Panoptikon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nacrt Panoptikona iz 1791. godine - Vili Reveli.

Panoptikon je vrsta zatvorske institucije koju je dizajnirao engleski filozof i socijalni teoretičar Džeremi Bentam krajem 18. veka. Suština ove ideje je da se omogući da samo jedan čuvar nadgleda (-optikon) sve (pan-) zatvorenike ove institucije, ali tako da zatvorenici ne znaju da li su pod prismotrom ili ne. Iako je fizički nemoguće da jedan čuvar nadgleda sve zatvoreničke ćelije u isto vreme, činjenica da zatvorenici ne znaju da li su posmatrani ili ne, vodi do toga da se oni sve vreme ponašaju primereno i na taj način se efikasno kontroliše njihovo ponašanje. Ime se povezuje i sa Panoptesom, likom iz grčke mitologije, koji je bio džin sa stotinu očiju i zbog toga veoma efikasan čuvar.

Strukturu zatvora čini kružni objekat sa "posmatračkom kulom" u centru, iz koje su zaduženi u stanju da gledaju zatvorenike koji su stacionirani po obodu. Bentam je zamislio da isti osnovni plan može jednako da se primeni na bolnice, škole, sanatorijume i azile, ali se prevashodno posvetio razvoju dizajna za zatvor. Bentam je sam Panoptikon definisao kao "novi metod za uspostavljanje nadmoći jednog uma nad drugim, koji je dostigao najveće razmere do sada."

Istorijat ideje[uredi | uredi izvor]

Bentam je 1786. i 1787. putovao u Kričav u Belu Rusiju (današnju Belorusiju) da poseti svog brata Samjuela koji je bio angažovan da upravlja različitim projektima za kneza Potemkina. Kasnije, Džeremi je u više navrata priznao da je upravo Samjuel bio taj koji je osmislio osnovnu ideju kružnog objekta koji bi bio postavljen u središte čitave strukture.[1] Džeremi postepeno počinje da razvija ovaj model kako bi mogao da ga primeni na strukturu zatvora, i svoje ideje ističe u nizu pisama koje šalje svom ocu u Englesku.

Izgradnja i održavanje Panoptikona trebalo je da bude jeftinije u odnosu na zatvore tog vremena, jer je novi sistem rada zahtevao manje osoblja. S obzirom da zatvorenici ne mogu da vide čuvara, on ne mora sve vreme da bude na dužnosti i na taj način se proces nadzora oslanja i na svest samih zatvorenika. Po Bentanovom projektnom rešenju, zatvorenici su predstavljali i besplatnu radnu snagu, tako da su radeći fizičke poslove donosili upravi zatvora dodatnu zaradu.

Prvi pokušaji izgradnje[uredi | uredi izvor]

Po povratku iz Belorusije, Bentam je nastavio da radi na realizaciji ideje Panoptikona i naručio projektne crteže od arhitekte Vilija Revelija. Odlučio je da sagradi zatvor i da kada ga završi bude njegov upravnik. Nakon neuspešnih pokušaja da za svoj projekat zainteresuje vlasti u Irskoj i Francuskoj,[2] Džeremi je pokušao da ubedi premijera Velike Britanije - Vilijama Pita da obnovi ideju o izgranji Nacionalnog zatvora, ali ovaj put u formi Panoptikona. U tome je bio uspešan i 1794. je dobio 2000£ za pripremne radove.[3]

Posle mnogobrojnih neuspešnih pokušaja da nađe odgovarajuće zemljište za svoj projekat, Bentam je u novembru 1799, u ime kralja, državnim novcem kupio zemljište u Milbenku, nedaleko od reke Temze. Džeremi je bio nezadovoljan izborom lokacije za izgradnju, smatrajući da je isuviše mala, močvarna i nezdrava. Međutim, kada je od države zatražio još novca za proširenje zemljišta, odbijen je i 1803. premijer je odlučio da prekine projekat.[4]


Nekoliko godina kasnije, 1816, Nacionali zatvor je ipak izgrađen, ali ne u formi Panoptikona, već po projektu arhitekte Vilijama Vilijamsa.

Realizovana rešenja Panoptikona u svetu[uredi | uredi izvor]

Arhitektura zatvora obuhvata kulu smeštenu u centar kružnog objekta u kome se nalaze ćelije. Svaka ćelija se proteže čitavom širinom zgrade, šireći se od unutrašnjeg ka spoljašnjem zidu, tako da svetlost prolazi kroz ćeliju i osvetljava zatvorenika u njoj. Zatvorenici su jedni od drugih odvojeni zidovima i pod stalnim nadzorom čuvara iz centralne kule, koga oni ne mogu da vide.

—  Ben and Marthalee Barton, 1993.[5]

Bilo je veoma teško ostvariti Bentamov osnovni cilj, a to je da stražari sve vreme jasno vide sve zatvorenike u njihovim ćelijama, a da ih pritom zatvorenici ne vide. Tehnologija je tek u 20. veku, razvojem video nadzora, omogućila ostvarenje ove Bentamove zamisli, što je dovelo do toga da za nadzor više nije neophodna određena arhitektonska struktura u vidu centralne kule u središtu objekta.

Iako ni jedan zatvor nije izgrađen po originalnom projektantskom rešenju Vilija Revelija, u svakom od navedenih zatvora postoji sličnost sa Bentamovom idejom Panoptikona.

Zatvor Presidio Modelo, Kuba,2005.
Zatvor Presidio Modelo, unutrašnjost jedne od zgrada, 2005.

Kritika Panoptikona i Panoptikon kao metafora[uredi | uredi izvor]

Sirotište iz dela "Kontrasti" Augustusa Pugina,1841.
Grafit protiv video nadzora.

Uprkos činjenici da Panoptikon nije izgrađen tokom života Džeremija Bentama, njegova ideja je pokrenula brojne diskusije i debate. Iako je sam Bentam smatrao da je njegova ideja racionalna i revolucionarna i da shodno tome predstavlja rešenje mnogih društvenih problema, ona je u više navrata bila kritikovana i smatrana je nehumanom. Kada je 1841. Augustus Pugin objavio drugo izdanje svog dela "Kontrasti", u njemu je prikazan model sirotišta, koji je očigledno pravljen po uzoru na Panoptikon. Sirotište je prikazano kao mračno i neudobno, mesto na kome je siromah odvojen od svoje porodice, slabo hranjen i podvrgnut surovoj disciplini. Nasuprot tome, na istom crtežu je prikazano antičko sirotište koje je predstavljalo i versku organizaciju i u kojem su siromasi tretirani humano i dostojanstveno.[16] Više od jednog veka kasnije, 1965. gosdine, američka istoričarka Gertruda Himelfarb je objavila esej pod nazivom Ukleta kuća Džeremija Bentama u kojem je Bentamov mehanizam nadzora prikazan kao sredstvo ugnjetavanja i društvene kontrole.[17]

Mišel Fuko je u svom delu Nadzor i kazna iskoristio model Panoptikona kao metaforu za savremeno društvo i njegovu težnju da posmatra, displinuje i ujednači. Panoptikon stvara svest o konstantom nadzoru života članova društvene zajednice, gde više nisu neophodni lanci i katanci kako bi se pokazala moć i dominacija sistema nad pojedincem.[18] Fuko tvrdi da ne samo zatvori, već i sve ostale institucije koje funkcionišu po principu hijerarhije kao što su vojska, škole, bolnice i fabrike su tokom istorije evoluirale tako da podsećaju na Bentamov Panoptikon.

Oslanjajući se na Fukoa, savremeni društveni kritičari tvrde da je tehnologija danas omogućila neprimetnu implementaciju koncepta Panoptikon u praksi. Nadzorne kamere su primer tehnologije koja omogućava pojedincima da prate svakodnevni život stanovništva. Pored toga, veliki broj gradova u Velikoj Britaniji dodao je zvučnike na postojeće nadzorne kamere koji mogu da prenesu zvučne poruke supervizora javnosti.[19][20] Kritičke analize interneta pokazuju da i internet omogućava sprovođenje Panoptikon nadzora.[21] Provajderi imaju mogućnost da prate aktivnosti korisnika na internetu što znači da se i sadržaj koji korisnici postavljaju na internet može direktno kontrolisati.[22]

Derik Džensen i Đerđ Drafan su 2004. u svojoj knjizi Welcome to the Machine: Science, Surveillance, and the Culture of Control nastojali da pokažu kako se naše društvo kreće ka 'Panoptikon državi' primenom biometrijskih pasoša, čipova u robi široke potrošnje, nanotehnologije u medicini kao i upotrebom psihoaktivnih supstanci u vojne svrhe.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Roth, Mitchel P. (2006). Prisons and prison systems: a global encyclopedia. Greenwood. str. 33. 
  2. ^ Semple 1993, str. 102–4, 107–8
  3. ^ Semple 1993, str. 108–10, 262
  4. ^ Semple 1993, str. 217–22
  5. ^ Barton, Ben F.; Barton, Marthalee S. (1993). „Modes of Power in Technical and Professional Visuals”. Journal of Business and Technical Communication. 7 (1): 138—62. doi:10.1177/1050651993007001007. 
  6. ^ Freire, Vítor Albuquerque, Panóptico, Vanguardista e Ignorado. O Pavilhão de Segurança do Hospital Miguel Bombarda, Libros Horizonte, Lisbon, 2009.
  7. ^ Evans 1982, str. 228, 231
  8. ^ The penitential center, the largest prison in Europe, FR: Mairie de Fleury-Mérogis, Arhivirano iz originala 4. 12. 2007. g. 
  9. ^ Macey 2004, str. 116.
  10. ^ Evans 1982, str. 228, 232
  11. ^ „Manila landmarks of the '30s”, Philstar, 9. 7. 2005 
  12. ^ Pentridge Prison's Panopticon (podcast) (1), Tempus, 7. 10. 2014, Arhivirano iz originala 04. 02. 2015. g., Pristupljeno 27. 12. 2015 
  13. ^ SAdP, QC, CA: CSC SCC 
  14. ^ Allen 2002, str. 38.
  15. ^ NSW jails (image), AU: USQ, Arhivirano iz originala (JPEG) 19. 09. 2008. g., Pristupljeno 27. 12. 2015 
  16. ^ Belcher, Margaret (1994). „Pugin Writing”. Ur.: Atterbury, Paul; Wainwright, Clive. Pugin: a Gothic Passion. London: Yale University Press. str. 105—16(108—9). ISBN 978-0-300-06012-6. 
  17. ^ Himmelfarb, Gertrude (1965). „The Haunted House of Jeremy Bentham”. Ur.: Herr, Richard; Parker, Harold T. Ideas in History: essays presented to Louis Gottschalk by his former students. Durham, NC: Duke University Press. 
  18. ^ Allmer, Thomas (2012), Towards a Critical Theory of Surveillance in Informational Capitalism, Frankfurt am Main: Peter Lang, str. 22 
  19. ^ „Cameras Help Stop Crime”, The Hoya, 22. 9. 2006, Arhivirano iz originala 20. 03. 2007. g., Pristupljeno 27. 12. 2015 
  20. ^ 2006, But Has 1984 Finally Arrived?, UK: Indymedia, 19. 9. 2006 
  21. ^ „The New Panopticon: The Internet Viewed as a Structure of Social Control”, Theory & science, ICAAP, 3 (1) 
  22. ^ „Workshop: Exploring the Impact of User-generated Mobile Content – The Participatory Panopticon”. Mobi mundi. Arhivirano iz originala 11. 3. 2012. g. Pristupljeno 25. 1. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]