Pređi na sadržaj

Opuzen

Koordinate: 43° 01′ 02″ S; 17° 33′ 51″ I / 43.01726118280957° S; 17.564073552940038° I / 43.01726118280957; 17.564073552940038
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opuzen
Opuzen
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Hrvatska
ŽupanijaDubrovačko-neretvanska županija
Osnovan1714.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.2.729
 — gustina113,52 st./km2
Aglomeracija (2011.)3.254
Geografske karakteristike
Koordinate43° 01′ 02″ S; 17° 33′ 51″ I / 43.01726118280957° S; 17.564073552940038° I / 43.01726118280957; 17.564073552940038
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina0 m
Površina24,04 km2
Opuzen na karti Hrvatske
Opuzen
Opuzen
Opuzen na karti Hrvatske
Ostali podaci
GradonačelnikIvan Mataga (nezavisni)
Poštanski broj20355
Pozivni broj+385 20
Registarska oznakaDU
Veb-sajt
Službena prezentacija grada
Neretva kod Opuzena
most na Maloj Neretvi kod Opuzena
Neretva na toku kroz Opuzen, pogled prema Kominu

Opuzen je grad u Hrvatskoj u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Grad Opuzen nalazi se 12 kilometara uzvodno od ušća reke Neretve. U dolini reke Neretve, koja se takođe naziva i Zelenom dolinom, nalaze se tri grada: Metković, Opuzen i Ploče. Grad Metković koji se prvi put spominje 1442. godine, grad Opuzen koji je naziv dobio po tvrđavi „Forte Opus“ (Forte Opus) koju su Mlečani sagradili 1684. i grad Ploče, koji je najmlađe gradsko naselje, sistematski izgrađivano tek posle 1945. godine, iako se prvi put spominje 1387. pod imenom „Porto Tolero“ (Porto Tolero).

Počevši od Opuzena reka Neretva račva se u dvanaest rukavaca, koji su raj za sportske ribolovce. Opuzen je poznat po gajenju kvalitetnog povrća i voća, u prvom redu mandarina i kivija.

Naziv mesta[uredi | uredi izvor]

Postoji nekoliko hipoteza o nastanku imena Opuzen od kojih su najpoznatije dve. Opuzen je naziv dobio po tvrđavi Forte Opus koju su Mlečani sagradili 1684. godine. U Opuzenu i bližoj okolini otkrivena su arheološka nalazišta iz rimskog doba. Župna crkva sv. Stjepana sagrađena je 1883. god u neoklasicističkom stilu.

Prva pretpostavka jeste da se u imenu mesta Opuzen krije latinski koren. Ime mesta došlo bi od utvrđenja koje su 1684. sagradili Mlečani i nazvali ga Forte Opus. Nestankom utvrđenja i vojničkog logora koji je bio u blizini nestala je reč Forte pa je ostao samo Opus kojem je dodan sufiks –en, i na taj način je postao današnji oblik imena Opuzen.

Druga verodostojnija pretpostavka govori kako se u imenu Opuzen ne krije latinski, već slovenski koren. Ostrvo Posrednica na kojem leži današnji Opuzen nosilo je ime Opus, kako je to vidljivo iz Koronelijevih karata Neretve.

Međutim, još ranije Jakov Petar Lukarić 1551—1615. (Luccari) naziva utvrđenje Koš Opusena. Ostrvo je nastalo od mulja koji je reka nanosila i taložila te je bio klizav, tj. „opuzljiv“. Na tom mestu, strateški važnom, sagrađeno je utvrđenje Koš, upravo zbog nepristupačnosti.

Zbog nepristupačnosti narod ga je nazvao Opuzina ili Opuz, što je ostalo i u današnjoj terminologiji narodnog govora Neretvanske doline. Mletački naziv Forte Opus značio bi utvrđenje Opus ili Opuz, tj. utvrđenje postavljeno na mestu Opuz.

Nastanak mesta[uredi | uredi izvor]

Područje današnjeg teritorijalnog položaja Opuzena poseduje bogatu istoriju. Ovo područje bilo je naseljeno već u rimsko vreme. Arheološka iskopavanja iz 1979. na predelu Jesenske utvrdila su kako je na ovom području postojalo antičko naselje iz početka naše ere. Na osnovu nalaza utvrđeno je da je ovaj lokalitet imao vrlo važnu ulogu ulaska iz Jadrana u Neretvu.

Prilikom ovog istraživanja nađeni su objekti javnog karaktera s mnoštvom amfora, rimske keramike, tegula (vrsta crepa), a pronađen je i mozaik na krečnjačkom malteru. Sama prisutnost Rimljana vidljiva je u prvim slojevima utvrđenja Brštanika. Građevinski element je specifičan za rimsko razdoblje, dok prisutnost rimskih tegula i vaza i natpisa samo potkrepljuju ovu činjenicu.

Velika istorijska naseljavanja ovog područja dogodila su se u srednjem veku kada je sagrađeno utvrđenje Brštanik od 1254—1264. Prava kulminacija ostvarena je uvođenjem trgovine u Neretvu i osnivanjem na ostrvu Posrednici trgovačkog centra koji je nosio isto ime.

Sticajem istorijskih okolnosti te učestalošću ratova ovo područje – kao i čitava dolina Neretve – ostala je nenaseljena. Krajem 17. veka u novembru 1684. godine, Mlečani, iskoristivši savez cara Leopolda, pape Inoćentija XI i Poljske, zaratili su sa Turcima u Dalmaciji uz pomoć domaćeg stanovništva, uplovili u Neretvu i sagradili utvrđenje Forte Opus. Tursku kulu kod Norina osvojili su 19. novembra 1684. godine pa je tim potezom osigurano vojno uporište u Neretvi.

Pošto su se utvrdili započeli su pridobijati stanovništvo Zažablja i okolnih krajeva za naseljavanje novoosvojenog područja. U ovoj akciji posrednik im je bio don Petar Dragobratović, koji je jednog od najuglednijih Zažabljanina Nikolu Nonkovića pridobio za tu ideju. Pošto je potpisana kapitulacija između Nonkovića i mletačkog providura Petra Valijera preko posrednika don Petra, Nonković se obavezao na pokornost Mletačkoj republici kao njen podanik i na naseljenje većeg broja katolika na njihovoj teritoriji. Ovim povezivanjem domaćeg stanovništva s Mlečanima započinje aktivni život Opuzena i ujedno čitavog područja donjeg toka reke Neretve.

Uz utvrđenje Forte Opus podigla su se naselja Smokovo i Trnovo, obnavlja se Brštanik, pa Opuzen postaje središte Neretve. Nakon mletačkog osvajanja Čitluka, današnje Gabele (Bosna i Hercegovina) 1694. godine Opuzen je izgubio važnost, jer je vojska i administrativna uprava prešla u utvrđeni grad Čitluk. Krajem 1714. godine Turci su Mlečanima objavili rat. Kako Mlečani nisu želeli da Čitluk padne u ruke Turcima, grad su porušili, a stanovništvo preselili u Opuzen i okolinu. Od tada pa do danas Opuzen neprekinuto nastavlja svoju istoriju.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazio se u sastavu stare opštine Metković.

Srbi u Opuzenu[uredi | uredi izvor]

Pominje se 1808. godine pravoslavna crkva u Opuzenu, posvećena Uspeniju Presvete Bogorodice. Tu službu vrši jedan sveštenik paroh.[1]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 2011. godine, grad Opuzen je imao 3.254 stanovnika, od čega u samom Opuzenu 2.729.

Grad Opuzen[uredi | uredi izvor]

Broj stanovnika po popisima[2]
1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. 2011
512 547 630 816 928 1.004 928 963 1.165 1.317 1.538 2.235 2.765 3.458 3.242 3.254

Napomena: Nastao iz stare opštine Metković. U 1981. deo podataka sadržan je u opštini Slivno.

Opuzen (naseljeno mesto)[uredi | uredi izvor]

Broj stanovnika po popisima[2]
1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. 2011
512 547 630 816 928 1.004 928 963 1.165 1.270 1.470 1.742 2.308 2.778 2.730 2.729

Napomena: U 1981. povećano pripajanjem naselja Trnovo koje je prestalo da postoji. Za to bivše naselje sadrži podatke od 1857. do 1971. U 1991. iz tog naselja izdvojen je deo naselja i formirano je naselje Buk-Vlaka (zajedno sa delom područja naselja Podgradina, opština Slivno i delom naselja Slivno Ravno, opština Slivno.

Popis 1991.[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Opuzen je imalo 2.778 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Hrvati
  
2.648 95,32%
Srbi
  
34 1,22%
Jugosloveni
  
33 1,18%
Albanci
  
9 0,32%
Muslimani
  
9 0,32%
Slovenci
  
5 0,17%
Rusini
  
1 0,03%
Crnogorci
  
1 0,03%
Česi
  
1 0,03%
ostali
  
1 0,03%
neopredeljeni
  
16 0,57%
region. opr.
  
3 0,10%
nepoznato
  
17 0,61%
ukupno: 2.778

Kultura i sport[uredi | uredi izvor]

Kultura[uredi | uredi izvor]

Kulturne ustanove[uredi | uredi izvor]

Mletačka republika nije vodila brigu oko opismenjavanja, ne samo u Neretvi već i svim osvojenim krajevima, a samom sveštenstvu nije bilo dopušteno poučavanje. Padom Mletačke republike i dolaskom Austrije započelo se s opismenjavanjem.

Narodna škola u Opuzenu otvorena je 28. maja 1798. godine. Ovo je bila jedina škola u Neretvi do 1845. godine kada je u Metkoviću otvorena narodna škola a krajem 19. veka i ostalim mestima Neretve.

Prema vladinoj uredbi iz 1823. opuzenska škola spadala je u nižu narodnu školu. Do 1840. godine učitelji su isključivo bili sveštenici, a od te godine i civili. U prvoj polovini 19. veka imala je dva razreda. U Opuzenu je 1888. otvorena i posebna ženska škola. Ove dve spojene su u jednu oko 1895. godine. Do 1912. nastava se održavala u privatnim kućama kao u kući porodice Grosi, Šarić i Ančić.

Školska zgrada sagrađena je 1912. preko puta opštinske zgrade. Od 1942. godine škola nosi naziv „Stjepan Filipović“. Nova školska zgrada, zbog nedostatka prostora u staroj, sagrađena je 1981. godine zajedno sa sportskom salom.

Osnovna škola takođe je osnovana i u Podgradini 1922. godine, a nastava se održavala u privatnim prostorijama porodice Luje Matage. Ova škola je otvorena kao područna škola jer u samom Opuzenu već tada nije bilo prostora za sve đake. Posle Drugog svetskog rata nastava se održavala u kući Jure Bjeliša Lule, te ponovo kod Luje Matage.

Nakon što je sagrađen Dom kulture nastava je počela da se održava u njemu za prva četiri razreda a viši razredi su bili u Opuzenu. Ova područna škola prestala je sa radom 1981. godine kada je otvorena nova zgrada škole.

U kulturnom životu mesta veliku ulogu odigrala su razna društva: „Hrvatska neretvanska sloga“ (osnovana 1890, a ukinuta 1925. godine), Pučka (narodna) čitaonica (osnovana 1908, a prekinula s radom 1914. godine), Hrvatski sokol, Jugoslovenski soko, Hrvatski katolički orao, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Seljačka sloga i druga.

Od verskih društava u Opuzenu su delovali Udruženje Vječnog Ružarija (rozarijum), Društvo Srca Isusova za naknadnu svetu pričest, i pre svih Bratstvo Presvetog Sakramenta, osnovano 1759. godine na nagovor makarskog biskupa Stjepana Blaškovića i jedno od najstarijih verskih društava u Neretvi.

Na glavnom oltaru nalazi se barokna slika Bogorodice, rad nepoznatog majstora mletačke škole iz 1752. god.

Nedaleko od Opuzena, iznad Podgradine, nalaze se ostaci srednjovekovnoga grada Brštanika koji je 1382. godine podigao bosanski kralj Tvrtko. Brštanik su u 15. veku srušili Turci, a posle su ga obnavljali Mlečani i Austrijanci.

Važni kulturni događaji vezani za grad Opuzen i okolinu, a istovremeno povezani sa turističkom ponudom grada jesu „Opuzensko lito“ i festival zabavne muzike „Melodije hrvatskog juga“. Ipak od svih kulturnih i sportskih priredbi nastalih u opuzenskoj radionici jedna od najatraktivnijih je sportskih manifestacija „Maraton lađa“. Maraton lađa — veslanje 22,5 km tokom Neretve osmislili su upravo u Opuzenu članovi opuzenskog udruženja KUUNGO (Kulturno umjetnička udruga Neretvanski gusari Opuzen), a danas je atraktivan sveneretvanski sportski događaj. U trci svake godine učestvuje oko 35 brodova iz doline Neretve i sveta.

Spomenici[uredi | uredi izvor]

Jedan od najvažnijih arhitektonskih spomenika koji se sačuvao do danas je utvrđenje Brštanik. Srednjovekovno utvrđenje sagradio je 1373. godine bosanski kralj Tvrtko na temeljima već postojećeg rimskog utvrđenja. Osim fortifikacione uloge u srednjem veku ujedno je bio i trgovačko središte sa skladištima soli, a ispod njega nalazilo se kraljevsko brodogradilište. Nakon 1395. godine nema nikakvog spomena ni o utvrđenju ni o trgovini. Brštanik, kakav se danas nalazi, obnovila je 1686. godine Mletačka republika, a svoju funkciju utvrđenja s vojnom posadom zadržao je do 1878. godine. Od 1886. godine služio je kao bolnica za obolele od kolere. Brštanik je 1938. godine zapaljen i danas se nalazi u ruševnom stanju.

Najlepša građevina je župna crkva svetog Stjepana prvomučenika, koji je bio i nebeski zaštitnik Čitluka. Na mestu današnje građevine građeno je nekoliko manjih i neuglednih crkvica. Današnja crkva sagrađena je 1883. godine dok je unutrašnjost dovršena 1884. godine. Građena je u neoklasicističkom stilu i u obliku latinskog krsta. Od crkvenog inventara ističu se Bilinićevi oltari od kararskog mermera, i to glavni oltar sv. Stjepana i obodni sv. Ante. Oltar Bogorodice Deve Marije od belog kararskog kamena sagrađen je tek 1932. takođe u Bilinićevoj radionici. Od umetničkih ostvarenja crkva poseduje dva umetnička dela izuzetne vrednosti. Slika Bezgrešnog Začeća s početka 18. veka rad je nepoznatog autora s baroknim pokretnim oltarom od pozlaćenog drveta. Drugo, možda značajnije delo, je oltarna pala „Mučeništvo sv. Stjepana“, koju je naslikao Filip Naldi iz Firence 1752. godine. Ova slika je posebna po tome što prikazuje Jevreje u turskim nošnjama kako kamenuju sv. Stefana. Slika je restaurirana u tri navrata: 1872. godine u Veneciji, te 1981. i 1998. godine u restauratorskom zavodu u Splitu.

Na mesnom groblju nalazi se crkva sv. Roka koja se prvi put spominje 1759. godine u pravilniku Bratstva Presvetog Sakramenta. Beleška iz pastirskog pohoda koju je obavio kanonik Josip Pavlović Lučić 1786. godine uopšte je ne spominje. Krajem 18. veka taj isti kanonik pregledao je crkvu i podelio razrešenje mrtvima. Od inventara crkve ističu se dva medaljona Srca Isusova i Marijina, koje je naslikao Filipi iz Verone 1855. godine, a velika oltarna slika je nepoznatog autora.

Godine 1739. sagrađena je pravoslavna crkva posvećena Vaznesenju Bogorodice Deve Marije. Nalazi se u Trnovu.

Od ostalih zgrada treba pomenuti opštinsku zgradu iz 1888. godine. Od spomenika ističe se spomenik melioracije Neretve u obliku obeliska iz 1885. godine na Rivi, te spomenik „Pobeda nad močvarom“ u opuzenskom parku koji su 1975. godine izradili domaći umetnici Dragan Popović i Mate Pečić.

Od pokretnih umetničkih ostvarenja antičke plastike donesenih iz Narone najvažniji su antička skulptura s natpisom, oivičena bujnim pletenicama rastinja iz flavijevskog razdoblja. U Opuzenu se nalazi torzo imperatora iz Trajanovog vremena i dobro očuvana statua žene koja je po svoj prilici korišćena kao počasna ili grobna statua. Nije isključeno da se radilo čak i o statui carice jer ima rupu za umetanje glave.

Avgusteum Narone (Augusteum Narone), sa 15 sačuvanih velikih statua, od ukupno, verovatno, preko 20, predstavlja najbrojniju grupu rimskih carskih statua dosad uopšte pronađenu. Osim Livije iz Avgustovog doba, novim otkrićem spoja glave i tela statue – koji je prikazan na marki Hrvatske pošte – došlo se i do druge Livijine statue, iz Tiberijevog doba, koja je nastala između 14. i 21. god n. e. Statua je visoka 184 cm. Telo je od penteličkog meremera a glava od mermera sa Parosa.

Livija Druzila, (rođena 58. p. n. e., umrla 29. n. e.). u prvom braku bila je žena rimskog vojskovođe Tiberija Klaudija Nerona, majka je cara Tiberija i vojskovođe Nerona Klaudija Druza. Godine 38. p. n. e. udala se za Oktavijana, budućeg cara Avgusta. Carski namesnik u provinciji Dalmaciji Publije Kornelije Dolabela je u Naroni postavio statuu Tiberija i statuu Livije, koji je sada dobio naziv „Oksford-Opuzen Livija“. Livija, kao majka cara, doživela je u Tiberijevom vremenu još veće časti od onih koje je imala u Avgustovo doba. Kad je za vreme Klaudija 41. godine konačno deifikovana, njen je kult u Naroni još narastao; naime dva natpisa tada pominju njenog sveštenika: sacerdos Divae Augustae.

Livijin kult u Naroni, i pre ovog otkrića, potvrđivali su natpisi, kao i portret izložen u Ešmolovom muzeju u Oksfordu, koji je 1878. u Metkoviću nabavio Ser Artur Evans. Mermerna Livijina glava iz Ešmolovog muzeja je izložena u višegodišnjoj pozajmici Arheološkom muzeju u Splitu, od 18. decembra 2000, zahvaljujući upravi Muzeja i njegovom direktoru dr. Kristoferu Braunu i kustosu prof. dr. Majklu Vikersu.

Nastojanje da se pronađe torzo koji bi odgovarao oksfordskoj glavi trajalo je dugo i izazvalo veliku pažnju medija, kako hrvatskih tako i britanskih.

22. januara 2001. nepobitno je utvrđeno da je spoj oksfordske glave i torza kipa koji se čuvao u Opuzenu savršen. Opuzenski torzo bio je pronađen pre 1847. u Naroni, najverovatnije zajedno s drugom, statuom Tiberija, za koju je ustanovljeno da je bila iz Avgusteuma. Torzo je prvi spomenuo Ser Gardner Vilkinson, koji ga je video u Opuzenu i o njemu pisao 1848. godine. Direktor splitskog Arheološkog muzeja Mihovil Glavinić, koji je zabeležio Livijinu i Merkurovu glavu u jesen 1874, video je i torzo te iste godine. Statue su prenesene u Opuzen 1847. ili nešto ranije, i to pod vođstvom Anđela Vidovića, prefekta, u njegovu kuću u Opuzen. Budući da je i grad Opuzen pozajmio torzo splitskom Arheološkom muzeju, „nova“ statua Oksford-Opuzen Livije svečano je predstavljena u tom muzeju 14. maja 2002.

Ta statua je potom predstavljena široj hrvatskoj i evropskoj javnosti zahvaljujući velikom projektu izložbe o Avgusteumu Narone, koji je ostvario Emilio Marin, rukovodilac radova u Naroni od 1988. do 2004. Izložbe su pratila četiri kataloga. U Splitu je izložba „Avgusteum Narone – Splitska sijesta naronskih careva“ održana od 4. maja do 15. juna 2004, u Oksfordu „Uspon i pad carskog svetilišta – rimske skulpture iz Avgusteuma Narone“ („The Rise and Fall of an Imperial Shrine – Roman sculptures from the Augusteum at Narona“) od 6. jula do 17. avgusta 2004, u Barseloni „Divo Augusto – La descoberta d'un temple romà a Croàcia – El descubrimiento de un templo romano en Croacia“ od 4. novembra 2004. do 30. januara 2005. U Vatikanu se izložba „L'Augusteum di Narona – Roma al di là dell'Adriatico“ održava od 22. februara do 18. maja 2005. U Zagrebu je održana u Gliptoteci HAZU od 10. juna do 31. decembra 2005.

Sport[uredi | uredi izvor]

  • Fudbalski klub Neretvanac
  • Rukometni klub Opuzen

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Grad Opuzen je među prvima u Dalmaciji pre više od sto godina imao Osnovnu školu. Danas u Opuzenu osim Osnovne, deluje i Srednja škola sa smerovima poljoprivredni tehničar i komercijalist.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • [1] Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ, popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine
  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]