na Visli i obustavio je napad prema Varšavi. Zbog toga se i Borojević povukao sa reke San i odustao od ofanzive, koju je predlagao Konrad fon Hecendorf. Rusi su 9. novembra 1914. ponovo opsedali Pšemisl. Ruska 11. armija pod komandom Andreja Nikolajeviča Selivanova je preuzela opsadu Pšemisla, umesto armije Radka Dmitrieva. Selivanov nije naređivao frontalne napade na Pšemisl, nego je umesto toga odlučio da izgladni garnizon do predaje. U februaru Borojević je predvodio novi pokušaj oslobađanja Pšemisla od opsade. Do kraja februara propali su svi pokušaji da se dostavi pomoć opsednutom Pšemislu. Konrad fon Hecendorf je odlučio i informisao komandanta odbrane Pšemisla Hermana Kuzmaneka da više neće slati vojsku u pokušaj ublažavanja opsade. Ruski komandant Selivanov je dobio dovoljno teške artiljerije pogodne za osvajanje utvrđenih tvrđava. Rusi su se 13. marta 1915. probili kroz severnu odbranu Pšemisla. Improvizovana linija odbrane pomogla je da se garnizon održi dovoljno dugo, koliko je potrebno da unište u gradu sve što bi Rusima bilo od koristi kad zauzmu grad. Opsednuta vojska je neuspešno pokušala proboj 19. marta 1915. Više im nije preostalo ništa drugo nego da se predaju. Herman Kuzmanek je 22. marta 1915. predao garnizon od 110.000 vojnika Rusima.

Rezultat[uredi | uredi izvor]

Pad Pšemisla naveo je mnoge da pomisle da će Rusija započeti ofanzivu invazijom Mađarske. Do te ofanzive nikad nije došlo, ali pad Pšemisla je bio ozbiljan udarac za austrougarski moral. Inače garnizon Pšemisl je trebalo da ima samo 50.000 vojnika, a predalo se 110.000 vojnika, što je bio veliki udarac. Rusi su držali Pšemisl do leta 1915, kada je pao u Gorlice-Tarnov ofanzivi.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]