Патка њорка
Patka njorka | |
---|---|
Mužjak | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Potporodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | A. nyroca
|
Binomno ime | |
Aythya nyroca (Güldenstädt, 1770)
|
Patka njorka ili patka crnka (lat. Aythya nyroca) srednje je veličine patka ronilica iz Evroazije. Ime vrste potiče od reči grč. aithuia, termina za nepoznatu morsku pticu pominjanu od strane Hesihusa i Aristotela i reči rus. nyrok, što je rusko ime za patku.[2]
Opis[uredi | uredi izvor]
Mužjak je u sezoni parenja krupan, tamnokestenjaste boje glave, grudi i bokova sa kontrastim svetlobelim podrepkom i stomakom koji se vidi dok ptica leti ili isteže krila na vodi. Ženka je svetlijebraon obojena u odnosu na mužjaka. Mužjak ima jarkožuto oko, dok su ženke sa braon očima.[3]
Stanište[uredi | uredi izvor]
Patka njorka preferira plitka otvorena slatkovodna staništa sa bogatom podvodnom i flotantnom vegetacijom sa gustim zidom vegetacije koji okružuje vodene površine na kojima se gnezdi. U nekim regionima se gnezdi u brakičnim jezerima i na vlažnim livadama. Tokom migracije se sreće na vodama pored obala mora, morima unutar kopna i velikim i otvorenim lagunama.[4]
Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]
Areal gnežđenja ide od Pirinejskog poluostrva i Magreba do zapadne Mongolije na istoku, a na jugu do Arabije. Ova vrsta zimuje na Mediteranu i Crnom moru, dok manji deo populacije odlazi u podsaharsku Afriku dolinom reke Nil.[4] U Srbiji se 95% nacionalne populacije sreće u Vojvodini. Procenjena veličina populacije se kreće 680—990 gnezdećih parova.[5] Istočne populacije zimuju u južnoj i jugoistočnoj Aziji.[6]
Ekologija[uredi | uredi izvor]
Ovo je gregarna vrta, mada manje druželjubiva od ostalih vrtsa pataka iz roda Aythya i može formirati veća jata samo u regionima gde je gusta populacija. Jata su često mešovita, pa se pored ostalih pataka sreću ćubaste i riđoglave patke. Od januara kreće sa obrazovanjem parova i tokom sezone udvaranja mužjak skuplja svoj rep i umače u vodu i kako ga podiže, otkriva beli trougao podrepa. Na mestima gde je česta, vrsta će zauzeti sva zaštićena područja poput rečnih ada i često je udružena sa galebovima. Gde je retka, gdezi se pojedinačno i raštrkano po sakrivenim lokacijama.[4]
Jaja polaže od sredine aprila do početka maja u gnezdu na zemlji, blizu vode ili na gnezdu napravljenom na flotantnim biljkama u gustoj emerznoj vegetaciji. Jaja se inkubiraju 25—27 dana, a period odrastanja mladunaca iznosi 55–60 dana.[4]
Patka njorka se hrani isključivo izranjanjem hrane iz vode. Jede vodene biljke sa mekušcima, vodenim insektima i malim ribama. Često se hrani noću, a može i pretraživati vodenu površinu iz poluronećeg stava, slično ostalim patkama.[4]
Zaštita[uredi | uredi izvor]
Vrsta je ugrožena zbog antopogenih negativnih faktora koji uključuju zatrpavanje, odvodnjavanje, zagađivanje i loše upravljanje njenim prirodnim staništem. Uvođenje stranih vrsta u ekosistem takođe dovodi do propadanja staništa. Novi ugrožavajući faktor predstavljaju klimatske promene, koje u toplijim regionima areala gnežđenja mogu izazvati suše koje bi se negativno odrazile na reproduktivni uspeh. Još jedna od opasnosti je ilegalan lov koji je ili rezultat neprepoznavanja vrste ili nameran lov na strogo zaštićenu vrstu. Patka njorka je obuhvaćena Sporazumom o zaštiti afričko-azijskih migratornih ptica močvarica (AEWA).[6] Jedan od uspešnih projekata zaštite ove vrste je uključivanje svih gnezdilišta u okviru Emerald mreže zaštićenih područja u Jermeniji.[7]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Mužjak patke njorke
-
Patka njorka
-
Kolaž iz vodiča za prepoznavanje ptica
-
Jaje iz muzejske kolekcije
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ BirdLife International (2012). „Aythya nyroca”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 26. 11. 2013.
- ^ Jobling 2010, str. 64, 277
- ^ Madge, Steve; Burn, Hilary (1988). Wildfowl An identification guide to the ducks, geese and swans of the world. Christopher Helm. str. 252–253. ISBN 0-7470-2201-1.
- ^ a b v g d Snow, D.W.; Perrins, C.M. (1998). The Birds of the Western Palearctic Concise Edition Volume 1 Non-Passerines. Oxford University Press. str. 242—244. ISBN 0 19 850187 0.
- ^ Ptice Srbije: Procena veličina populacija i trendovi gnezdarica 2008-2013. Novi Sad: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. 2015. str. 26.
- ^ a b „Ferruginous Duck Aythya nyroca”. Birdlife International. Arhivirano iz originala 18. 10. 2016. g. Pristupljeno 15. 10. 2016.
- ^ „Ferruginous Pochard (Aythya nyroca) in Armenia. In online publication: "The State of Breeding Birds of Armenia". Armenian Bird Census Council. Pristupljeno 27 May 2017”. Arhivirano iz originala 11. 10. 2017. g. Pristupljeno 26. 09. 2017.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Madge, Steve; Burn, Hilary (1988). Wildfowl An identification guide to the ducks, geese and swans of the world. Christopher Helm. str. 252–253. ISBN 0-7470-2201-1.
- Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 64,277. ISBN 978-1-4081-2501-4.
Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]
- Showler, D.A.; Davidson, P. (1999). „Observations of Jerdon's Babbler Chrysomma altirostre and Rufous-vented Prinia Prinia burnesii in Punjab and North-West Frontier Provinces, Pakistan” (PDF). Forktail. 15: 66—76.
- Singh, A.P. (2002). „New and significant records from Dehra Dun valley, lower Garhwal Himalayas, India” (PDF). Forktail. 18: 151—153. Arhivirano iz originala (PDF) 08. 08. 2017. g. Pristupljeno 26. 09. 2017.
- Vinicombe, K.E. (2000). „Identification of Ferruginous Duck and its status in Britain and Ireland” (PDF). British Birds. 93 (1): 4—21. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 09. 2015. g. Pristupljeno 26. 09. 2017.
- Vinicombe, K.E. (2007). „ID in depth – Ferruginous Duck”. Birdwatch. 176: 24—26.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Aythya nyroca na BirdLife.org (jezik: engleski)
- „Aythya nyroca”. Avibase.
- „Patka njorka”. Internet Bird Collection.
- Ferruginous pochard foto galerija na VIREO (Drexel University)
- Interaktivna mapa na IUCN Red List maps
- Audio zapis na Xeno-canto.