Pređi na sadržaj

Peko Tepavčević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
peko tepavčević
Peko Tepavčević
Lični podaci
Datum rođenja(1912-07-12)12. jul 1912.
Mesto rođenjaKazanci, Nikšić, Kraljevina Crna Gora
Datum smrtidecembar 1943.(1943-12-00) (31 god.)
Mesto smrtiDrim, Kraljevina Albanija
Delovanje
Član KPJ od1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Peko Tepavčević (Kazanci, Nikšić, 12. jul 1912Drim, decembar 1943) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se u selu Kazanci kod Nikšića, 12. jula 1912. godine u siromašnoj seljačkoj porodici. Nakon Prvog svetskog rata njegova porodica se kao kolonisti naselila u Starom Selu kod Uroševca. Posle završetka osnovne škole ostao je na selu i bavio se poljoprivredom. Rano se povezao sa komunistima. Početkom rata istakao se kao borac diverzantske grupe koja je napadala neprijateljske stanice i skladišta.[1]

Nakon jenjavanja ustanka u ovom delu, radio je ilegalno. Fašisti su ga otkrili i uhapsili početkom 1943. godine. Zajedno sa još nekoliko ljudi našao se u zatvoru u Uroševcu. Sa grupom komunista organizovao je bekstvo i uspeo da se prebaci na Šar-planinu gde se uključio Šarplaninski odred. Brzo je napredovao pa je već u maju 1943. godine postao zamenik političkog komesara odreda. Nedugo zatim postavljen je za glavnu partijsku vezu između Operativnog štaba za Kosovo i Metohiju i Sreskog komiteta KPJ za Uroševac.[1]

Junaštvo Peke Tepavčevića je došlo do izražaja tokom zajedničke bugarsko-nemačke ofanzive na partizane na Šar-planini. Borbe su trajale mesec dana, a posle višednevnih borbi od 60 partizana kroz obruč je uspelo da se probije samo 12. Među njima je bio i Peko. Sredinom decembra nosio je zajedno sa grupom boraca arhivu komandanta Glavnog štaba NOV i PO Kosova i Metohije iz Uroševca u pravcu Đakovice. Grupa balista napala je ovu petoricu partizana. Četvoricu su odmah zarobili dok je Peko nastavio da se bori. Pošto je teško ranjen nije mogao više da se bori te je balistima pošlo za rukom da ga uhvate. Iako ranjenog balisti su ga mučili. Pošto ništa nije hteo da prizna streljali su ga.[2]

Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]