Orden Svetog Save (monarhija)
Orden Svetog Save | |
---|---|
Dodeljuje Kraljevina Srbija Kraljevina Jugoslavija Kraljevski dom Karađorđevića | |
Tip | |
Dodeljuje se za | zasluge na polju kulture, narodne prosvete, nauke, javnih službi i Crkve, kao i za zasluge prema Kralju, državi i naciji, i civilnim i vojnim licima. |
Moto | Sve se postiže sopstvenim trudom |
Ustanovljen | 23. januar 1883. |
Važnosni red odlikovanja | |
Sledeće (više) | Orden Belog orla (od 1883 do 1889 g.) Orden Takovskog krsta (od 1889 do 1903 g.) Orden Belog orla (od 1903 do 1930 g.) Orden Jugoslovenske krune (od 1930 do 1945 g.) |
Orden Svetog Save bio je državni orden u Kraljevini Srbiji (1883—1918) i Kraljevini Jugoslaviji (1918—1945), a danas ga dodeljuje starešina kraljevskog doma Karađorđevića.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Kneževina Srbija je proglašena Kraljevinom 22. februara/5. marta 1882. godine. Naredne godine, 23. januara 1883, kralj Milan Obrenović doneo je ukaz kojim je ustanovljen Orden Svetog Save, istovremeno je osnovan i Orden belog orla. Orden Svetog Save je nazvan po prvom srpskom arhiepiskopu Svetom Savi, iz carske i kraljevske kuće Nemanjića. Na aversu medaljona nalazi se ikona Svetog Save, okružen ovalnim prstenom na kome se nalazi natpis „Sve postiže sopstvenim trudom“[1] na crkvenoslovenskom jeziku. Oko medaljona je postavljen emajlirani malteški krst sa krakovima belo-plave boje. Između krakova postavljeni su pozlaćeni dvoglavi orlovi sa krunom. Na aversu medaljona su se u vreme dinastije Obrenović nalazili inicijali kralja Milana Prvog (M I). Posle Majskog prevrata (1903), Srbija je postala parlamentarna kraljevina na čelu sa dinastijom Karađorđević, a kralj Petar I je nastavio da u skladu sa svojim ovlašćenjima dodeljuje orden na osnovu ukaza. U ovo doba, na aversu medaljona su zamenjeni inicijali kralja Milana sa godinom ustanovljena ordena (1883). Orden je bio podeljen u 5 stepeni, dodeljivan je srpskim i stranim državljanima za zasluge na polju kulture, narodne prosvete, nauke, javnih službi i Crkve, kao i za zasluge prema kralju, državi i naciji, i civilnim i vojnim licima.
Ordenska traka bila je od bele moarirane svile sa plavim prugama uz ivice. Lentu ordena su sveštena lica nosila oko vrata.[1]
Čuvene radionice u Beču, glavnom gradu Austrougarske kao što su Rote & Sinovac, Vincet Majer i sinovi, Karl Fismajster i G. A. Sajd su izrađivale ordenske insignije sve do Prvog balkanskog rata. Od 1912. do 1945. godine ordenske insignije su izrađivale čuvene radionice, Artis Bertran u glavnom gradu Francuske Parizu i Braća Igenen iz Le Lokla u Švajcarskoj, a osnivanjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca posao na izradi su, pored ovih stranih, dobijale i dve domaće radionice — Sorlini iz Varaždina i Grizbah & Knaus iz Zagreba. Ordenske insignije izrađene posle 1912. godine se razlikuju po svetloj zelenoj boji sakosa umesto prvobitne tamnocrvene.[2]
Stepeni[uredi | uredi izvor]
Orden Svetog Save ima pet stepeni:
Orden Svetog Save | |||||
---|---|---|---|---|---|
Veliki krst 1. stepen | Veliki oficir 2. stepen | Komandir 3. stepen | Oficir 4. stepen | Kavalir 5. stepen | |
Odlikovani[uredi | uredi izvor]
Odlikovani od 1883. do 1903.[uredi | uredi izvor]
- Nikola Tesla
- August Limijer
- Mor Jokai mađarski pisac, razlog preko pedeset godina pisanja, ordenom „Svetog Save s velikim krstom”[3] (1894)
- Češki monah Sava Hilandarac, dobio Orden Svetog Save 2. reda, prilikom posete Kralja Aleksandra Obrenovića manastiru Hilandar 1896. godine za zasluge u uređivanju manastirske biblioteke i rukopisa.
- mitropolit Mitrofan Ban Orden Svetog Save 1. reda (1897)
- mitropolit Sava Kosanović Orden Svetog Save 1. reda (1897)
- pesnik Jovan Sundečić Orden Svetog Save 1. reda (1897)
- Jovan Žujović Predsednik Srpske akademije nauka i umetnosti Orden Svetog Save I stepena (1899)[4]
- Josif Pančić Orden sv. Save I stepena.
- Petar Bojović, Orden Svetog Save 3. reda, srpski i jugoslovenski vojvoda, orden dodeljen 11. januara 1901.
- Katarina Milovuk, Orden Svetog Save 3. reda (1886)[5]
Odlikovani od 1903. do 1945.[uredi | uredi izvor]
- Radomir Putnik, Orden Svetog Save 1. reda, srpski vojvoda
- Stepa Stepanović, Orden Svetog Save 1. reda, srpski i jugoslovenski vojvoda, orden dodeljen 15. avgusta 1911.
- Mato Katurić, Orden Svetog Save 3. reda 1925, kapetan grada Nikšića, bankar i suosnivač Prve banke kraljevine Crne Gore
- Milutin Milanković Orden Svetog Save 3. reda, profesor Nebeske mehanike na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, orden uručen 1923.[6]
- Alojzije Mišić, Orden Svetog Save 1. reda, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski administrator trebinjsko-mrkanski, orden dodeljen novembra 1923.[7]
- Dragoljub Protić, predsednik suda u Strumici i šef Inspektorata u Ministarstvu saobraćaja (u rangu zamenika ministra saobraćaja), orden Svetog Save 4. reda dodeljen mu je 1928. godine
- Vlajko N. Kocić — Purjak, Orden Svetog Save 3. reda, ministar pošta i telegrafa Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca;
- Vlada Ilić
- Marija od Teka, Orden Svetog Save 1. reda, 1935 godine, britanska kraljica
- Jelena Savojska, Orden Svetog Save 1. reda, kraljica Italije
- Elizabet Bouz-Lajon, Orden Svetog Save 1. reda, 1923 godine, britanska kraljica
- Dimitrije Sredojević, poslanik u skupštini Kraljevine Srbije.
- Vićentije Radovanović, dugogodišnji narodni poslanik u Skupštini Kneževine Srbije, orden dodeljen 1925.
- Mileta M. Prodanović, ratnik, ekonom i političar (1883—1945), Dva Ordena Sv. Save 3. reda i jedan Orden Sv. Save 4. reda
- Dragoljub Mihailović, Orden Svetog Save 4. reda, orden dodeljen 25. januara 1928.[8]
- Nikolaj Rerih, Orden Svetog Save 1. reda[9]
- Ernst fon Vajczeker, Orden Svetog Save 1. reda[10]
- Nikola Spasić, Orden Svetog Save 3. reda
- Aleksandar Petrović
- Milan Banjac
- Vladislav Joksimović, učitelj, Orden Svetog Save 5. reda, 1929. godine
- Nikola Bošković
- Akademsko pozorište Orden Svetog Save 4. reda 1932. godine
- Vlaho Bukovac[11]
- Vukašin Pešić, Orden Svetog Save 5. reda 19. marta 1937. godine povodom 25. godišnjice rada[12]
- Luka Mihailov Janković ' orden Svetog Save 5 redom, Drušići, Rijeka Crnojevića, 2. decembra 1937 godine
- Blagoje Marjanović, Orden Svetog Save 5. reda, fudbaler
- Đorđe Kravljanac, Orden Svetog Save 5. reda, KONo. 6869, 17. novembra 1938. godine
- Nikola Sudarević, Orden Svetog Save 5. reda, KONo. 457, 23. februara 1933. godine
- Josif Mihailović, Gradonačelnik Skoplja 1929-1936 i 1938-1941 Orden Sv. Save 2. reda
- Nikola Žikić, Orden Svetog Save 5.reda 1928. godine
- Zorka Mićić, učiteljica, Orden Svetog Save 5. reda, 26. januara 1923. godine
- Miodrag Stojanović, sudija, Orden Svetog Save 4. reda, 2. decembra 1935. godine
- Sveti sveštenomučenik Božina-Božidar Minić, sveštenik u Sarajevu i Donjem Vukovskom-Kupres, Orden Sv. Save 5. reda, 1929. godine
- Julka Bajloni, potpredsednica Materinskog Udruženja, odlikovana Ordenom Svetog Save 3. reda 29. decembra 1929.[13]
- Rajnhard Hajdrih, SS-obergrupenfirer, šef Glavnog bezbednosnog ureda Nacističke Nemačke i guverner Protektorata Češke i Moravske. Hajdrih je odlikovan srpskim ordenom Svetog Save I stepena 18. oktobra 1938. godine.[14]
- Milan Smiljanić, sveštenik sa Zlatibora, odlikovan Ordenom Svetog Save 5. reda 1928. godine
Odlikovani od 2002.[uredi | uredi izvor]
- Udruženje Kraljevina Srbija, Orden Svetog Save 2. reda, organizacija, 27. marta 2016. godine[15]
- Niška crkvena pevačka družina "Branko", Orden Svetog Save 1. reda, 02. novembar 2017. godine.[16]
- Gimnazija ,,Veljko Petrović" Sombor, Orden Svetog Save 1. reda, 4. novembar 2022. godine.
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
- U holivudskom filmu „Tragači“ iz 1956, reditelja Džona Forda, u kome glavnu ulogu igra proslavljeni američki glumac Džon Vejn pojavljuje se u par scena sa Ordenom Svetog Save na grudima koji je glavnom liku u ovom filmskom ostvarenju dodeljen zbog zasluga u Američkom građanskom ratu.[17]
Galerija[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Acović, Dragomir (2017). „Šest vekova odlikovanja među Srbima”. Politikin zabavnik. 3438: 35.
- ^ Acović, Dragomir (2017). „Šest vekova odlikovanja među Srbima”. Politikin zabavnik. 3438: 36.
- ^ Sava, Babić (2009). Mađarska civilizacija (PDF). Senta. str. 139. ISBN 978-86-86469-10-6. Arhivirano iz originala (PDF) 28. 09. 2023. g. Pristupljeno 07. 02. 2024.
- ^ Politika Online - Začetnik geologije
- ^ „Katarina Milovuk”. Knjiženstvo, teorija i istorija ženske književnosti na srpskom jeziku do 1915. Arhivirano iz originala 30. 06. 2018. g. Pristupljeno 15. 9. 2016.
- ^ Milanković u delima i slici. str. 58, Vlado Milićević, Beograd, 2005.
- ^ „Franjevci biskupi iz BiH – poslije uspostave redovite crkvene hijerarhije”. Svjetlo rijeci (na jeziku: hrvatski). 12. 6. 2018. Arhivirano iz originala 04. 10. 2022. g. Pristupljeno 22. 1. 2021.
- ^ [1]Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. maj 2011) Biografija Draže Mihailovića (jezik: srpski), Pristupljeno 17. 4. 2013.
- ^ Святослав Рерих Николай Рерих — гражданин мира (jezik: ruski) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. avgust 2012), Pristupljeno 17. 4. 2013.
- ^ SS-Personalakte Weizsäcker, Berlin Document Center und Rangliste der Kaiserlich Deutschen Marine für das Jahr 1916
- ^ Dimitrijević, Milica. „Prva retrospektiva Vlaha Bukovca u Srbiji”. Politika Online. Pristupljeno 2021-01-01.
- ^ Niško pozorište 1887—1944, Siniša Janić i Borivoje S. Stojković, Časopis Teatron, broj 30/1/2, Beograd 1987
- ^ „Vreme, Ponedeljak, 30. decembar, 1929. Strana 3. Proslava dvadesetpetogodišnjice rada Materinskog Udruženja”. istorijskenovine.unilib.rs. 30. 12. 1929. Pristupljeno 2023-08-28.
- ^ https://www.tracesofwar.com/persons/21448/Heydrich-Reinhard-Tristan-Eugen.htm
- ^ Udruženje Kraljevina Srbija odlikovano Kraljevskim ordenom Svetog Save drugog stepena
- ^ Milićević, Violeta (2020-12-29). „Hor Branko svom počasnom predsedniku”. Niške Vesti (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-06-18.
- ^ Kurir, J. Jovanović, 31. oktobar 2006., Pristupljeno 17. 4. 2013.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Acović, Dragomir (2000). „Odlikovanja Jovana Dučića u muzeju u Trebinju” (PDF). Glasnik SHD Gazette. Srpsko heraldičko društvo. 4 (11): 3—7.
- Borovnjak, Đurđija (2014). „Prilozi proučavanju opusa arhitekte Vasilija Mihajloviča Androsova”. Arhiv : časopis Arhiva Jugoslavije. Beograd: Arhiv Jugoslavije, (Beograd : JP Službeni glasnik). XV (1—2): 207—221. Arhivirano iz originala 15. 11. 2021. g. Pristupljeno 15. 11. 2021. COBISS.SR 1025489549 COBISS.SR 167385863
- Grbović, Duško (2002). „Orden Svetog Save Srpske pravoslavne crkve” (PDF). Dinar : numizmatički časopis. Beograd: Srpsko numizmatičko društvo (18): 45. COBISS.SR 66160140 COBISS.RS 66160140
- Žikić, Miloš; Tomanić, Boris (2018). „Britanska odlikovanja srpskoj vojsci za zasluge u Prvom svetskom ratu - tri dokumenta”. Arhiv : časopis Arhiva Jugoslavije. Beograd: Arhiv Jugoslavije, (Beograd : Planeta print). XIX (1—2): 158—190. Arhivirano iz originala 15. 11. 2021. g. Pristupljeno 15. 11. 2021. COBISS.SR 1026553485 COBISS.SR 167385863
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- (jezik: engleski)Serbian Order of St Sava, The University of Glasgow Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. oktobar 2012)
- (jezik: engleski)The order of St. Sava
- (jezik: engleski)Loyal Order of St. Sava