Pentanska kiselina
Nazivi | |
---|---|
IUPAC naziv
Pentanska kiselina
| |
Drugi nazivi
Valerinska kiselina
Butan-1-karboksilna kiselina | |
Identifikacija | |
3D model (Jmol)
|
|
ECHA InfoCard | 100.003.344 |
MeSH | Valeric+acid |
RTECS | YV6100000 |
| |
Svojstva | |
C5H10O2 | |
Molarna masa | 102,13 g/mol |
Agregatno stanje | bezbojna tečnost |
Gustina | 0,930 g/cm³, течна |
Tačka topljenja | -34.5 °C |
Tačka ključanja | 186-187 °C |
4.97 g/100 ml (25 °C) | |
Kiselost (pKa) | 4.82 |
Opasnosti | |
Glavne opasnosti | iritantno |
R-oznake | R34 R52/53 |
S-oznake | S26 S36 S45 S61 |
Tačka paljenja | 86 °C |
Srodna jedinjenja | |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa). | |
Reference infokutije | |
Valerijanska kiselina ili pentanska kiselina je alifatična karboksilna kiselina hemijske formule C5H10O2. Kao druge niže karboksilne kiseline, ima veoma neprijatan miris. U prirodi se nalazi u valerijani, po kome je dobila i ime. Njena glavna upotreba je sinteza estara. Isparljivi estri valerijanske kiseline imaju prijatan miris i koriste se u parfemima i kozmetici. Etil-valerinat i pentil-valerinat se koriste kao aditivi u hrani zbog njihovih ukusa sličnih voću.
Bezbednost[uredi | uredi izvor]
Valerijanska kiselina može da izazove iritaciju kod ljudi kada dođe u dodir sa kožom i očima, ali generalno se to ne događa jer na sobnoj temperaturi nema tendenciju isparavanja osim ako nije u glacijalnoj formi. Uprkos tome, toksična je vodenim organizmnima i ne treba je puštati niz slivnik ako se prethodno ne neutrališe.
Upotrebe[uredi | uredi izvor]
Koren valerijane se dugo koristio kao biljni sedativ.
Za valerijansku kiselinu se smatra da može da efektivno odstrani bubuljice. Njeni derivati (poput diflukortolon-valerinata) se koriste kao kortikosteroidi u dermatologiji.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Susan Budavari, ur. (2001). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (13th izd.). Merck Publishing. ISBN 0911910131.