Pređi na sadržaj

Pežo 203

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pežo 203
Pežo 203
Pregled
ProizvođačPežo
Proizvodnja1948−1960

685.628 jedinica

Karoserija i šasija
Karoserija4-vrata limuzina
5-vrata karavan
2-vrata kabriolet
4-vrata kabriolet
2-vrata kupe
RasporedMotor napred - zadnja vuča
Pogonski agregat
Motor1290 cm³ I4 42–49 KS
Stepen prenosaManuelni menjač
Veličine
Međuosovinsko
rastojanje
2.580 mm limuzina
2.780 mm karavan[1]
Dužina4.350 mm limuzina
4.530 mm karavan
Širina1.620 mm
Visina1.500 mm
Hronologija
PrethodnikPežo 202
NaslednikPežo 403

Pežo 203 (fr. Peugeot 203) je automobil proizveden između 1948. i 1960. godine od strane francuskog proizvođača automobila Pežo u njihovoj fabrici u Sošou na granici sa Švajcarskom. U tom periodu je proizvedeno 685.628 jedinica. Od 1949. do 1954. godine, bio je jedini model koji je Pežo prozvodio.

Automobil je bio izložen na Salonu automobila u Parizu 1947. godine, nakon petogodišnjeg razvoja. Serijsku proizvodnju su prvobitno ometali štrajkovi i nestašice materijala,[1] da bi normalna proizvodnja otpočela krajem 1948, a isporuka kupcima 203-ke je krenulo početkom 1949. godine.[2]

Karoserija[uredi | uredi izvor]

Pežo 203 je prvi model Pežoa koji je imao zaobljeno oboren zadnji deo automobila nazvan monocoque i dosta je podsećao na američki Ševrolet flitlajn, ali ovaj moderni dizajn je osvojio i evropsku auto publiku.

Limuzina sa četvoro vrata je bio glavni prodajni adut, ali 1950. godine počinje proizvodnja karavana sa četvoro vrata i porodične limuzine sa 6 sedišta, po tri u redu, sa povećanim međuosovinskim rastojanjem za 20 cm.[3] Ovaj način povećanja prostora primenjivaće se i kod konstrukcije sledećih velikih porodičnih modela kao što su 404 i 504.

Na pariskom salonu automobila, oktobra 1952. godine predstavljen je redizajniran model 203, sa promenjenim staklima na prednjim vratima, sa povećanim zadnjim staklom kod verzije limuzina[3] kao i redizajniranom komandnom tablom. Brzinomer je uklonjen sa sredine table prebačen na mesto direktno ispred vozača.[3]

Do 1953. godine mesto za punjenje goriva je bilo istureno a poklopac je bio iznad karoserije. To je promenjeno na modelu 203 prikazanom na pariskom salonu 1953. godine, tako da su do sada istureno mesto za punjenje goriva i poklopac uvučeni nekoliko satimetara niže u zadnje krilo, sa zaštitnikom u ravni karoserije. Proizveden je i ne velik broj modela kabriolet i kupe.

Maskota Pežoa, izliveni lav, je dugo godina bio prisutan na svim pežoovim modelima postavljen napred na haubi. Iz bezbednosnih razloga 1959. godine maskota je morala da se ukloni i nadalje je postavljana pločica sa pežoovim logom.

Vojna varijanta Pežoa 203 razvijena je i predstavljena vojsci, ali se pokazao mali interes za ovaj model, te je prototip pretvoren u protivpožarno vozilo.

Motor[uredi | uredi izvor]

Četvorocilindrični motor zapremine 1290 cm³ bila neuobičajena dimenzija cilindra,[1] Prvo je ugrađivan motor snage 42 KS (31 KW) a na salonu automobila u Parizu, oktobra 1952. godine predstavljen je model sa povećanom snagom od 45 KS (33 KW).[3] Pežo je istakao da povećanje snage ne utiče na potrošnju goriva. Povećanje je ostvareno promenom dizajna cilindra ali nije bilo nikakvih promena kompresije koja je ostala na 6,8:1.[4] Reklamirani maksimalna brzina povećana je 1952. godine, sa 115 km/č na 120 km/č.[5]

Prodaja[uredi | uredi izvor]

Pežo 203 je bio veliki hit u Francuskoj. U oktobru 1947. gotovo godinu dana pre nego što je počela prodaja 203-ke, objavljena je brošura namenjena kupcima ranijeg modela Pežo 202 kojima je nuđen popust za zamenu svog automobila novim modelom 203.[4] Marketinška aktivnost kao i praktičnost, cena i pouzdanost automobila, 1950. godine dnevno je sa proizvodne trake silazilo 200 vozilo.[6] Te godine postignuta je prodaja 34.012 jedinica Pežoa 203 na domaćem tržištu, što je u stvari 19,5% od celokupnog francuskog auto-tržišta, a na drugom mestu po broju prodatih automobila nalazio se daleko manji i jeftiniji Reno 4CV.[7]

Nakon uspeha na domaćem tržištu usledio je izvoz 203-ke, najviše u Zapadnu Nemačku.

I posle šest godina proizvodnje, 1954. godine, Pežo 203 je i dalje držao cenu na francuskom tržištu automobila, zahvaljujući dobrom odnosu performansi, ekonomičnom motoru kao i visokom nivou ugrađene opreme. Te godine je Pežo unapredio transmsiju na 203-ci, ugradivši sinhronizovani menjač "C2".

Kraj proizvodnje[uredi | uredi izvor]

Pežo 203 sišao sa proizvodne trake u fabrici u Sošou u četvrtak 25. februara 1960. godine.[2] Tri meseca kasnije, krajem maja, model je izbačen iz cenovnika.[2]

Proizvodnja u Australiji[uredi | uredi izvor]

Pežo 203 je takođe sklapan u Australiji, počev od 1953. godine, i na taj način postao prvi Pežoov model koji se proizvodio u toj zemlji.[8]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Gloor, Roger (2007). Alle Autos der 50er Jahre 1945—1960. (1. izd.). Stuttgart: Motorbuch Verlag. ISBN 978-3-613-02808-1. 
  2. ^ a b v „Automobilia”. Toutes les voitures françaises 1960 (salon Paris Oct 1959). Paris: Histoire & collections. Nr. 15: 37. 2000. 
  3. ^ a b v g „Automobilia”. Toutes les voitures françaises 1953 (salon Paris oct 1952). Paris: Histoire & collections. Nr. 14: 52. 2000. 
  4. ^ a b „Automobilia”. Toutes les voitures françaises 1948 (salon Paris oct 1947). Paris: Histoire & collections. Nr. 7: 65. 1998. 
  5. ^ Willson, Quentin (1995). The Ultimate Classic Car Book. DK Publishing, Inc. ISBN 978-0-7894-0159-5. 
  6. ^ W. F. (10. 8. 1950). „Pariser Modelle ....."Es soll sich um ein Fahrzeug handeln, das dem bekannten Peugeot 203 entspricht, der zur Zeit mit 200 Stück täglich das Band verläßt und dem älteren Renault "Juvaquatre" starke Konkurrenz macht..". ZEIT ONLINE. Pristupljeno 12. 5. 2013. 
  7. ^ Bellu, René (2000). Toutes les voitures françaises de 1950: Hors Série n°16 de la revue Automobilia (na jeziku: French). Histoire & Collections. 
  8. ^ Peugeot in Australia Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. januar 2012) Retrieved from www.peugeot.com.au on 8 March 2011

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bellu, René (2000). Toutes les voitures françaises de 1950: Hors Série n°16 de la revue Automobilia (na jeziku: French). Histoire & Collections. 
  • Willson, Quentin (1995). The Ultimate Classic Car Book. DK Publishing, Inc. ISBN 978-0-7894-0159-5. 
  • Gloor, Roger (2007). Alle Autos der 50er Jahre 1945—1960. (1. izd.). Stuttgart: Motorbuch Verlag. ISBN 978-3-613-02808-1. 
  • Schmarbeck, Wolfgang (1990). Alle Peugeot Automobile 1890–1990. Stuttgart: Motorbuch-Verlag. ISBN 978-3-613-01351-3. 
  • La guide de la 203 – Toutes Types, Dominique Pagneux, ETAI
  • Toutes les Peugeot, René Bellu, Jean-Pierre Delville Editeur
  • Ruoteclassiche nº153, settembre 2001, Editoriale Domus

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]