Pređi na sadržaj

Opština Glamoč

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opština Glamoč
Grb
Osnovni podaci
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet  Federacija BiH
Kanton  Kanton 10
Sjedište Glamoč
Stanovništvo
Stanovništvo Pad 3.860 (2013.)
Geografske karakteristike
Površina 1.037 km2


Ostali podaci
Vremenska zona UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Načelnik opštine Nebojša Radivojša (SNSD)
Pozivni broj (+387) 34
Veb-sajt Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima
Glamočko polje

Opština Glamoč je opština u Kantonu 10, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH. Sjedište opštine se nalazi u Glamoču. Prema podacima popisa stanovništva 2013. godine, u opštini Glamoč je ukupno popisano 3.860 lica.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Prostor Glamoča i glamočke opštine obuhvata tipičan kraški kraj sa dva geomorfološka područja — prostranu ravan Glamočkog polja od oko 129 km² površine i mnogo veće područje planinskih bila i kraških visoravni od oko 867 km².

Glamočko polje[uredi | uredi izvor]

Glamočko polje je prostrana i dosta zatvorena kraška ravnica koja je izdužena pravcem SZ-JI oko 45 km. Polje je najšire, 12 km, u svom centralnom dijelu na pravcu Glamoč – Podgreda. Najuže je između Vidimlija i Osoja gdje su se planinske strane, koje ga uokviruju, približile na samo 700 m.

Planine[uredi | uredi izvor]

Sa svih strana Glamočko polje je prosto zabarikadirano visokim kraškim planinama koje su se ispele na 2.006 m nad nivoom mora i 1.100 m nad nivoom polja. Počev od krajnjeg jugoistoka ove kraške visoravni i planinska bila nadovezuju se jedna na drugu ovim redom: Cincar 2.006 metara, Malovan 1.830 m, Kurljaj 1.590 m, Vitorog 1.910 m, Čardak 1.604 m, Mliništa 1.230 m, Riđuša 1.361 m, Ovčar 1.578 m, Bukovača 1.651 m, Crni vrh 1.359 m, Borovnjača 1.040 m, Šator 1.876 m, Staretina 1.490 m, Čatrnja 1.634 m, Golija 1.890 m, Korićina 1.172 m i Krug 1.297 m. Ovaj planinski lanac odvaja Glamočko polje od doline Vrbasa, Plive, Sane i Unca, Grahovskog, Livanjskog i Kupreškog polja praveći od njega na taj način dosta zatvorenu i izolovanu cjelinu.

Hidrologija[uredi | uredi izvor]

Osnovne hidrološke karakteristike ovog prostora u odnosu na susjedna područja su pomanjkanje vode, tipična kraška hidrografska slika, prostrani planinski pašnjaci i veliki šumski kompleksi.

Voda je u ovom kraju najveći problem, može se reći ograničavajući faktor u razvoju opštine. Prema godišnjoj količini padavina vode je i više nego što treba; problem je što je ona koncentrisana u zimskom periodu, dok ljeti nastupaju suše. Ljeti se za snabdjevanje stanovnici najviše koriste vodom iz bunara i čatrnja. Ove se vode rijetko filtriraju pa često dolazi do pojave stomačnih oboljenja. Samo je nekolicina seoskih naselja uspješno riješila problem snabdjevanja vodom.

Najveće jezero u Glamočkoj opštini je jezero Hrast površine 25.000 m². Tu su još dva manja jezera: Šatorsko površine 8.000 m² i jezero Busija površine 4.000 m².

Klima[uredi | uredi izvor]

U klimatskom pogledu cijeli glamočki kraj pripada planinskom kraškom klimatu sa kratkim, sušnim i svježim ljetom i veoma dugim, snježnim i surovim zimama. Proljećno i jesenje vrijeme ovde vrlo kratko traju. Već od septembra javljaju se prvi snjegovi, koji formiraju dosta visoki snježni pokrivač, koji se otopi tek sredinom maja. Decembar, januar i februar uvijek imaju prosječnu temperaturu ispod nule. Ljeti temperatura rijetko kada prelazi 20° C, a obično se kreće oko 15° C. Prosječna godišnja temperatura iznosi 7,2° C. Nad glamočkim krajem tokom godine padne prosječno iznad 1.480 mm padavina, od čega u hladnijem dijelu godine više od četiri petine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tokom raspada Jugoslavije i rata u Bosni, opština Glamoč i celo Glamočko polje su bili pod kontrolom Vojske Republike Srpske. U ljeto 1995. godine, HV i HVO sprovode vojnu operaciju „Ljeto ’95“, tokom koje su zauzeti ovi prostori, a Srbi proterani.

Krajem 1995, kada je potpisan Dejtonski mirovni sporazum, opština Glamoč je bila gotovo potpuno napuštena. Jedini Srbi koji su ostali bili su starije osobe u izolovanim, udaljenim selima. Grad Glamoč je pretrpeo znatna razaranja tokom rata.[1]

Povjereništvo za Opštinu Glamoč[uredi | uredi izvor]

Povjereništvo za Opštinu Glamoč je formirano 1996. godine na osnovu Tačke 2. Amandmana XXXV na Ustav Republike Srpske i Tačke 2. Odluke o obrazovanju povjereništava za opštine odnosno područja koja su u cjelini ili djelimično ušla u sastav Federacije BiH. Povjereništvo opštine izvršava naloge Narodne skupštine, Predsjednika Republike i Vlade Republike Srpske i vrši poslove iz nadležnosti Skupštine opštine i Izvršnog odbora usklade sa zakonom. Sjedište povjereništva je bilo u Banja Luci. Povjereništvo je obrazovano u sljedećem sastavu:[a]

  1. Miloš Čegar, predsjednik,
  2. Nedeljko Babić,
  3. Savo Đorda
  4. Milan Bojinović,
  5. Branko Ćulum,
  6. Nedeljko Đukić,
  7. Mirko Talijan.

Naseljena mjesta[uredi | uredi izvor]

Opština Glamoč obuhvata 55 naseljena mjesta, od kojih je samo Glamoč gradskog karaktera. Opština je u periodu od 1992. do 1995. bila u sastavu Republike Srpske, da bi nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma pripala Federaciji BiH. Naseljena mjesta Odžak, Pribelja, Hasanbegovci, Hotkovci i Hrbine su djelimično pripala Republici Srpskoj (opština Šipovo).

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Osim putnog saobraćaja u Glamoču se nalazi i pista Suhopolje, udaljena od centra opštine 4 km. Konfiguracija Glamočkog polja je takva da avioni mogu sletati na nekoliko mjesta.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

U julu 1995. tokom rata u BiH združene jedinice vojske Republike Hrvatske i Hrvatskog vijeća obrane zauzele su područje Glamoča, što je izazvalo egzodus gotovo celokupnog srpskog stanovništva. Po kućama proteranih i izbjeglih Srba naselili su se Hrvati. Od kraja rata do danas povratak Srba teče sporo, ali je postojan.

Na popisu stanovništva 2013. godine, opština Glamoč je imala 3.860 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Sastav stanovništva – opština Glamoč
2013.[2]1991.[3]1981.[4]1971.[5]1961.[6]
Ukupno3 860 (100,0%)12 593 (100,0%)14 120 (100,0%)16 979 (100,0%)15 835 (100,0%)
Srbi1 679 (43,50%)9 951 (79,02%)11 106 (78,65%)13 870 (81,69%)12 904 (81,49%)
Bošnjaci1 251 (32,41%)2 257 (17,92%)12 276 (16,12%)12 621 (15,44%)11 413 (8,923%)1
Hrvati906 (23,47%)184 (1,461%)238 (1,686%)378 (2,226%)461 (2,911%)
Neizjašnjeni11 (0,285%)
Bosanci4 (0,104%)
Ostali3 (0,078%)83 (0,659%)98 (0,694%)57 (0,336%)16 (0,101%)
Crnogorci2 (0,052%)6 (0,042%)11 (0,065%)15 (0,095%)
Albanci1 (0,026%)4 (0,028%)9 (0,053%)2 (0,013%)
Romi1 (0,026%)
Muslimani1 (0,026%)
Bosanci i Hercegovci1 (0,026%)
Jugosloveni118 (0,937%)389 (2,755%)31 (0,183%)1 020 (6,441%)
Makedonci3 (0,021%)2 (0,012%)2 (0,013%)
Slovenci2 (0,013%)
  1. 1 Na popisima od 1971. do 1991. Bošnjaci su popisivani uglavnom kao Muslimani.

Iako su Srbi u Glamoču najbrojniji oni ne mogu da u školi uče srpski jezik.[7]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Službeni glasnik Republike Srpske 12/96

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Return of Bosnian Serb Displaced Persons to Drvar, Bosansko Grahovo and Glamoc”. refworld.org. 
  2. ^ „Popis 2013 BiH – Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima”. popis.gov.ba. Arhivirano iz originala 19. 9. 2017. g. Pristupljeno 19. 9. 2017. 
  3. ^ „Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991.(str. 14)” (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 24. 4. 2016. 
  4. ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 4. 2016. 
  5. ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 4. 2016. 
  6. ^ „Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 4. 2016. 
  7. ^ Stanišić, D. (22. 5. 2022). „Srpskoj deci u Glamoču oduzeto pravo da uče maternji jezik”. Politika. Pristupljeno 22. 5. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]