Pređi na sadržaj

Palata Mandalej

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Palata Mandalej
Palata Mandalej
Opšte informacije
MestoMandalej, Mjanmar
Vrsta spomenikakraljevska rezidencija
Vreme nastankaizgrađena 1857-1859
VlasnikVlada Mjanmara
Zid palate sa brdom Mandalej u daljini.

Palata Mandalej (maɰdәle naɰdɔ), smeštena u Mandaleju, Mjanmar, poslednja je kraljevska palata poslednje burmanske monarhije. Palata je izgrađena između 1857. i 1859. godine kao deo osnivanja novog glavnog grada Mandaleja od strane kralja Mindona. Plan palate Mandalej u velikoj meri prati tradicionalni burmanski dizajn palate, unutar utvrđenja opkoljenog šancem. Sama palata je u središtu citadele i okrenuta je ka istoku. Sve zgrade palate su visine jednog sprata. Broj tornjeva iznad zgrade ukazivao je na važnost područja.[1]

Palata Mandalej bila je primarna kraljevska rezidencija kralja Mindona i kralja Tiba, poslednja dva kralja zemlje. Kompleks je prestao da bude kraljevska rezidencija i sedište vlade 28. novembra 1885. godine, kada su, tokom Trećeg anglo-burmanskog rata, trupe Burmskih terenskih snaga ušle u palatu i zarobile kraljevsku porodicu. Britanci su kompleks palate pretvorili u tvrđavu Dafrin, nazvanu po tadašnjem vicekralju Indije. Tokom britanske kolonijalne ere, Burmanci su na palatu gledali kao na primarni simbol suvereniteta i identiteta. Veliki deo kompleksa palate uništen je tokom Drugog svetskog rata savezničkim bombardovanjem; preživele su samo kraljevska kovnica novca i osmatračnica. Replika palate obnovljena je 1990-ih nekim modernim materijalima.

Danas je Palata Mandalej glavni simbol Mandaleja i glavna turistička destinacija.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Britanske kolonijalne snage u palati Mandalej, koju su potom opljačkale (1887)
Tvrđava Dafrin pod vazdušnim napadom tokom Drugog svetskog rata
Tradicionalna burmanska slika palate Mandalej tokom dinastije Konbaung.

Palatu Mandalej sagradio je kralj Mindon u februaru 1857.[2] Veliki delovi palate su rekonstruisani iz palate u Amarapuri, koja je preseljena u Mandalej.[3] [4] Zemljište kraljevske palate od 413 hektara bilo je okruženo sa četiri zida dužine 2 km i šancem širine 64 m, dubine 4,5 m. Duž zida su se nalazili bastioni sa zlatnim vrhovima na rastojanjima od 169 m.[5] Zidovi su imali po tri kapije sa svake strane, ukupno dvanaest, svaka sa nekim znakom zodijaka. Citadela je imala pet mostova za prelazak preko rova.

U junu 1857. godine započeta je gradnja palate. Posle katastrofalnog Drugog anglo-burmanskog rata 1852. godine, smanjeno burmansko kraljevstvo nije imalo dovoljno sredstava za izgradnju nove razmetljive palate. Nekadašnju kraljevsku palatu Amarapura slonovi su demontirali i preselili na novu lokaciju u podnožju brda Mandalej. Izgradnja dvorskog kompleksa zvanično je završena u ponedeljak, 23. maja 1859.[2]

Britanci su napali i opljačkali palatu i spalili kraljevsku biblioteku. Kraljevske regalije Burme uklonjene su kao vojni plen i izložene u muzeju Južni Kensington (danas V&A muzej, London). Godine 1964. vraćeni su u Burmu kao gest dobre volje.[6] [7] Britanci su preimenovali dvorac u utvrdu Fort Dafrin i koristili je za smeštaj trupa. Tokom Drugog svetskog rata Japanci su tvrđavu palate pretvorili u magacin za snabdevanje a savezničkim bombardovanjem izgorela je do temelja. Preživeli su samo kraljevska kovnica novca i osmatračnica.

Rekonstrukcija palate počela je 1989. godine, na inicijativu Odeljenja za arheologiju.[8] S obzirom da su vladina sredstva bila nedovoljna, formiran je Mandalejski odbor za obnovu palate, a sredstva su došla od Državnog saveta za obnovu reda i zakona, koji je pomogao realizaciju ovog projekta. Regionalne vlade Mandaleja, regiona Magve i Sagaing bile su odgovorne za izradu arhitektonskih planova i izgradnju različitih delova palate:

  • Mandalej okrug: Velika sala za prijeme, Lavlji presto
  • Magve okrug: Osmatračnica, Prestona soba
  • Sagaing okrug; Prestona soba

Iako je celokupan dizajn bio veran, proces gradnje je uključivao i tradicionalne i moderne tehnike gradnje. Valoviti lim je korišćen za pokrivanje većine zgrada, dok je beton u velikoj meri korišćen kao građevinski materijal (prvobitna palata izgrađena je samo od tikovine.[8]

Jedna od sala je demontirana tokom vladavine kralja Tiba i obnovljena kao manastir Švenando. To je jedina preostala važnija građevina prvobitne drvene palate danas.

Citadela[uredi | uredi izvor]

Plan palate Mandalej, 1911

Zid[uredi | uredi izvor]

Bastion na Dvorskom zidu

Četiri 2 km duga zida čine savršen kvadrat oko palate, sa ukupno 48 bastiona sa zlatnim vrhovima u pravilnim intervalima od 169 m i okružena rovom. Zidovi izgrađeni uobičajenom burmanskom opekom postavljenom u muljevitom malteru su 3 m debeli u osnovi i 1,47 m na vrhu; 6.86 m u visinu, bez merlona, i 8.23 m sa merlonima. Prorezi su široki 0,84 m. Da bi se u slučaju uzbune omogućio pristup bojnim mestima i istovremeno ojačao zid, iza njega je postavljen zemljani bedem na umereno nagnutoj ravni. Njegov vrh čini platformu široku 1.83 m, popločanu opekom i prolazi duž svih zidova iza otvora.[2]

Kapije[uredi | uredi izvor]

Na svakoj strani zida nalaze se po tri prolaza postavljena na jednakoj udaljenosti (508 m) jedan od drugog i od uglova. Svaka od dvanaest kapija, predstavljena sopstvenim horoskopskim znakom, je široka 4,8 m. Od ovih dvanaest kapija, glavna su bila centralna vrata na istočnom zidu, okrenuta ka Velikoj sali za prijeme i Lavljem prestolu u Palati.

Nasip je 7 m od lica zida i širok je 10,36 m sa svake strane prolaza. Spolja je ukrašen jednostavnim gipsanim rezbarijama, ali na unutrašnjoj strani koja čini produženje samog prolaza naglo se uzdiže bez ikakvog postolja od nivoa tla. Dva stepenika, po jedan sa svake strane kapije, omogućavaju pristup vrhu bastiona i zidu. Svaka kapija bila je opremljena debelim drvenim vratima sa dva krila (koja su uklonjena nakon britanske aneksije).[2]

Barbakani[uredi | uredi izvor]

Ulaz u svaku kapiju zaštićen je zidanim barbakanom podignutim nekoliko metara od jarka ispred ulaza, dužine 17,5 m, širine 5.2 m i visine 1,5 m, podignut na niskom postolju. Vrhovi su krunisani zupčastim grudobranima sa tri strane, a unutrašnja strana okrenuta ka kapiji je otvorena i slobodna. Pristup vrhu bio je samo pomoću merdevina. Služili su kao napredno odbrambeno sredstvo za zaštitu kapije i mosta udaljenih nekoliko metara. Pokraj ove pregrade nalazi se ogroman stub od tikovine naslonjen na postolje od cigle, na čijem je vrhu drvena daska na kojoj je urezan natpis koji prikazuje ime kapije i godinu i datum kada je sagrađena.

Svaki od četiri zida ima po 13 bastiona, ukupno 48 bastiona. (Bastion na svakom uglu spojen je u jedan, dakle ukupno 48). Svi srednji bastioni pokriveni su paviljonom sa petostrukim krovom.[2]

Palata Mandalej noću

Šanac[uredi | uredi izvor]

Šanac viđen sa mosta Istočnog ulaza sa brdom Mandalej u pozadini
Kraljevska barka kralja Tiba na jarku palate Mandalej 1885.

Okružujući zidove, na udaljenosti od oko 18 m od njih je rov širok 64 m i prosečne dubine 4,5 m. U slučaju neprijatelja naoružanih drevnim oružjem, ovaj rov bi nesumnjivo predstavljao prilično tešku prepreku opsadnoj vojsci, čije bi snage bile u potpunosti izloženi topovskim ili puščanim zrnima ratnika zaštićenim merlonima na bedemima i na barbikanima.

Rov je prvobitno bio prekriven sa pet drvenih mostova, od kojih su četiri vodila do četiri glavna ulaza, na svakoj strani. Peti je vodio prema jugozapadnim vratima, koja su se koristila u vreme monarhije za posebne prilike kao što je odnošenje leševa. Britanci su izgradili dva dodatna mosta, jedan na jugozapadnom, a drugi na severozapadnom uglu, kako bi omogućili dopremanje materijala i zaliha za trupe u tvrđavi.

Palata[uredi | uredi izvor]

Toranj sa satom, oko 1903.

Toranj sa satom[uredi | uredi izvor]

Na ulazu u područje palate sa istoka nalazi se toranj sa satom. To je jednostavna građevina, koja se sastoji od visokog četvrtastog postolja; na vrhu je drvena platforma nadvišena dvostrukim krovom; celina je krunisana malim krovom ili "kišobranom". Sa te platforme grad je bio upoznat sa protokom vremena, redovno se oglašavajući gongom i vrlo velikim bubnjem svakog sata, odnosno svakog trećeg sata; dan i noć bili su podeljeni na po četiri sata. Vreme je mereno vodenim satom. Sat se sastojao od velike posude za vodu na čiju je vodu bila postavljena mesingana posuda; na dnu potonje je probušena sićušna rupa, čija je veličina tako izračunata da se činija punila vodom i spuštala na dno velike posude u tačno ponavljanim intervalima, koji su bili sati.[2]

Kula relikvija[uredi | uredi izvor]

Kula relikvija, oko 1903.

Južno od Sahat-kule nalazi se Kula sa relikvijama. Dobar primer tradicionalne burmanske arhitekture, Kula relikvija ima tri dela - prvo je nisko prizemlje; drugi deo je pravougaoni blok ili terasa koji se uzdiže iz prvog i treći je relikvijska komora nadvišena troslojnim krovom; celina je krunisana uobičajenim "kišobranima". Duž četiri strane prizemlja i terase prostire se parapet sačinjen od ukrasa; na četiri ugla svakog nalaze se mali četvrtasti stubovi, svaki nadvišen mermernom statuom ili krilatim leogrifom; čudovište ima ljudsku glavu i dva tela.

Komora relikvija na terasi je četvrtasta; jedini ulaz u nju je na zapadu, okrenut stepeništu kojim se omogućava pristup vrhu terase; ove uske stepenice su između dva zida od opeke; ovakve ukrasne stepenice, sa manjim razlikama u detaljima, mogu se videti širom Burme, bilo u cigli ili u drvetu. Zidovi i krovovi relikvijske komore ukrašeni su gracioznim gipsanim rezbarijama.

Vrhovni sud[uredi | uredi izvor]

Vrhovni sud je bilo mesto gde se obavljalo službeno poslovanje suda. Lavlji presto je bio je glavni presto od osam u palati. Sala se sastoji od dve drvene konstrukcije sa tri krova, bogato ukrašene figurama i cvećem, a podržane masivnim stubovima od tikovine obojenim crvenom bojom pri dnu i pozlaćenim gore. U njemu je postojao Lavlji presto za kralja.[2]

Kraljevski mauzoleji[uredi | uredi izvor]

Mauzolej kralja Mindona, oko 1903

Severno od Kule sa satom nalazi se grupa mauzoleja podignuta u znak sećanja na neke članove kraljevske porodice. Istorijski najvažniji je mauzolej kralja Mindona, koji je umro 1878. Prvobitno je bio od cigle, malterisan i okrečen, koji je kralj Tiba podigao u znak sećanja na svog oca, čim je grob sagrađen. Kasnije je kraljeva grobnica ukrašena staklenim mozaikom. To je kvadratna konstrukcija nadvišena sedmorostrukim krovom koji se završava kao i obično sa "kišobranom". Među ostale mauzoleje spadaju i mauzoleji tri Mindonove žene: glavna kraljica, majka kralja; majka kraljice.[2]

Kraljevska kovnica novca[uredi | uredi izvor]

Kraljevska kovnica novca nalazi se nekoliko stotina metara severoistočno od mauzoleja. Tu je iskovan prvi burmanski novčić 1865. godine. Nakon britanske aneksije, kovnica je nekoliko godina korišćena kao pekara za trupe. To je jedna od retkih zgrada u palati koja je preživela savezničko bombardovanje tokom Drugog svetskog rata.

Osmatračnica[uredi | uredi izvor]

Osmatračnica palate Mandalej

Na teritoriji palate dominira 24 m visoka osmatračnica. Bilo je to mesto sa kojeg se mogao gledati grad.[1] Kralj i kraljica ponekad su se uspinjali na toranj da bi bili svedoci prelepe panorame okoline sa rekom i jezerima. Priča se da je kraljica Supajalat odatle bila svedok ulaska britanskih trupa koje su zauzele Mandalej u novembru 1885. godine. Stražarska kula je takođe preživela savezničko bombardovanje tokom Drugog svetskog rata.

Velika sala za prijeme[uredi | uredi izvor]

Velika sala za prijeme 1903

Sala se sastoji od tri dela: Severne (ili leve) sale za prijeme i Južne (ili desne) sale; tako su se zvale jer, kada je kralj sedeo na Prestolu, okrenut prema istoku, prva je bila s njegove leve, a druga s desne strane. Ova dva dela ili krila povezana su transeptom koji se zvao Centralna sala, jer su uz njega bili desna i leva sala. Velika sala u celini je dugačka 77,1 m.

Ispod platforme Palate, sa svake strane stepeništa, na istoku, može se videti nekoliko starih evropskih topova i blizu njih gomile topovskih kugli; nekoliko pušaka postavljeno je takođe pored stepeništa na zapadnom pročelju Palate.[2]

Lavlji presto[uredi | uredi izvor]

Lavlji presto 1903.

U Palati je bilo osam prestola, od kojih je Lavlji presto bio najveći i kao takav mnogo složenije izvajan od ostalih. Samo je kralj, naravno, imao pravo da sedi na njemu; a ako bi bilo ko drugi to učinio smatralo bi se veleizdajom. Osnova je lotosov tron sazdan od dva lotosa, gornji obrnut na vrhu drugog; ovaj obrazac se ni po čemu ne razlikuje od običnog oltara koji podupire sliku Bude; ali u središtu, gde je najuži, odnosno na mestu gde se dva lotosa spajaju, nalazi se mali pojas koji sadrži niz niša; u tim nišama bile su male figure lavova, pored dve velike koje se sada mogu videti sa svake strane Prestola. Pristup Prestolu je omogućen stepeništem u sobi iza njega, zatvorenoj kliznim vratima od pozlaćene rešetke.

Originalni Lavlji tron spasen je od uništenja u bombaškim napadima u Drugom svetskom ratu, jer su ga britanske vlasti prenele u Indiju 1885. godine nakon Trećeg anglo-burmanskog rata, a kasnije vratile. Sada je izložen u Nacionalnom muzeju Mjanmara u Jangonu.

Staklena palata[uredi | uredi izvor]

današnja Staklena palata

Staklena palata, najveća je i smatra se jednom od najlepših građevina Palate. Veruje se da je to bio glavni stan kralja Mindona u palati. Kao i sve Prestone sobe, podeljena je drvenom pregradom u dve prostorije.

U istočnoj sobi nalazi se Pčelinji presto, nazvan tako jer je bio ukrašen figurama pčela u malim nišama na dnu postamenta. Tu je održavana ceremonija nominovanja glavne kraljice i kraljevske svadbe. Tu su takođe bili kralj i kraljica kada su proslavili burmansku Novu godinu. Telo kralja Mindona bilo je izloženo u ovoj sobi nakon njegove smrti 1878. godine.

Zapadna soba, koja je ranije bila podeljena na nekoliko manjih, bila je glavna soba Mindona, i nijedna druga osoba nije smela da spava tu osim četiri glavne kraljice, od kojih je svaka imala sobu u blizini kraljevske sobe, koja se sastojala od male prostorije nadgrađene pajathatom, ili malim tornjem koji se sastojao od sedam krovova sličnih Zlatnom tornju nad Sobom lavljeg prestola. Ovaj pajathat je bio od pozlaćenog bakra. Sa svake strane ove sobe stalno su bila otvorena dva bela kišobrana. Dame iz Staklene palate bile su, pak, raspoređene oko zapadne sobe da čekaju. Njihovim Veličanstvima; bilo da su princeze ili manje važne kraljice, nije bilo dozvoljeno da uđu u ovu sobu sa papučama ili sa njihovim zlatnim kišobranima: morale su da ih ostave na ulazu sa svojim poslužiteljima.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b John Falconer; Luca Invernizzi; Daniel Kahrs; Elizabeth Moore; Luca Invernizzi Tettoni; Alfred Birnbaum; Joe Cummings (2000). Burmese design & architecture. Tuttle Publishing. str. 70. ISBN 9789625938820. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z „Mandalay Palace” (PDF). Directorate of Archaeological Survey, Burma. 1963. Arhivirano iz originala (PDF) 28. 1. 2018. g. Pristupljeno 2006-08-22. 
  3. ^ List of Ancient Monuments in Burma (I. Mandalay Division). 1. Rangoon: Office of the Superintendent, Government Printing, Burma. 1910. str. 2. 
  4. ^ Kyaw Thein (1996). The Management of Secondary Cities in Southeast Asia. Case Study: Mandalay. United Nations Centre for Human Settlements. UN-Habitat. ISBN 9789211313130. 
  5. ^ Vincent Clarence Scott O'Connor (1907). Mandalay and Other Cities of the Past in Burma. Hutchinson & Co. str. 6—9. 
  6. ^ Lowry, John,1974, Burmese Art, London
  7. ^ Bird, George W. (1897). Wanderings in Burma. London: F. J. Bright & Son. str. 254. 
  8. ^ a b Moore, Elizabeth (1993). „The Reconstruction of mandalay Palace”. Bulletin of the School of Oriental and African Studies. University of London. 56 (2). doi:10.1017/s0041977x0000553x. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]