Pređi na sadržaj

Paul Julijus fon Rojter

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Paul Julijus fon Rojter
Portret Paula Julijusa fon Rojtera iz 1869. koji je izradio Rudolf Leman
Puno imePaul Julijus fon Rojter
Datum rođenja(1816-07-21)21. jul 1816.
Mesto rođenjaKasel
Datum smrti25. februar 1899.(1899-02-25) (82 god.)
Mesto smrtiNicaFrancuska

Paul Julijus fon Rojter (nem. Paul Julius Freiherr von Reuter; [1] Kasel, 21. jul 1816Nica, 25. februar 1899) bio je nemački preduzetnik, novinar, pionir telegrafije i novinskog izveštavanja i osnivač novinske agencije Rojters.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Paul Rojter rođen je u jevrejskoj porodici u gradu Kaselu 21. jula 1816. godine kao Izrael Josafat Ber.[2] U banci svog strica počeo je da radi kao pisar kad je imao samo 13 godina.[3] Posle nekoliko godina zaključio je kako bi predugo trajalo dok postane bankar. Pokrstio se, uvidevši da bi bolje prolazio kad ne bi bio Jevrejin. Nedugo zatim preselio se u Getingen, gde je upoznao Gausa, slavnog matematičara i fizičara, koji se tada bavio telegrafijom.[1] Videvši to „čudo tehnike“, Rojter je počeo da razmišlja kako bi ga upotrebio i zaradio novac.

Godine 1840, preselio se u Berlin gde je upoznao i oženio Idu Mariju Mangus, kćerku jednog bankara.[4] Godine 1848, pune previranja, Pariz je još bio svetska metropola i u političkom smislu, te je odlučio da tamo okuša sreću. Nakon nekog vremena, došao je napokon na pravu ideju: kad je prekinuta telegrafska linija AhenBrisel, za prenos informacija organizovao je prenošenje poruka golubovima; međutim, to je ipak završilo neuspehom.[5] Rojter se tada uputio u London i u središtu grada otvorio telegrafsku kancelariju. Napokon je dobro zarađivao prenoseći komercijalne informacije, no nekoliko godina nije uspeo da nagovori novine da za razumno malu naknadu, plaćenu unapred, od njega uzimaju vesti iz inostranstva i objavljuju ih. Paul Julijus Rojter je bio uporan i 8. oktobra 1858. objavljena je prva vest s oznakom Rojter. Već sledeće godine usledio je veliki uspeh: agencija Rojters je prenela govor Napoleona III isti dan kad ga je održao u francuskom parlamentu.[6] Od britanske kraljice Viktorije je 1871. godine dobio plemićku titulu.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Muth 2009, str. 600.
  2. ^ Arnsberg 1971, str. 105.
  3. ^ Freedman 2006, str. 13.
  4. ^ Wintle 2007, str. 1263.
  5. ^ Vierhaus 2007, str. 348.
  6. ^ Beauchamp 2001, str. 80.
  7. ^ Mooney & Simpson 2004, str. 6.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]