Orsini

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grb porodice Orsini

Orsini (italijanski: Orsini) je bila italijanska velikaška porodica.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Orsini su jedna od najpoznatijih prinčevskih porodica Italije , koja je u ranijim vremenima imala  velike posede u Mađarskoj . U 11. veku je  držala rang sa Rimskim plemićima , i uprkos  rivalstvu moćne porodice Kollona , držala je svoju moć pod pokroviteljstvom  papa koji su pripadali njoj. Osnivač je bio Džon Kajetan , čiji naslednik   Metju Rubens ja imao tri sina  od kojih su nastale tri grane , od kojih je danas ostala samo jedna:  Orsini- Gravina,     Napoleona Orsinija, najmlađeg sina Metjua.  Francis Orsini je 1417. imenovan za grofa Gravina i grada Bari Neapolitanskog distrikta. Njegov sin Džejms je  dobio titulu vojvode, Jedanaesti vojvoda posle njega, Petar Francis,  predao je vojvođstvo svom bratu Dominiensu i 1724. je izabran za papu. On je vladao pod pseudonimom Benedikt  13., do 1730. kada je  Klement Orsini dobio treću krunu.

Sedište porodice se najčešće nalazilo u Napulju. Porodica je imala broj bitnih članova  u Italiji , od kojih su Nikolas Orsini i njegov rođak Lorenzo stekli reputacije u ratu u Veneciji protiv lige Kambraj. A prethodnici su se pokazali u odbrani Padue u 1508. protiv cara Maksimiliana 1.  i oni  su prvi disciplinovali italijansku vojsku koja se kasnije borila protiv švajcarskih i španskih trupa.

Orsini su se u Rimu borili za vlast protiv porodice Kolona. Borbe su vođene tokom većeg dela 14. veka u periodu Avinjonskog ropstva papa. Trojica papa potiču iz porodice Orsini: Celestin III (1191-1198), Nikola III (1277-1280) i Benedikt XIII (1724-1730). Majka pape Lava X takođe je pripadala porodici Orsini. Mate Roso, senator i upravnik Rima (od 1241), pripadao je Orsinijima. Nićifor II (1356-1359), koji je vladao Epirom i Tesalijom nakon smrti srpskog cara Dušana, sin je Jovana Orsinija, upravnika Epira do 1335. godine. Napoleon Orsini je 1305. godine podržao francusku stranku koja je papu Klementa V dovela na vlast.

Izvori[uredi | uredi izvor]