Paleografija
Paleografija je pomoćna disciplina istorijskih nauka koja izučava drevne istorjske rukopise - njihove forme i procese pisanja. Naziv potiče iz grčkog jezika: palaiós - staro i graphein- pisanje. Paleografija proučava pismo, oblike slova, materijal na kome se pisalo, vodene i druge pisane znakove na hartiji, umetničke ukrase kod rukom pisanih knjiga i njihov povez. Paleografija se bavi oblicima i procesima pisanja; ne tekstualnim sadržajem dokumenata. U ovu disciplinu uključena je praksa dešifrovanja, čitanja i datiranja rukopisa,[2] i kulturni kontekst pisanja, uključujući metode pomoću kojih su pisanje i knjige nastale, i istorija skriptorijuma.[3]
Vremenom su se razvile i specijalnosti u oviru paleografije: epigrafika (proučava pisma na spomenicima), sigilografija (proučava pisma na pečatima), numizmatika (proučava pisma na novcu i stari novac) itd. Glavne zadatke paleografije definisao je Ludvig Traube, na prelasku iz 19. u 20. vek. Po njemu praktična strana paleografije se sastoji u tačnom čitanju rukopisa svih vrsta izvora, a naučna strana u određivanju starosti, vrste i mesta postanka nekog pisma, odnosno rukopisa.
Primena[uredi | uredi izvor]
Paleografija može biti osnovna veština istoričara i filologa, jer aresira dve glavne poteškoće. Prvo, s obzirom da se stil pojedine abecede u svakom datom jeziku neprekidno razvijao, neophodno je znati kako da se dešifruju njene pojedinačni znaci kakvi su postojali u raznim epohama. Drugo, pisari su često koristili mnoge skraćenice, obično kako bi pisali brže, a ponekad i radi uštede prostora, tako da specijalista-paleograf mora znati kako da ih protumači. Poznavanje pojedinih formi slova, ligatura, interpunkcije i skraćenica omogućava paleografu da čita i razume tekst. Paleograf prvo mora da zna jezik teksta (to jest, mora da postane stručnjak za odgovarajuće ranije oblike ovih jezika); i drugo, istorijske upotrebe različitih stilova rukopisa, uobičajene pismene običaji i pisarske ili notarske skraćenice. Filološko znanje jezika, rečnika i gramatike koji su generalno korišteni u određeno vreme ili na nekom mestu može pomoći paleografima da identifikuju drevne ili novije falsifikate naspram autentičnih dokumenata.
Poznavanje pisanog materijala takođe je neophodno za proučavanje rukopisa i utvrđivanje perioda u kojima je dokument ili rukopis možda nastao.[4] Važan cilj može biti dodeljivanje tekstu datuma i mesta nastanka: zato paleograf mora uzeti u obzir stil i formiranje manuskripta i rukopis koji se u njemu koristi.[5]
Datiranje dokumenata[uredi | uredi izvor]
Paleografija se može koristiti za pružanje informacija o datumu nastanka dokumenta. Međutim, „paleografija je krajnje utočište za datiranje“ i, „za ručno kopirane knjige, period od 50 godina najmanje je prihvatljiv raspon vremena“,[6][7] s tim što se sugeriše da generlno treba treba izbegavati primenu datiranje ručno kopiranih tekstova sa opsegom manjim od bar sedamdeset ili osamdeset godina.[7] U jednoj napomeni napisanoj 2005. godine u jednom imejlu kao dodatak svom članku „Paleografsko datiranje P-46“ iz 1996. godine Brus V. Grifin izjavio je „Dok se ne razviju rigoroznije metodologije, teško je konstruisati interval pouzdanosti od 95% za NT [Novi zavet] rukopise bez da se dozvoli bar jedan vek za pripisani datum.“[8] Vilijam M Šnajedvind otišao je još apstraktnije u onosu na svoj rad iz 2005. „Problemi paleografskog datiranja natpisa“ i izjavio da se „takozvana nauka o paleografiji često oslanja na kružno rezonovanje, jer nema dovoljno podataka za izvođenje preciznih zaključaka o datiranju. Naučnici takođe teže da pojednostavljuju dijahronijskog razvoja, pretpostavljajući modele jednostavnosti, a ne složenosti".[9]
Istorija[uredi | uredi izvor]
U 17. veku počinju prva paleografska istraživanja u okvirima kritičke istorije. Istoriografi tog doba posumnjali su u autentičnost nekih povelja iz merovinškog i karolinškog razdoblja u posedu benediktinskog manastira St. Denis u blizini Pariza. Vezano za taj spor nastalo je delo francuskog benediktinca Žana Mabilona (1632-1707) De re diplomatica libri VI (1681) u kome je učinjen prvi pokušaj klasifikacije tipova latinskog pisma.
1708. Bernard de Montfaukon u svom jelu 'Palaeographia graeca sive de ortu et progressu litterarum izloži je proces razvoja grčkog pisma. Po ovom delu paleografija je dobila svoje ime.
Puni razvoj paleografija postiže tek u 19. veku. U vreme se formiraju nove metode zasnovane na novim tehničkim pronalascima. Osnivaju posebni paleografski zavodi i škole.
Mnogi natpisi i bogata rukopisna ostavština s područja južnoslavenskih zemalja, sadržana u rukopisima i poveljama koje su napisane u raznim tipovima latinice, glagoljice i ćirilice, podstakli su veoma rano rad slovenskih historiografa.
Krajem 18. veka Ruski paleografi Aleksej Ivanovič Sobolevski, P. A. Lavrov i Evfimij Fjodorovič Karski dali su značajne radove za ćiriličku u paleografiju, dok je Čeh Josef Vais dao iscrpnu glagoljsku paleografiju.[10]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Cardenio, Or, the Second Maiden's Tragedy, pp. 131–3: By William Shakespeare, Charles Hamilton, John Fletcher (Glenbridge Publishing Ltd., 1994) ISBN 0-944435-24-6
- ^ 'Palaeography', Oxford English Dictionary.
- ^ „Latin Palaeography Network”. Civiceducationproject.org. Arhivirano iz originala 25. 07. 2011. g. Pristupljeno 5. 5. 2013.
- ^ Robert P. Gwinn, "Paleography" in the Encyclopædia Britannica, Micropædia, Vol. IX, 1986, p. 78.
- ^ Fernando De Lasala, Exercise of Latin Paleography (Gregorian University of Rome, 2006) p. 7.
- ^ Turner, Eric G. (1987). Greek Manuscripts of the Ancient World (2nd izd.). London: Institute of Classical Studies.
- ^ a b Nongbri, Brent (2005). „The Use and Abuse of P52: Papyrological Pitfalls in the Dating of the Fourth Gospel” (PDF). Harvard Theological Review. 98: 23—48 (24). doi:10.1017/S0017816005000842. Arhivirano iz originala (PDF) 16. 2. 2015. g.
- ^ Griffin, Bruce W. (1996), "The Paleographical Dating of P-46"
- ^ Schniedewind, William M. (2005). „Problems of Paleographic Dating of Inscriptions”. Ur.: Levy, Thomas; Higham, Thomas. The Bible and Radiocarbon Dating: Archaeology, Text and Science. Routledge. ISBN 1-84553-057-8.
- ^ „Latin Palaeography Network Civiceducationproject.org 05/04/2013”. Arhivirano iz originala 25. 07. 2011. g. Pristupljeno 06. 11. 2015.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Bischoff, Bernhard, Latin Palaeography: Antiquity and the Middle Ages, Cambridge University Press, 1989. (Translation by Dáibhí Ó Cróinín and David Ganz of: Paläographie des römischen Altertums und des abendländischen Mittelalters. (Grundlagen der Germanistik 24) Erich Schmidt Verlag 1986)
- Lowe, E. A., Codices Latini Antiquiores: A Palaeographical Guide to Latin Manuscripts Prior to the Ninth Century, Clarendon Press, 1972.
- Parkes, M. B., English Cursive Bookhands, 1250–1500. (Oxford Palaeographical Handbooks.) Oxford: Clarendon Press, 1969. Revised edition London: Scolar Press, 1979, ISBN ISBN 0-85967-535-1.
- Stiennon, Jacques, Paléographie du Moyen-Âge, 3e édition Armand Colin 1999
- Thompson, Sir Edward Maunde, An Introduction to Greek and Latin Palaeography Clarendon Press, 1912.
- Wright, C. E., English vernacular hands from the twelfth to the fifteenth centuries. (Oxford Palaeographical Handbooks.) Oxford: Clarendon Press, 1960.
- Burnell, Arthur Coke (1878). Elements of South-Indian Palæography, from the Fourth to the Seventeenth Century A.D., Being an Introduction to the Study of South-Indian Inscriptions and MSS. (Second enlarged and improved izd.). London: Trübner & Co.
- Pandey, Rajbali (1957). Indian Palaeography. Motilal Banarasi Das.
- Ojha, Gaurishankar Hirachand (1959). The Palæography of India/Bhāratīya Prācīna Lipimālā (na jeziku: hindi) (Third izd.). Delhi: Munshiram Manoharlal.
- Dani, Ahmad Hasan (1997). Indian Palaeography. Delhi: Munshiram Manoharlal.
- Malte Rehbein, Patrick Sahle, Torsten Schaßan (eds.): Codicology and Palaeography in the Digital Age. BoD, Norderstedt 2009, Volltext, ISBN 3-8370-9842-7
- Franz Fischer, Christiane Fritze, Georg Vogeler (eds.): Codicology and Palaeography in the Digital Age 2. BoD, Norderstedt 2010, ISBN 978-3-8423-5032-8
- Millard, A. R. (1986). „The Infancy of the Alphabet”. World Archaeology. 17 (3): 390—398. doi:10.1080/00438243.1986.9979978.
- Olivier, J.-P. (1986). „Cretan Writing in the Second Millennium B.C”. World Archaeology. 17 (3): 377—389. doi:10.1080/00438243.1986.9979977.
- Norman, Jerry (1988). Chinese. Cambridge University Press. ISBN 0-521-29653-6.
- Lambert, J.L.F. (2014-2017). Termcraft: The emergence of terminology science from the Vinčans and Sumerians to Aristotle. Lulu Press. ISBN 978-1-7751129-2-1.
- The Idea of Writing: Writing Across Borders. Edited by Alex de Voogt, Joachim Friedrich Quack. BRILL, 9 Dec 2011.
- Powell, Barry B. 2009. Writing: Theory and History of the Technology of Civilization, Oxford: Blackwell. ISBN 978-1-4051-6256-2
- Steven R. Fischer A History of Writing, Reaktion Books 2005 CN136481
- Hoffman, Joel M. 2004. In the Beginning: A Short History of the Hebrew Language. New York University Press. Chapter 3.
- Jean-Jacques Glassner. The Invention of Cuneiform: Writing in Sumer. JHU Press, 2003. ISBN 0801873894
- Andrew Robinson, The Story of Writing. Thames & Hudson 1995 (second edition: 1999). ISBN 0-500-28156-4
- Hans J. Nissen, P. Damerow, R. Englund, Archaic Bookkeeping, University of Chicago Press, 1993, ISBN 0-500-01665-8
- Denise Schmandt-Besserat, Before Writing, Vol. I: From Counting to Cuneiform. University of Texas Press, 1992. ISBN 0292707835
- Denise Schmandt-Besserat, HomePage, How Writing Came About, University of Texas Press, 1992, ISBN 0-292-77704-3.
- Saggs, H., 1991. Civilization Before Greece and Rome. Yale University Press. Chapter 4.
- Jack Goody, The Logic of Writing and the Organization of Society. Cambridge University Press, 1986
- David Diringer Writing. New York: Praeger. 1962.
- Otto Neugebauer, Abraham Joseph Sachs, Albrecht Götze. Mathematical Cuneiform Texts. Pub. jointly by the American Oriental Society and the American Schools of Oriental Research, 1945.
- Smith, William Anton. The Reading Process. New York: The Macmillan company, 1922.
- Chisholm, Hugh. Encyclopædia Britannica. A Dictionary of Arts, Sciences, Literature and General Information. Cambridge, Eng: University Press, 1911. "Writing".
- Clodd, Edward. The Story of the Alphabet. Library of useful stories.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- French Renaissance Paleography (A scholarly site providing over 100 French manuscripts from 1300 to 1700 with tools for deciphering and transcribing them.)
- 'Manual of Latin Palaeography' (A comprehensive PDF file containing 82 pages profusely illustrated, January 2017).
- Palaeography: reading old handwriting 1500 – 1800: A practical online tutorial, from the National Archives (UK)
- A comprehensive survey of all the important aspects of medieval palaeography.
- A scholarly maintained web directory on palaeography.
- Guide to the Paleography Study Collection 1250-1791
- Another scholarly maintained web directory on palaeography (200 links with critical comments, in French).
- Comprehensive bibliography (1,200 detailed references with critical comments in French).
- Online Tuition in the Palaeography of Scottish Documents 1500–1750
- An introduction to Greek and Latin palaeography by Thompson, Edward Maunde – Outdated (published 1912) but good and useful illustrated handbook, available as facsimile.
- Free palaeographical fonts
- Self-correcting medieval palaeography exercises (13th and 14th century)
- 12th to 17th century manuscripts originating from Europe and the Middle East, Center for Digital Initiatives, University of Vermont Libraries
- Interactive Album of Mediaeval Palaeography Collection of online exercises for the transcription of a variety of scripts, from 8th to 15th century
- Walter Burley, Commentarium in Aristotelis De Anima L.III Critical Edition by Mario Tonelotto : an example of critical edition from 4 different manuscripts (transcription from medieval palaeography).
- ELM, a database of manuscripts written in Latin before 800 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. decembar 2017)
- French paleography with Paleo-en-ligne.fr : free introductory cycle
- DILE Project. Diálogo de la Lengua. Paleographic transcription and to modern Spanish of the facsimile manuscript in the Biblioteca Nacional de España.