Pa Tat Luang

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hram Pa Tat Luang

Pa Tat Luang (lao jezik ພຣະທາດຫຼວງ „Velika stupa“) je velika budistička stupa prekrivena zlatom u centru Vijentijana, prestonice Laosa.[1] Od svoje prve izgradnje, koja se procenjuje na 3. vek, ova stupa je podvrgnuta brojnim restauracijama, završno sa 1930. usled strane invazije u ovom području. Smatra se najvažnijim nacionalnim spomenikom u Laosu i državnim simbolom.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prema verovanjima naroda Laosa, hram Pa Tat Luang je prvobitno sagrađen kao hindu hram u 3. veku. Car Ašoka je poslao budističke misionare iz Maurijskog carstva, među kojima je bio i Beri Čan odnosno Praja Čantaburi Pasitisak i pet Arahata monaha koji su u stupu doneli svetu relikviju (veruje se da je u pitanju grudna kost) Gospodara Bude.[2] Ona je obnovljena u 13. veku kao kmerski hram koji se urušio.

Sredinom 16. veka, kralj Sethatirat premestio je svoju prestonicu iz Luang Prabanga u Vijentijan i naredio je gradnju hrama Pa Tat Luang od 1566. godine.[3] On je obnovljen na oko 4 km od centra Vijentijana na kraju puta Tat Luang i nazvan je „Pa Tat Luang“.[2] Osnova hrama imala je dužinu i širinu od 69 metara i visinu od 45 metara, a bila je okružena sa 30 manjih stupa.[2]

Pa Tat Luang i njegov položaj u Vijentijanu

Tokom 1641, holandski izaslanik holandske Istočnoindijske kompanije, Gerit van Vujsof, posetio je Vijentijan i ugostio ga je kralj Surigna Vongsa u hramu, gde je, navodno, primljen uz veličanstvenu ceremoniju. On je zabeležio da su ga posebno impresionirali „ogromna piramida i njen vrh je prekriven zlatnim listom težine oko hiljadu funti“.[4] Međutim, Stupa je više puta opljačkana od strane Burmanaca, Sijamaca i Kineza.[3]

Pa Tat Luang je uništen od strane tajlandske invazije 1828. godine, nakon koje je ostao teško oštećen i napušten. Tek su ga 1900. godine Francuzi obnovili po originalnom dizajnu na osnovu detaljnih crteža iz 1867. godine koje je načinio francuski arhitekta i istraživač Luj Delaporte.[3] Međutim, prvi pokušaj obnove bio je neuspešan i hram je morao biti redizajniran, a zatim i obnovljen 1930. godine.[3] Tokom Francusko-tajlandskog rata, Pa Tat Luang bio je teško oštećen tokom bombardovanja Tajlanda. Po završetku Drugog svetskog rata, Pa Tat Luang je rekonstruisan.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Kmerski kralj Džajavarman VII

Arhitektura građevine uključuje mnoge segmente Lao kulture i identiteta, i tako je postao simbol Lao nacionalizma. Stupa se danas sastoji od tri nivoa, svaki odražavajući deo budističke doktrine. Dimenzije prvog nivoa su 67 m х 68 m, drugi nivo iznosi 47 m х 47 m i treći nivo iznosi 29 m х 29 m.[3] Od temelja do vrha, Pa Tat Luang je visok 44 metra.[3]

Područje oko Pa Tat Luanga je sada ograđena, kako bi se saobraćaj udaljio. Ranije su posetioci mogli da se voze oko celog kompleksa. Ograda je duga oko 85 metara i sadrži veliki broj laoskih i kmerskih skulptura, uključujući i statuu Džajavarmana VII.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Foreman, William (28. 12. 2004). „Laos: A day in Vientiane is full of temples, colonial architecture and surprises”. USA Today / AP. Pristupljeno 22. 11. 2015. 
  2. ^ a b v g = 01. 05. 2009 „Half Day Tour In Vientiane” Proverite vrednost parametra |url= (pomoć). Lasi Global. 01. 05. 2009. Pristupljeno 22. 11. 2015. [mrtva veza]
  3. ^ a b v g d đ e „Pha That Luang (built 1566, reconstructed 1930)”. Asian Historical Architecture. Pristupljeno 22. 11. 2015. 
  4. ^ Cummings, J., Burke, A (1994). Lonely Planet Country Guides:Laos. Lonely Planet. str. 70. ISBN 978-1-74104-086-9.