Oto Fric Majerhof

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oto Fric Majerhof
Oto Fric Majerhof
Lični podaci
Datum rođenja(1884-04-12)12. april 1884.
Mesto rođenjaHanover, Nemačko carstvo
Datum smrti6. oktobar 1951.(1951-10-06) (67 god.)
Mesto smrtiFiladelfija, Pensilvanija, SAD
Naučni rad
PoljeFizika
Biohemija
InstitucijaUniverzitet u Kilu
AkademijaUniverzitet u Strazburu
Univerzitet u Hajdelbergu
Humboltov univerzitet u Berlinu
Poznat poOdnos između potrošnje kiseonika i metabolizma mlečne kiseline u mišićima
NagradeNobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu

Oto Fric Majerhof (nem. Otto Fritz Meyerhof; 12. april 1884 — 6. oktobar 1951) je bio nemački lekar i biohemičar koji je 1922. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu.[1][2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Oto Fric Majerhof je rođen u Hanoveru[3] kao sin imućnih aškenazi roditelja. Godine 1888. njegova porodica se preselila u Berlin, gde je proveo veći deo svog detinjstva i gde je započeo studije medicine, a nastavio ih je na Univerzitetu u Strazburu i Hajdelbergu na kojima je diplomirao 1909. godine sa radom „Prilozi psihološkoj teoriji mentalnih bolesti”. U toku studija je upoznao svoju buduću suprugu, venčali su se 1914. godine, imali su ćerku Betinu i dva sina Gotfrida (koji je nakon emigracije preimenovan u Džefri) i Voltera.

Godine 1912. Oto Majerhof se prebacio na Univerzitet u Kilu gde je dobio zvanje profesora 1918. Godine 1922. je primio Nobelovu nagradu za medicinu, zajedno sa Arčibaldom Hilom, za rad na mišićnom metabolizmu, uključujući glikolizu.[4] Godine 1929. je postao jedan od direktora Instituta za medicinska istraživanja Vilhelm, na kojoj je funkciji bio do 1938. godine. Pobegavši od nacističkog režima, emigrirao je u Pariz 1938. godine,[5] a potom se preselio u Sjedinjene Američke Države 1940. gde je postavljen za gostujućeg profesora na Univerzitetu Pensilvanije u Filadelfiji. U znak počasti za njegov doprinos proučavanju glikolize, put kod eukariota je nazvan Embden–Meyerhof–Parnas Pathway.[6] Preminuo je u Filadelfiji u 67. godini.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Anon (1951). „Obituary: Otto Fritz Meyerhof”. The Lancet. 258 (6687): 790—792. PMID 14874513. doi:10.1016/S0140-6736(51)91682-0. 
  2. ^ „The Nobel Prize in Physiology or Medicine 1922”. Nobel Prize. Pristupljeno 2011-01-11. „Otto Fritz Meyerhof was born on April 12, 1884, in Hannover. He was the son of Felix Meyerhof, a merchant of that city and his wife Bettina May. Soon after his birth his family moved to Berlin, where he went to the Wilhelms Gymnasium (classical secondary school). Leaving school at the age of 14, he was attacked, at the age of 16, by kidney trouble and had to spend a long time in bed. During this period of enforced inactivity he was much influenced by his mother's constant companionship. He read much, wrote poetry, and went through a period of much artistic and mental development. After he had matriculated, he studied medicine at Freiburg, Berlin, Strasbourg, and Heidelberg. 
  3. ^ „Uni Kiel – Otto Fritz Meyerhof”. Uni-kiel.de. Pristupljeno 2017-06-26. 
  4. ^ Kresge, N.; Simoni, R. D.; Hill, R. L. (2005). „Otto Fritz Meyerhof and the elucidation of the glycolytic pathway”. The Journal of Biological Chemistry. 280 (4): e3. PMID 15665335. doi:10.1016/S0021-9258(20)76366-0Slobodan pristup. 
  5. ^ Jean-Marc Chouraqui, Gilles Dorival, Colette Zytnicki, Enjeux d'Histoire, Jeux de Mémoire: les Usages du Passé Juif, Maisonneuve & Larose, 2006, p. 548
  6. ^ Barnett JA (april 2003). „A history of research on yeasts 5: the fermentation pathway”. Yeast. 20 (6): 509—43. PMID 12722184. doi:10.1002/yea.986. 
  7. ^ „Dr. Meyerhof, Winner Of 1923 Nobel Prize”. New York Times. 8. 10. 1951. Pristupljeno 2011-01-11. „Dr. Otto Meyerhof, co-winner of the 1923 Nobel Prize in Medicine, who had been a research professor in physiological chemistry at the University of Pennsylvania since coming to the United States from ... 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Oto Fric Majerhof na Vikimedijinoj ostavi