Pređi na sadržaj

Pausanija (general)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pausanija (grč. Παυσανίας; umro oko 470. p. n. e.) bio je spartanski vojskovođa i učesnik Grčko-persijskih ratova. Predvodio je grčku vojsku u bici kod Plateje u kojoj je odneo veliku pobedu.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Pausanija je bio sin Kleombrota i nećak Leonide I. Nakon Leonidine smrti (bitka kod Termopila) obavljao je funkciju regenta nad njegovim maloletnim sinom Pleistarhom. Njegov sin, Pleistoanakt, kasnije će postati kralj Sparte.

Grčko-persijski rat[uredi | uredi izvor]

Godine 479. p. n. e. izabran je za vođu grčke vojske. Ona je iste godine odnela veliku pobedu nad Persijancima u bici kod Plateje. Persijsku vojsku predvodio je Mardonije. Nakon ove bitke Persijanci su izbačeni iz Evrope. Spartanci odbijaju da nastave rat za oslobođenje maloazijskih grčkih gradova. Atina preuzima vođstvo formirajući Delski savez. Spartanci ga šalju kao komandanta grčkih vojnih snaga strahujući od prevelikog jačanja Atine.

Saradnja sa Persijancima[uredi | uredi izvor]

Pausanija je 478. godine p. n. e. optužen za saradnju sa Persijancima pa je opozvan u Spartu. Nakon suđenja na kome se ispostavilo da je nevin, vraća se na Egej gde osvaja Vizantion i proglašava se za njegovog vladara. Tamo oslobađa neke persijske zarobljnike među kojima su bili i rođaci Kserksa, persijskog cara. Pausanija i Kserks stupaju u kontakt. Spartanski general predložio je caru da za njega osvoji Grčku u zamenu za ruku njegove kćeri.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Grčki saveznici požalili su se Sparti na Pausanijino ponašanje te je on ponovo pozvan u Spartu. Efori su ga zatvorili i optužili za pokušaj podizanja ustanka helota. Oslobođen je od optužbe, ali je kasnije pronađeno kompromitujuće pismo te su efori naložili ponovno zatvaranje. Pausanija se sklonio u hram boginje Atine tražeći azil. Efori su zazidali sve izlaze iz hrama. Pausanija je pušten malo pre nego što je izdahnuo.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]