Otmar Majer

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Otmar Majer
Datum rođenja(1911-11-11)11. novembar 1911.
Mesto rođenjaTemišvar
Datum smrti18. novembar 1941.(1941-11-18) (30 god.)
Mesto smrtiSubotica
SupružnikMagda M. Lovas

Otmar Majer (mađ. Mayer Ottmár; Temišvar, 11. novembar 1911 — Subotica, 18. novembar 1941) bio je odgovorni urednik mađarskog časopisa „Hid”, član KPJ, sekretar Okružnog komiteta za severnu Bačku i član Pokrajinskog komiteta za Vojvodinu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Član KPJ postao je 1932. ili 1933. Odgovorni urednik časopisa „Hid” postao je 1936. godine. Posle zabrane izlaženja „Hida” (1940. godine), uređivao je „Kepeš Ujšag”.

Za sekretara OK KPJ za severnu Bačku izabran je krajem 1939. Za člana PK KPJ izabran je 1940. godine.

Uhapšen je krajem 1940. godine zbog ilegalnog rada. Iz zatvora je pušten uoči Aprilskog rata, 5. aprila 1941. godine.

Bio je aktivan tokom mađarske okupacije Bačke. Organizovao je mesne komitete u Bačkoj Topoli i Senti. U sklopu priprema za doček sovjetskih padobranaca radio je na izvođenju sabotaža i diverzija u Subotici i okolini. Početkom avgusta je na zahtev Radivoja Ćirpanova, člana Sekretarijata PK Vojvodine zaduženog za Suboticu, smenjen sa mesta sekretara Okružnog komiteta pod obrazloženjem da previše vremena provodi na terenu. Na njegovo mesto je postavljen Ladislav Gros.[1]

Uhapšen je septembra 1941. godine. Mučen je u Žutoj kući u Subotici. Pokušao je da izvrši samoubistvo, prerezavši sebi vene.[2] Osuđen je na smrt vešanjem 13. novembra. Pred samo vešanje napisao je oproštajno pismo svojim roditeljima.[3] Sa petnaestoricom svojih ratnih drugova obešen je 18. novembra 1941. godine.[4]

Geza Tikvicki ga je u svojim memoarima „Slike iz ustanka u Bačkoj” ocenio ovako: „Otmar je bio demokratičan čovek, tolerantan i ugodan saradnik, izuzetno marljiv i neumoran pregalac, čovek sa širokim opštim i marksističkim obrazovanjem. Spadao je u red najvrsnijih intelektualaca u Subotici. Mnogi od nas mlađih mnogo smo naučili od njega. Mi koji smo ga poznavali visoko smo ga cenili i voleli.”[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Tikvicki 1989, str. 47.
  2. ^ Milisavac 1968, str. 411; L. 1961, str. 790; Tikvicki 1989, str. 174.
  3. ^ Milisavac 1968, str. 411.
  4. ^ L. 1961, str. 790; Tikvicki 1989, str. 174.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • L., I. (1961). „Otmar Majer”. Reči na delu: zbornik 76 pisaca. II. 
  • Milisavac, Živan (1968). Poruke iza rešetaka. Novi Sad. 
  • Tikvicki, Geza (1989). Slike iz ustanka u Bačkoj. Beograd.