Pređi na sadržaj

Papa Severin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Severin
Severin
Lični podaci
Puno imeSeverinus
Datum rođenjaoko 585
Mesto rođenjaRim, Vizantija
Datum smrti2. avgust 640.
Mesto smrtiRim, Vizantija
Mesto ukopaBazilika Svetog Petra
NarodnostRimljanin
Papa
Redosled71.
Pontifikat12. oktobar 638. (de facto)/28. maj 640. (de iure) – 2. avgust 640.
PrethodnikHonorije I
NaslednikJovan IV

Papa Severin (lat. Severinus; Rim, VizantijaRim, Vizantija 2. avgust 640.) je bio 71. papa od 12. oktobra 638. (de iure 28. maja 640.) do 2. avgusta 640.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rimljani su već odnmah nakon Honorijeve smrti dana 12. oktobra 638 izabrali za njegovog naslednia Labijenovog (Labienus) sina Severina. Pošto su sebi vizantijski carevi – tadašnji vladari Rima – pridžali potvrđivanje izbora, su Rimljani poslai u Carigrad izaslanstvo.

Car Iraklije je hteo papu prisiliti, da potvrdi njegov verski dekret Iktizis, koji je podržavao jeres monotelitstva, a koju je naučavao i zastupao carigradski patrijarh Sergije I.

Samo pod tim uslovom ga je posle izbora hteo potvrditi za papu. Ipak je papa ostao čvrst čak i tada, kada je careva vojska poslata od ravenskog egzarha pod vodstvom vojskovođe Mavricija (Mauritius) opljačkala Lateransku palatu u Rimu. Takođe delegaicja, koju je car godinu i po dana zadržavao u gradu na Bosforu, da bi barem oni potpisali njegov verski dekret, je ostala neomajna. Kad se car razboleo, papa ga je ipak preko svog apokrizijarija (= nuncija) uspeo nagovoriti, da pristaje na njegov izbor, što je car konačno prihvatio. Papa je stvarno vladao iza toga tek dobra dva meseca kao posvećeni pontifik.

Tu se opet na delu pokazao cezaropapizam. To jeste način vladanja, gde državni poglavar ili državni organi ne vladaju samo u državi, nego se imaju i za sveštenike, a državni poglavar igra ulogu vrhovnog sveštenika. Takav način vladavine zove se cezaropapizam; karakteristika jeste načina vladanja vizantijskih careva, već od Konstantina dalje.[1]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Papa Honorije je umro dobra dva meseca posle potvrđivanja za papu u Rimu od strane cara Iraklija, a da se do kraja uspešno protivio jeresi monotelitstva. Sahranjen je u Rimu, u Bazilici Svetog Petra u Vatikanu.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Benedik 1989, str. 107.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • M. Benedik: Papeži od Petra do Janeza Pavla II., Mohorjeva družba Celje 1989.
  • F. Chobot: A pápák története. Pátria, Rákospalota 1909.
  • F. X. Seppelt –K. Löffler: Papstgeschichte von den Anfängen bis zur Gegenwart. Verlag Josef Kösel&Friedrich Pustet, München 1933.
  • Zgodovina krščanstva. Državna založba Slovenije & Ognjišče, Ljubljana 1992 (original: The history of Christianity, Revised edition copyright 1990 Lion Publishing).
  • Benedik, Metod (1989). Papeži od Petra do Janeza Pavla II. Mohorjeva družba Celje. str. 65. 
  • Chobot, Ferenc (1909). A pápák története. Pátria, Rákospalota. str. 107. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]