Pređi na sadržaj

Opština Rekovac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opština Rekovac

Komarane jedno od 32 mesta u opštini Rekovac
Grb
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Pomoravski
Sedište Rekovac
Stanovništvo
Stanovništvo Pad 8.116 (2022)[1]
Geografske karakteristike


Ostali podaci
Vremenska zona UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Veb-sajt rekovac.rs

Opština Rekovac se nalazi u centralnoj Srbiji, u Šumadiji, u Pomoravskom okrugu.[2] Prema podacima sa poslednjeg popisa 2022. godine u opštini je živelo 8.116 stanovnika[1] (prema popisu iz 2011. bilo je 11.055 stanovnika).[3]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Opština Rekovac se nalazi u jugoistočnom delu Šumadije, u Pomoravskoj oblasti. Opština Rekovac je 24 kilometara udaljena južno od Kragujevca, i 157 kilometara južno od Beograda sa svoje leve strane obuhvata deo Gledićkih planina, a sa desne strane obuhvata deo Juhora.[4] Sedište opštine Rekovac je gradić Rekovac. Opština Rekovac obuhvata sasvim mali deo teritorije nekadašnjeg Levča, prema Vuku St. Karadžiću Levač obuhvata oko 190 naseljenih mesta uključujući i sam grad Jagodinu. Međutim iz raznih istorijskih okolnosti stanovnici opštine Rekovac sebe nazivaju Levčanima.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Opština Rekovac ima 11.055 stanovnika (2011. god).[5] Prema podacima iz 2011. godine broj stanovnika je u padu. Prosečna gustina naseljenosti je 37 st/km2.[5] Broj nezaposlenih osoba je 1404, dok su prosečna lična primanja u 2010. bila 29.786 dinara.

God Broj stanovnika.[6]
1991 16075
2001 13760
2002 13489
2003 13213
2004 12941
2005 12662
2006 12388
2007 12122

Reljef i klima[uredi | uredi izvor]

U reljefu opštine Rekovac izdvajaju se dve prirodne celine: ravničarski deo koji se prostire na površini od oko 3.700 ha i brdsko-planinski deo, površine 32.000 ha (približne procene). Ističu se sledeći tektonski oblici: Juhor (stara gromadna planina), Gledićke planine (mlade venačne planine) i Levačka kotlina spuštena između pomenutih planina koja predstavlja granicu između starih rodopskih i mladih dinarskih planina. Od fluvijalnih oblika reljefa veći značaj imaju doline Kalenićke, Županjevačke i Dulenske reke, a manji doline Lomničke, Dobroseličke i Kruševičke reke.[5]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Posle privatizacija propala su skoro sva preduzeća, koja su radila u opštini Rekovac, mođu kojima su :Fabrika kablova, Blagotin, podrum „Levač“, hotel „Levač“, „Kupres“, konfekcija „Trend kompani“... Jedina firma koja radi u opštini je vinarija „Vineks“ (Levački grozd), iz Belušića.[7][8] Opština Rekovac je uglavnom voćarski kraj, a turizam se zasniva na seoskom i manastirskom turizmu.

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Freska Despota Stefana Lazarevića iz 1413. godine

U opštini Rekovac se nalazi srednjovekovni manastir Kalenić iz vremena Despota Stefana Lazarevića,[9] i srednjovekovni grad Županjevac, u kome je boravio Nikola Altomanović, a 1389. godine Kneginja Milica je u njemu napisala darovnu povelju manastiru Hilandaru.[10]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Konačni rezultati popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. (knjiga 1, nacionalna pripadnost opštine i gradovi)”. popis2022.stat.gov.rs. Pristupljeno 9. 7. 2023. 
  2. ^ Opština Rekovac — Naslovna Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. decembar 2012), Pristupljeno 17. 4. 2013.
  3. ^ „Uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002. i 2011.” (PDF). Beograd: Republički zavod za statistiku. 2014. 
  4. ^ „Mapa Levča”. Levac Online. Pristupljeno 10. 1. 2012. 
  5. ^ a b v Opština Rekovac — O Rekovcu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. децембар 2012), Приступљено 17. 4. 2013.
  6. ^ Издаје и штампа — Републички завод за статистику Србије (ISSN 1450-9075, година 2009)
  7. ^ „Vinarija "VINEX" Levački grozd — Belušić, Rekovac”. Vinex.rs. Приступљено 10. 1. 2012. 
  8. ^ <http://www.poljoprivrednifondrekovac.org Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. avgust 2018)
  9. ^ „Manastir Kalenić”. Levac Online. Pristupljeno 10. 1. 2012. 
  10. ^ Opština Rekovac — Istorija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. decembar 2012), Pristupljeno 17. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]