Paloci
Paloci (mađ. Palóc) su etnička grupa Mađara koja je prvobitno, po naseljavanju u Panonsku niziju živela u [severnim delovima Mađarske, u oblasti Felfeld (mađ. Felföld).
Geografija[uredi | uredi izvor]
Zemlja Paloca se prostirala od Matre (mađ. Mátra), planinskog venca na severu Mađarske, i Buka (mađ. Bükk), okolina gradova Hont (mađ. Hont), Nograd (mađ. Nógrád), Heveš (mađ. Heves), Boršod (mađ. Borsod) i Gemer (mađ. Gömör) pa na jugu do grada Mako (mađ. Mako) na jugoistoku Mađarske, otprilike pedesetak naselja je u pitanju.[1] Najveći gradovi gde žive Paloci su:
- Ipoljšag (mađ. Ipolyság)
- Rimasombat (mađ. Rimaszombat)
- Tornalja (mađ. Tornalja)
- Filek (mađ. Fülek)
- Eger (mađ. Eger)
- Miškolc (mađ. Miskolc)
- Đenđeš (mađ. Gyöngyös)
Istorija[uredi | uredi izvor]
Paloci se prvi put spominju u ruskim hronikama iz 9. veka, i to kao Paloc – Kuni koji su ostali u okolini Kijeva prilikom mađarskog naseljavanja karpatskog basena. U toku 11. i 12. veka u mađarskim dokumentima se spominju Kuni koje su Rusi nazivali Poloveci. Takođe je nešto Paloca živelo i na teritoriji današnje Moldavije, ali su se vremenom preselili na današnja staništa.[2][3]
Paloci se prvi put zvanično spominju 1683. godine. Glavni razlog tome je što se nikad nisu priznavali ili opredeljivali kao posebna grupa već su se utopili u mađarsku većinu. Brojnost Paloca je približno oko 500.000, velika većina se danas smatra etničkim Mađarima.
Barke[uredi | uredi izvor]
Za Barke (mađ. Barkók) se pretpostavlja da su jedini sačuvani originalni ostatak Paloca koji su došli u Panonsku niziju u 9. veku. Oni, iako ih je mali broj, još čuvaju svoju tradiciju. Žive u okolini Ozda (mađ. Őzd) i Rima-Hangonj (mađ. Rima-Hangony) i Hodoš (mađ. Hódos) potoka u Mađarskoj. Njihovo ime se prvi put pominje 1833. godine u ovom obliku. Barke su katoličke veroispovesti.
Kultura i običaji[uredi | uredi izvor]
Paloci su podeljeni u dve grupe, istočne i zapadne i ta podela se ogleda u različitoj narodnoj nošnji, običajima i narodnim igrama. Razlog ove podele je jak uticaj slovačke kulture na zapadne Paloce, naročito tokom 17. i 18. veka.
Što se jezika tiče Paloci su podeljeni u sedam različitih grupa; imaju sedam različitih govornih karakteristika.[4][5][6]
Glavni izvor prihoda im je bilo pravljenje meda (pčelarstvo), rakije (mađ. pálinka) i pekmeza. Od stoke su imali poludivlje životinje, koje su držali na slobodnoj ispaši i čak su i u prvoj polovini 20. veka koristili volove za vuču i obradu zemljišta.
U uzgoju kultivisanih biljaka, žitarica i voća, Paloci su uvek puno pažnje posvećivali tradiciji i samo su u tačno određenim danima obrađivali (sadili, brali, sekli, žnjeli) zemlju.
Veliki uticaj na Paloce je imala njihova predhrišćanska vera i tradicija (donesena iz azijskih stepa), koja je bila puna duhova, veštica, vampira i koju su prilagodili savremenoj hrišćanskoj religiji.[7]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Paládi Kovács Attila: A palócok eredete, etnikai összetevői
- ^ Szeder Fábián: a palócok eredete
- ^ „Népességünk genetikai rokonsága”. sulinet.hu (na jeziku: (jezik: mađarski)). Arhivirano iz originala 22. 01. 2005. g. Pristupljeno 09. 11. 2014.
- ^ Bakó Ferenc: A jelenkori palóckutatás szervezése és céljai
- ^ Tóth Imre: Palóc tájszótár
- ^ Szabó Károly, 2000
- ^ Kinmach László gyűjtése a palócokról
Publikacije[uredi | uredi izvor]
- „Mađarski leksikon – Paloci”. mek.oszk.hu (na jeziku: mađarski).
- Dallos István (író) 1935: A nyitravidéki palócok. In: Nyitrai írók könyve. Nitra, 151 nn.
- Györffy György, 1968: A palócok eredete, a palóc etnikum kialakulása. In: A magyarság keleti elemei.
