Pređi na sadržaj

Osvald Ahenbah

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Osvald Ahenbah
Osvald Ahenbah
Lični podaci
Datum rođenja(1827-02-02)2. februar 1827.
Mesto rođenjaDiseldorf, Nemačka
Datum smrti1. februar 1905.(1905-02-01) (77 god.)
Mesto smrtiDiseldorf, Nemačka

Osvald Ahenbah (nem. Oswald Achenbach; Diseldorf, 2. februar 1827 — Diseldorf, 1. februar 1905), bio je nemački slikar koji je pripadao diseldorfskoj školi slikarstva.[1]

U svoje vreme pripadao je među poznatijim slikarima u Evropi. Njegov brat Andreas Ahenbah, koji je bio 12 godina stariji, takođe jedan od poznatijih pejzaža i marine slikara 19. veka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Porodica[uredi | uredi izvor]

Kakav je razlog bio za njihovo razdvajanje to se ne zna, jednostavno su jedan drugog izbegavali a kasnije su i svaki mogući kontakt obustavili. Čak i kada je Osvald umro nije se pojavio Andreas na njegovoj sahrani. Možda je ljubomora bila razlog tome. Dugo godina stajao je Osvald u senci svoga brata koji je bio popularan u Nemačkoj.

Osvald kao peti od ukupno desetoro dece rođen je u Diseldorfu. Njegovi roditelji su bili Herman Ahenbah i Kristina Cilh. Herman Ahenbah je obavljao niz različitih zanimanja, kao prvo bio je zapošljen u jednoj fabrici gde se proizvodilo pivo i sirće, u međuvremenu posedovao je i jednu kafanu u Diseldorfu, a kasnije je radio i kao knjigovođa.

Još dok je Osvald bio dete porodica se preselila u Minhen, gde je Osvald za jedno kratko vreme posećivao osnovnu školu. Kada se tačno porodica Ahenbah ponovo preselila u Diseldorf nije poznato.

Učenik diseldorfske akademije[uredi | uredi izvor]

Osvald je već 1835. sa osam godina bio primljen u početnički razred „Diseldorfske Umetničke Akademije“. U to vreme to nije bilo uobičajeno, jer po propisima te škole mogao je tek da se upiše sa 12 godina, iz kog razloga je Osvald Ahenbah drugačije tretiran takođe nije poznato. Možda su propisi bili usmereni samo za talentovane crtače kao što je bio Ahenbah, pa je zato napravljen jedan izuzetak.

Šest godina kasnije napušta Ahenbah akademiju, da bi svojim studiranjem i zapažanjem u prirodi dao odgovarajući smer svom stilu. Iz njegovih crtačkih blokova zna se da je u to vreme intenzivno radio na pejzažima u okolini Diseldorfa.

Prva putovanja duža putovanja[uredi | uredi izvor]

Osvald Ahenbah, Monte Fiascone

1843. sa šesnaest godina preduzima Ahenbah svoje prvo višemesečno putovanje kroz gornju Bavarsku (Oberbayern) i severni Tirol (Nordtirol), pri čemu nastavlja svoje studiranje prirode. 1850. putuje Ahenbah sa svojim prijateljem a kasnijim učenikom Albertom Flamom i ostalim slikarskim kolegama kroz gornju Italiju, predeo Kampanja. U svakom slučaju bio je to odlučujući prelom u njegovom daljnjem traženju sopstvenog stila, koji će ga kasnije pratiti kroz sav njegov slikarski život. Od tog vremena njegove slike prikazuju pretežno klasične italijanske motive, narodni život na jugu Italije kao siromaštvo, elegantnost, crkvene običaje i slavlja, a takođe i iz ostalog svakidašnjeg života, bili su njegovi poznati motivi.

Slikarski uticaj na njegov rad od Johana Vilhelma Širmera i Karla Rotmana su u njegovim slikama iz tog vremena uočljivi.

Dalja putovanja vode ga za Nicu, Đenovu i Rim.

Na tom putovanju upoznaje Arnolda Beklina, Ludviga Tirša i Hajnriha Drebera, sa njima provodi jedno duže vreme u Olevanu.

Tirš je izjavio kakve je utiske na njih ostavila ta prirodna lepota iz okoline Olevana i kako su ovi slikari različito odreagovali na nju. Dok je Dreber pažljivo olovkom skicirao svaki detalj u prirodi, Beklin je danima šetao po okolini, da bi ta okolina ostavila neki utisak na njega i tek kasnije uneo po neki detalj u svoj blok za crtanje. Ahenbah i Flam su direktno u prirodi pravili svoje uljane slike.

Prve internacionalne nagrade i stvaranje porodice[uredi | uredi izvor]

3. maja 1851. oženio je Ahenbah Juliju Arne sa kojom je bio veren još od 1848.

Između 1852. i 1857. rodile su se četiri ćerke u porodici Ahenbah, jedini sin rodio se 1861.

  • 1852. sa 25 godina postaje počasni član „Amsterdamske Akademije“
  • 1855. učestvuje sa više svojih radova na svetskoj izložbi u Parizu gde je bio nagrađen.
  • 1859. na izlaganju u „Pariskom Salonu“, kao počasnom gostu dodeljena mu je zlatna medalja.
  • 1861. na „sankt Peterzburgovoj akademiji Umetnosti“ dodeljena mu je titula počasnog člana.
  • 1862. dobiva tu istu nagradu od „Umetničke Akademije u Roterdamu“.
  • 1868. postaje počasni član „Bečke Akademije Umetnosti“.

Diseldorfska akademija[uredi | uredi izvor]

Ahenbahova slika

1863. dobija profesorsko mesto na „Diseldorfskoj Akademiji Umetnosti“, da predaje pejzažsko slikarstvo. Od 1866/1867. vodio je majstorski razred na toj akademiji. Po preuzimanju profesorske stolice na diseldorfskoj akademiji, sve više mu dolaze počasna priznanja iz inostranstva. Kada je uvideo da ga je ta obaveza toliko okupirala da više nije imao vremena da se posveti svom slikarstvu, postavlja Teodora Hagena i Alberta Flama kao svoje zamenike i napokon 1872. daje ostavku. U njegove učenike ubrajaju se:

Njegovo učestalo izlaganje na „Pariskom Salonu“, gde uostalom uživa veliko poštovanje, doprinosi mu u sklapanju novih poznanstava i u dobivanju novih kupaca za njegove radove.

Poslednja putovanja[uredi | uredi izvor]

Njegovo zadnje putovanje kroz Italiju preduzima Ahenbah početkom leta 1882. i posećuje Firencu, Rim i ponovo Nepal i Sorento. 1897. planira ponovo da putuje za Florencu ali zbog bolesti morao je još u švajcarskoj da odustane od tog putovanja. Na njegov sedamdeseti rođendan 1897. proglašen je za počasnog građanina njegovog rodnog grada Diseldorfa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Oswald Achenbach | German painter”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-02-05. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Oskar Berggruen: Die Jahresausstellung im Wiener Künstlerhaus. In: Zeitschrift für bildende Kunst. 11. Band. Beiblatt Kunst-Chronik. Seemann, Leipzig 1876, Sp. 556.
  • Kern, Ralf (2009). Oswald Achenbach: Ein Düsseldorfer malt Italien. LIT Verlag, Münster. ISBN 978-3-643-10081-8. 
  • Karl Koetschau: Vorwort zum Ausstellungskatalog. In: Untermalungen, Skizzen, Studien, Aquarelle und Zeichnungen Oswald Achenbachs. Bagel, Düsseldorf 1916.
  • Andreas und Oswald Achenbach (1997). Das A und O der Landschaft. Ausstellungskatalog Kunstmuseum Düsseldorf, Hamburg, Linz 1997/98. Hrsg. v. Martina Sitt. Wienand, Köln. ISBN 978-3-87909-549-0. 
  • Potthoff, Mechthild (1995). Oswald Achenbach – Sein künstlerisches Wirken zur Hochzeit des Bürgertums – Studien zu Leben und Werk. Hanstein, Köln-Berlin. ISBN 978-3-9802183-6-8. 
  • Kindlers Malerei Lexikon.. Band 1. DTV. . München. 1976. ISBN 978-3-423-05956-5. .
  • Lexikon der Düsseldorfer Malerschule 1819–1918.. Bd. 1, Bruckmann. . München. 1997. pp. 48– 53. ISBN 978-3-7654-3009-1. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]