Пепељасти смрчак
| Pepeljasti smrčak | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | M. deliciosa
|
| Binomno ime | |
| Morchella deliciosa Fr. (1822)
| |
| Sinonimi[1] | |
Pepeljasti smrčak je vrsta jestive, ruderalne gljive, koja raste mahom na smetljištima, traži hidruliziranu celulozu, te se stoga većinom nalazi kraj ili ispod trulih papira, posebno kartona, odnosno krpa odstojalih dvije do četiri godine na otvorenom. Inače preferira pješčano tlo. Najčešći smrčak zapadne polovice naše zemlje, uključujući i Jordan, od Istre pa sve do Skadarskog jezera. Vrlo čest i na kontinentu u Sloveniji, Hrvatskoj, Hercegovini i Crnoj Gori. Nema grada na ovom području na čijem ga smetljištu nećemo naći.[2]
Klobuk[uredi | uredi izvor]
Klobuk je visok 3-6 cm, a na najširoj razini u dnu 2,4-4 cm širok; jajoliko izdužen i prema vrhu uži, no gotovo redovito ne simetričan, tako da s jedne strane može biti gotovo pravolinijski ravan, a s druge lučno zaobljen. Glavna, uzdignutija i debvlja, često dvostruka rebra čine krupnije jamnice (i do 1 centimetar promjera); Iz njih se na nižoj razini granaju sekundarna rebra, tanja i isprekidana, koja opet sa svoje strane prave manje jamice u dubini većih. Većina uzduženih rebara je kontinuirana, ali ne teku cijelom dužinom paralelno, posebno u donjoj polovini najprije krivudaju, prave zavijutke i lavirinte. Poprečna rebra ne samo da su slabija nego većinom i ne dopiru do drugog glavnog, tako da jamica ostane s jedne strane otvorena. kad su zatvorene, jamice su pretežno četvorougle, no izduljene - parelopipedne. Mlad klobug bude često bijel, no ubrzo poprima osnovnu pepaljstosivu boju. Odrasli klobug bude i ružičastomesnate do purporno ružičaste boje (forma purpurascens Boud), maslinasto smeđ (forma oliviascens Boud), ili pak smeđelila do sivolila što se još uvijek ubraja u tip. Glavna rebra pocrne.
Himenij[uredi | uredi izvor]
Himenij se nalazi samo u jamicama, dakle u nastavcima, nejedinstvene površine. Jednako obojen kao i rebra, dok ne pocrne.[2]
Otrusina[uredi | uredi izvor]
Otrusina je krem boje.
Stručak[uredi | uredi izvor]
Stručak je veličine 4-6/1,5-2,5 cm, uglavnom valjkast, u dnu može biti i zadebljan, i tada većinom s jednom brazdom koja se proširuje u jamu. Gol, bez zrnaca spolja. Šupalj kao i klobuk.[2]
Meso[uredi | uredi izvor]
Meso je tanko, voštano, bijelo, s donje strane osuto zrncima. Dosta elastično ali ne i žilavo. Ukus sladak (ne jesti sirovo), miris delikatni fin, no neodrediv.[2]
Mikroskopija[uredi | uredi izvor]
Spore eliptične, pretežno izduženo, s eksudatom unutar i izvan stijenki, s kapljicama ili bez njih: 16-24/9-12-(14) mi. Asci u bazi jako, do 20 mi, zadebljani neamiloidni, uniseiratni, no kako spore često stoje sasvim poprečno, često stoje sasvim poprečno, često prošireni i do 35 mi, inače: 260-390/17,75-22 mi. Parafizne septirane, granaju se već od dna, zadebljane pri vrhu 8,5-14,5 mi.[2]
Doba[uredi | uredi izvor]
Među prvim u sezoni, od polovice 3. do kraja 5. mjeseca.
Jestivost[uredi | uredi izvor]
Prvorazredna i vrlo aromatična gljiva, dolazi odma posle pepaljastog smrčka, treba samo paziti da nije prestar tj. da mu s unutrašnje strane bubuljice nisu počele crvenkasto smeđiti. Ako se klobuk raspada, to je isto znak prestarjelosti. Temeljito opran te temeljito iscijeđen, najbolji je pohovan ili pržen, no ukusan je spreman na bilo koji način, samo ne sirov. Lako se suši i tada je još bolji.[2]
Slične vrste[uredi | uredi izvor]
Visoki smrčak, Morchella elata Fr., u mnogo čemu mu je upadljivo nalik, razlikuje se ipak najviše po zrncima na stručku i to krupnim i upadljivim.[2]
