Očekivano trajanje života

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ljudski očekivani životni vek pri rođenju, meren po regionu, između 1950. i 2050.

Očekivano trajanje života je statistička mera prosečnog vremena tokom koga se očekuje da će jedan organizam živeti, na osnovu godine njenog rođenja, njegovog trenutnog uzrasta i drugih demografskih faktora, uključujući pol. Najčešće korišćena mera očekivanog trajanja života je pri rođenju (LEB), koja se može definisati na dva načina. Kohortni LEB je prosečna dužina života stvarne rodne grupe (svih pojedinca rođenih date godine) i može se izračunati samo za kohorte rođene pre mnogo decenija, tako da su svi njihovi pripadnici umrli. LEB razdoblja je srednja dužina života hipotetičke kohorte za koju se pretpostavlja da je izložena, od rođenja do smrti, izvesnoj stopi smrtnosti uočenoj u datoj godini.[1]

Državne LEB vrednosti koje objavljuju državni statistički zavodi i međunarodne organizacije su zapravo procene LEB vrednosti razdoblja. U bronzanom i gvozdenom dobu, LEB je bio 26 godina. Godine 2010. svetski LEB je bio 67,2 godina. Zadnjih godina, u Svazilandu LEB je oko 49, a u Japanu oko 83. Kombinacija visoke smrtnosti odojčadi i umiranja mladih odraslih osoba od nesreća, epidemija, kuga, ratova i porođaja, naročito pre nego što je savremena medicina bila široko dostupna, znatno su snižavali LEB. Ali za one koji bi preživeli rane opasnosti, životni vek od 70 godina nije bio neuobičajen. Na primer, društvo sa LEB vrednošću od 40 može da ima malo ljudi koji umiru sa tačno 40 godina: većina bi umrla pre tridesete ili nakon pedeset pete. U populacijama sa visokom stopom smrtnosti novorođenčadi, LEB je veoma osetljiv na stopu smrti tokom prvih nekoliko godina života. Zbog ove osetljivosti na smrtnost odojčadi, LEB može biti izložen grubo pogrešnim interpretacijama, što dovodi do verovanja da će populacija sa niskim LEB vrednostima nužno imati mali broj starijih osoba.[2] Na primer, u hipotetičnoj stacionarnoj populaciji u kojoj polovina populacije umire pre uzrasta od pet godina dok svi drugi umiru u svojoj sedamdesetoj godini, LEB će biti oko 36, ali će oko 25% populacije imati između 50 i 70 godina. Još jedna mera, kao što je životno očekivanje u petoj godini (e5), može se koristiti da se isključi efekat smrtnosti odojčadi kako bi se obezbedila jednostavna mera sveukupne stope smrtnosti, izuzev ranog detinjstva; u gore pomenutoj hipotetičkoj populaciji, očekivani životni vek u petoj godini bi bio dodatnih 65. Agregatne populacione mere, kao što je proporcija populacije u različitim starosnim grupama, takođe treba da se koriste uz individualne mere kao što je formalno očekivanje životnog veka kad se analizira struktura i dinamika stanovništva.

Matematički, očekivani životni vek je srednja vrednost broja godina života koje preostaju pri datom uzrastu, pod pretpostavkom da starosno specifične stope smrtnosti ostaju na njihovim nedavno merenim nivoima.[3] Ovaj parameter se označava sa ,[a] i odnosi se na prosečni broj narednih godina života za osobu čiji je uzrast , u skladu sa datim mortalitetnim iskustvom. Dugovečnost, maksimlni životni vek, i očekivano trajanje života nisu sinonimi. Očekivano trajanje života se statistički definiše kao srednji broj preostalih godina za pojedinca ili grupu ljudi datog uzrasta. Dugovečnost se odnosi na karakteristike relativno dugog životnog veka nekih članova populacije. Maksimalni životni vek je starost pri smrti za najduže živuću osobu vrste. Osim toga, pošto je životni vek prosek, specifična osoba može umreti mnogo godina pre ili mnogo godina nakon „očekivanog” preživljavanja. Termin „maksimalni životni vek” ima sasvim drugačije značenje i u većoj meri je povezan sa dugovečnošću.

Očekivano trajanje života se takođe koristi u biljnoj ili životinjskoj ekologiji;[4] Ono se navodi u tabelama smrtnosti (takođe poznatim kao akturarske tabele). Termini očekivano trajanje života se isto tako može koristiti u kontekstu proizvedenih objekata,[5] ali se srodni termin rok trajanja koristi za potrošačke proizvode, a termini „srednje vreme do kvara” (engl. mean time to breakdown - MTTB) i „srednje vreme između kvareva” (engl. mean time between failures - MTBF) se koriste u inženjerstvu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ S. Shryok, J. S. Siegel et al. The Methods and Materials of Demography. Washington, DC, US Bureau of the Census, 1973
  2. ^ Laden, Greg (01. 05. 2011). „Falsehood: "If this was the Stone Age, I’d be dead by now". ScienceBlogs. Pristupljeno 31. 08. 2014. 
  3. ^ Arthur O'Sullivan; Sheffrin, Steven M. (2003). Economics: Principles in Action. Pearson Prentice Hall. str. 473. ISBN 978-0-13-063085-8. 
  4. ^ Millar, John S. M. Zammuto; Richard (1983). „Life Histories of Mammals: An Analysis of Life Tables”. Ecology. Ecological Society of America. 64 (4): 631—635. JSTOR 1937181. doi:10.2307/1937181. 
  5. ^ Eliahu Zahavi, Vladimir Torbilo & Solomon Press (1996) Fatigue Design: Life Expectancy of Machine Parts. CRC Press. ISBN 978-0-8493-8970-2.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]