Парк из доба јуре (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Park iz doba jure
Filmski poster
Izvorni naslovJurassic Park
IMDb: 8,1/10 (809.521 glasova)
Žanrnaučna fantastika
triler
RežijaStiven Spilberg
ScenarioMajkl Krajton
Temelji se naromanu Park iz doba jure Majkl Krajtona
Glavne ulogeSem Nil
Lora Dern
Džef Goldblum
Ričard Atenboro
Samjuel L. Džekson
MuzikaDžon Vilijams
Godina1993.
Trajanje128 minuta
Zemlja SAD
Jezikengleski
Budžet63 miliona dolara
Zarada1,057 milijardi dolara[1]
Sledeći
Veb-sajtwww.jurassicpark.com
IMDb veza

Park iz doba jure (engl. Jurassic Park) je naučnofantastični triler iz 1993. godine, koji je režirao Stiven Spilberg. Prvi je film u istoimenoj franšizi, prvi je film u trilogiji Park iz doba jure i zasnovan je na istoimenoj knjizi koju je napisao Majkl Krajton. Radnja filma smeštena je na izmišljeno ostrvo Isla Nublar, koje se nalazi u blizini pacifičke obale Centralne Amerike u blizini Kostarike. Tamo su bogati biznismen Džon Hamond i tim genetičara stvorili park nastanjen dinosaurusima. Kada industrijska sabotaža dovede do katastrofalnog gašenja elektroenergetskih objekata u parku i bezbednosnih mera, mala grupa posetilaca i Hamondovih unuka bore se da prežive i pobegnu sa opasnog ostrva.

Pre nego što je Krajtonov roman objavljen, četiri studija su se nadmetala za njegova filmska prava. Uz podršku studija Universal Pictures, Spilberg je stekao filmska prava za 1,5 miliona dolara pre objavljivanja knjige 1990. godine; Krajton je angažovan za dodatnih 500.000 dolara za adaptaciju romana. Dejvid Kep je napisao konačni nacrt, koji je izostavio veliki deo izlaganja radnje i nasilja u romanu i napravio brojne promene u likovima.

Snimanje je trajalo u Kaliforniji i na Havajima od avgusta do novembra 1992, a postprodukcija je trajala do maja 1993, pod nadzorom Spilberga u Poljskoj dok je snimao film Šindlerova lista. Dinosaurusi su kreirani pomoću revolucionarnih kompjuterski generisanih slika i od animatronskih dinosaurusa u prirodnoj veličini koje je napravio tim Stena Vinstona. Da bi prikazao zvučni dizajn filma, koji je uključivao mešavinu različitih životinjskih zvukova za urlike dinosaurusa, Spilberg je uložio u stvaranje DTS-a, kompanije specijalizovane za formate digitalnog saraund zvuka. Film je takođe prošao opsežnu marketinšku kampanju od 65 miliona dolara, koja je uključivala ugovore o licenciranju sa preko 100 kompanija.

Film je premijerno prikazan 9. juna 1993. u Vašingtonu, dok je u američkim bioskopima izdat 11. juna iste godine. Zaradio je preko 912 miliona dolara tokom svog prvobitnog prikazivanja, postajući najuspešniji film po zaradi svih vremena, a ovaj rekord je oborio Titanik 1997. godine. Dobio je pozitivne kritike kritičara, koji su naročito pohvalili specijalne efekte, glumu, muziku i režiju. Nakon ponovnog objavljivanja 2013. godine u 3D formatu, Park iz doba jure je postao sedamnaesti i najstariji film koji je zaradio preko milijardu dolara. Osvojio je preko dvadeset nagrada, uključujući Oskare za najbolji zvuk, najbolju montažu zvuka i najbolje vizuelne efekte. Film prate nastavci: Park iz doba jure: Izgubljeni svet (1997), Park iz doba jure 3 (2001), Svet iz doba jure (2015), Svet iz doba jure: Uništeno kraljevstvo (2018) i Svet iz doba jure: Nadmoć (2022).

Radnja[uredi | uredi izvor]

Industrijalac Džon Hamond stvorio je tematski park nastanjen kloniranim dinosaurusima, Park iz doba jure, na Isla Nublaru, ostrvu kod kostarikanske obale. Nakon što je jednog zaposlenog ubio velociraptor, investitori parka, koje zastupa advokat Donald Dženaro, zahtevaju da stručnjaci posete park i potvrde njegovu bezbednost. Dženaro poziva matematičara i teoretičara haosa Ijana Malkolma, dok Hamond poziva paleontologa dr Alana Granta i paleobotaničarku dr Eli Setler. Po dolasku, grupa je šokirana videvši žive brahiosauruse.

U centru za posetioce parka, grupa saznaje da je kloniranje obavljeno ekstrakcijom DNK dinosaurusa iz praistorijskih komaraca sačuvanih u ćilibaru. DNK iz žaba je korišćen za popunjavanje praznina u genomu dinosaurusa, a da bi se sprečilo razmnožavanje, svi dinosaurusi su kreirani kao ženke tako što je izostavljeno njihovo izlaganje testosteronu tokom kritičnog perioda u embrionalnom razvoju. Grupa prisustvuje izleganju bebe velociraptora i posećuje ograđeni prostor za raptore. Tokom ručka, grupa raspravlja o etici kloniranja i stvaranju parka; Malkolm upozorava na implikacije genetskog inženjeringa i podsmeva se konceptualizaciji parka, rekavši da će se on neizbežno pokvariti.

Grupi se pridružuju Hamondovi unuci, Leks i Tim Marfi, u obilasku parka, dok Hamond nadgleda obilazak iz kontrolne sobe. Obilazak ne ide kako je planirano, većina dinosaurusa se ne pojavljuje i grupa nailazi na bolesnog triceratopsa; obilazak se prekida dok se tropski ciklon približava Isla Nublaru. Većina zaposlenih u parku odlazi na kopno brodom, dok se posetioci vraćaju svojim električnim turističkim vozilima, osim Setlerove, koja ostaje sa veterinarom parka da proučava triceratopse.

Nezadovoljnog glavnog kompjuterskog programera Parka iz doba jure, Denisa Nedrija, Dodžson, čovek koji radi za Hamondovog korporativnog rivala, podmitio je da ukrade oplođene embrione dinosaurusa. Nedri deaktivira bezbednosni sistem parka da bi dobio pristup skladištu embriona i čuva embrione u posudama prerušenim u konzerve kreme za brijanje. Nedrijeva sabotaža takođe prekida struju turističkim vozilima, ostavljajući ih zarobljene baš kada su se nalazili u blizini staništa tiranosaurus reksa. Većina električnih ograda parka je takođe deaktivirana, što omogućava tiranosaurusu da pobegne i napadne grupu. Nakon što tiranosaurus prevrne putničko vozilo, on povređuje Malkolma i proždire Dženara, dok Grant, Leks i Tim beže. Na putu da isporuči embrione na ostrvskom pristaništu, Nedri se gubi na kiši, sudara svoj džip, nakon čega ga ubija dilofosaurus.

Setlerova pomaže lovcu Robertu Maldunu u potrazi za preživelima; oporavljaju povređenog Malkolma, ali ih tiranosaurus otera pre nego što uspeju da pronađu Granta, Tima i Leks, koji se sklanjaju u krošnju drveta i nailaze na brahiosaurusa. Njih troje kasnije otkrivaju slomljene ljuske jaja dinosaurusa, a Grant zaključuje da su se dinosaurusi razmnožavali, što se dogodilo zbog njihovog DNK žaba—neke zapadnoafričke žabe mogu promeniti svoj pol u jednopolnom okruženju, dozvoljavajući dinosaurusima da to učine takođe.

U nemogućnosti da dešifruju Nedrijev kod za ponovno aktiviranje bezbednosnog sistema, Hamond i glavni inženjer Rej Arnold ponovo pokreću sistem parka. Grupa isključuje mrežu parka i povlači se u bunker za hitne slučajeve, dok Arnold odlazi u objekat za održavanje da završi proces ponovnog pokretanja. Kada Arnold ne uspe da se vrati, Setlerova i Maldun odlaze u ovaj objekat. Otkrivaju da je isključenje deaktiviralo preostale ograde i pustilo velociraptore. Maldun odvlači pažnju raptora, dok Setlerova ide da ponovo uključi struju, nakon čega je napada raptor i ona otkriva Arnoldovu odgriženu ruku. U međuvremenu, druga dva raptora zateknu Malduna i ubijaju ga.

Grant, Tim i Leks stižu do centra za posetioce. Grant kreće da traži Setlerovu, ostavljajući Tima i Leks unutra. Tima i Leks progone raptori u kuhinji, ali oni beže i pridružuju se Grantu i Setlerovoj, koji su se vratili. Grupa stiže do kontrolne sobe, gde Leks koristi kompjuter da obnovi napajanje parka, dozvoljavajući Hamondu da pozove pomoć. Dok njih četvoro pokušavaju da pobegnu kroz prednji ulaz, raptori ih sateraju u ćošak, ali oni pobegnu kada se pojavi tiranosaurus i ubije raptore. Hamond stiže džipom sa Malkolmom, a grupa se ukrcava u helikopter i napušta ostrvo.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Sem Nil dr Alan Grant
Lora Dern dr Eli Setler
Džef Goldblum dr Ijan Malkom
Bob Pek Robert Maldun
Ričard Atenboro Džon Hamond
Samjuel L. Džekson Rej Arnold
Vejn Najt Denis Nedri, glavni programer
Martin Ferero Donald Dženaro, advokat
B. D. Vong doktor Henri Vu, glavni genetičar
Arijana Ričards Leksi Marfi, unuka Hamonda
Džozef Macelo Timi Marfi, mlađi brat Leksi
Migel Sandoval Huanito Rosagno

Prijem kod publike[uredi | uredi izvor]

Film je dobio pozitivne kritike. Njujork tajms i Roling stoun su ga opisali kao nešto do sada neviđeno[traži se izvor], vizuelno prelepo i interesantno ostvarenje.[2] Park iz doba jure ukupno je zaradio 914.691.118 miliona dolara, svojevremeno postajući film sa najvećom zaradom u istoriji filma, na tom mestu nasleđujući drugi Spilbergov film E. T. vanzemaljac.[3] Pet godina kasnije Titanik je postao film sa najvećom zaradom.[4] Na dodeli Oskara 1994. film je osvojio tri i to za zvuk, vizuelne efekte i zvučne efekte.

Nastavci[uredi | uredi izvor]

1997. pojavio se drugi deo u franšizi Park iz doba jure: Izgubljeni svet, a 2001. i treći deo pod nazivom Park iz doba jure 3. Četvrti deo predstavlja početak nove trilogije.[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]