Panonci
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Panonci (lat. Pannonii — Panoni) su bili antička grupa plemena, koja se smatra ili delom Ilira ili srodnom Ilirima. Nastanjivali su područje koje je, nakon rimskog osvajanja, organizovano kao provincija Panonija, a delom i kao provincija Dalmacija. U 4. veku p. n. e. je među panonska plemena došlo mnogo keltskih doseljenika.
U panonska plemena spadali su Amantini, Breuci, Kolapijani, Dezidijati, Pirusti, Skirtari, Glinditioni, Kerauni, Sikuloti, Segestani, Mezeji, Andizeti, Azali, Ditioni, Jasi, Oserijati.
Amantini su živeli u gornjim delovima Srema, a Breuci uz Savu, od Mitrovice prema zapadu. Breuci su bili na čelu ustanka protiv Rimljana 6. godine naše ere. Vođe Breuka tokom ustanka bili su Baton i Pines. Borba sa Rimljanima je trajala tri godine, a Breuci su na kraju savladani negde u močvarnom kraju između Vuke, Drave i Save.
Prema arheološkom materijalu, Južnopanonska kulturna grupa Ilira se u 6-5. veku p. n. e. prostirala u Sremu, Bačkoj, Banatu, Baranji, istočnoj Slavoniji, severoistočnoj Bosni i severozapadnoj užoj Srbiji.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Popović, Dušan J. (1957). Srbi u Vojvodini. knj. 1: Od najstarijih vremena do Karlovačkog mira 1699. Novi Sad: Matica srpska.
- Valentin Vasiljevič Sedov, Sloveni u dalekoj prošlosti, Novi Sad, 2012.