Pređi na sadržaj

Papa Kaj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kaj
Papa Sveti Kaj
Lični podaci
Mesto rođenjaDalmacija,
Datum smrti22. april 296
Mesto smrtiRim, Rimsko carstvo
Papa
Pontifikat17. decembar 28322. april 296.
PrethodnikEuticijan
NaslednikPapa Marcelin

Papa Kaj (preminuo 22. aprila 296.) naziva se još i Gaj, bio je papa od 17. decembra 283. do smrti 296. godine.[1] Prema hrišćanskoj tradiciji rođen je u Dalmaciji u gradi Salona, današnji Solin u blizini Splita, sin čoveka po imenu Kaj, bio je pripadnik plemićke porodice u rodu sa carom Dioklecijanom.[2] Bio je Ilir.[3]

Raspolaže se sa malo informacija o Kaju, osim što daje Liber pontificalis, koja se oslanja na legendarno mučeništvo Svete Suzane za informacije. Prema legendi, Kaj je krstio muškarce i žene koje je preobratio Sveti Tiburtije (koji je poštovan sa Sv. Suzanom) i Sveti Kastul.[4] Legenda kaže da se Kaj sklonio u katakombama Rima i umro smrću mučenika.[5]

Kuća Kaja[uredi | uredi izvor]

Oko 280, ranohrišćanski hram osnovan je na mestu Svete Suzane, koji, kao i mnogi od najranijih hrišćanskih mesta sastanka bio u kući. Dom je pripadao, prema aktu iz šestog veka, braći po imenu Kaj i Gabinus, uglednim hrišćanima. Kaj može biti ovaj papa, ili Kaj Prezviter. Gabinus je ime dato ocu Svete Suzane. Stoga, izvori tvrde da je Kaj stric Svete Suzane.[6]

Pontifikat[uredi | uredi izvor]

Kao papa, on je objavio da pre pristupanja na mesto biskupa moraju pre toga biti portiri, lektori, egzorcisti, oltarski pomagači, dekani i seštenici. On je podelio Rimske distrikte dekanima.[5][7] Tokom njegovog pontifikata hrišćanofobija je u porastu iako je građenje crkava i groblja u porastu. Sveti Kaj možda nije bio mučenik jer je Deoklecijanovo proterivanje hrišćana počelo 303. godine, posle Kajeve navodne smrti, a Deoklecijan ije bio nasilan prema hrišćanima odmah po krunisanju.[2][5]

Grobnica i pogreb[uredi | uredi izvor]

Prikaz navodnog mučeništva pape Kaja od Lorenca Monaka. To je prvobitno bio deo oltarskog kipa crkve San Gađio u Firenci

Kaj se pominje u Depositio Episcoporum (ne kao mučenik): X kl maii Caii in Callisti iz četvrtog veka.[8]

Kajeva grobnica, sa originalnim epitafom, otkrivena je u katakombama Kalista i u njoj prsten sa kojim je on koristio za zaptivanje njegovih pisama (vidi Arringhi, Roma subterr., 1. iv. c. xlviii st. 426.). Godine 1631, njegova navodna kuća u kojoj je boravio u Rimu je pretvorena u crkvu. Međutim, ona je srušena 1880. kako bi napravili mesto za Ministarstvo rata, tokom zauzimanja Rima, a njegove mošti su prenete u kapelu porodice Barberini.[2]

Kanonizacija[uredi | uredi izvor]

Praznik Svetog Kaja slavi se 22. aprila, zajedno sa Svetim Soterom. Oni su se zajedno slavili u Tridentinskom kalendaru i u narednim verzijama Opšteg rimskog kalendara sve do 1969. godine, od kada su izostavljeni. Oba su pomenuta pod 22. aprilom u rimskom Martirologiju, zvaničnoj liste priznatih svetaca. Unos za Svetog Kaja glasi: "U Rimu, na groblju Kaliksta na Apijskom putu, sahranjen je Sveti Kaj, pape, koji je, bežeći od progona Dioklecijana, umro kao ispovednik vere"[9]

Sveti Kaj je prikazan u umetnosti noseći papsku krunu zajedno sa Svetim Nerom. On je poštovan u Dalmaciji i Veneciji. U Firenci, Crkva San Gađio na Senesenskom putu posvećena je njemu.[10]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Chapman, John (1908). "Caius and Soter, Saints and Popes" in The Catholic Encyclopedia. Vol. 3. Njujork: Robert Appleton Company.
  2. ^ a b v Sveti Kaj u Santi i Beati
  3. ^ Hefele, C.J.; Clark, W.R. (2007). A History of the Councils of the Church: from the Original Documents, to the close of the Second Council of Nicaea A.D. 787. Wipf & Stock. str. 1—251. ISBN 9781556352478. Pristupljeno 16. 8. 2015. 
  4. ^ „San Castulo, Mártir | ACI Prensa – Santos”. aciprensa.com. Pristupljeno 10. 10. 2015. 
  5. ^ a b v „Sv. Kaj”. Arhivirano iz originala 01. 11. 2007. g. Pristupljeno 10. 10. 2015. 
  6. ^ „Santa Susanna”. santasusanna.org. Arhivirano iz originala 28. 07. 2015. g. Pristupljeno 10. 10. 2015. 
  7. ^ Svetac dana 22. aprila: Sveti Kaj Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. октобар 2013) SaintPatrickDC.org. Приступљено 2015-10-10.
  8. ^  Herbermann, Charles, ур. (1913). „Caius and Soter, Saints and Popes”. Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company. 
  9. ^ Martyrologium Romanum (Libreria Editrice Vaticana 2001 ISBN 978-88-209-7210-3)
  10. ^ „Firenze la città nuova – Galerija”. Arhivirano iz originala 24. 03. 2007. g. Pristupljeno 10. 10. 2015. 

Literatura[uredi | uredi izvor]