Pređi na sadržaj

Pere III od Aragona

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pere III od Aragona
Pere Veliki
Lični podaci
Datum rođenja1239.
Mesto rođenjaValensija, Kraljevina Valensija
Datum smrti2. novembar 1285.(1285-11-02) (45/46 god.)
Mesto smrtiVilafranka de Penedes, Aragon
Porodica
SupružnikKonstanca od Sicilije, kraljica Aragona
PotomstvoĐaume II od Aragona, Elizabeta Aragonska
RoditeljiĐaume I od Aragona
Jolanda od Ugarske
DinastijaBarselona
Kralj Aragona i Valensije, Grof Barselone
PrethodnikĐaume I od Aragona
NaslednikAlfonso III od Aragona
Kralj Sicilije
PrethodnikKarlo I Anžujski
NaslednikĐaume I Sicilijanski
NaslednikĐaume II od Aragona

Pere III od Aragona (kat. Pere III d'Aragó) ili Pedro III od Aragona (šp. Pedro III de Aragón), ili Pijetro III od Aragona (arag. Pietro III d'Aragón; Valensija, 1240. — Vilafranka de Penedes, 2. novembar 1285. ) je bio kralj Aragona i Valensije, grof od Barselone (1276—1285) i kralj Sicilije (1282—1285). On je prvi kralj Sicilije iz barselonske dinastije.

Nasledstvo[uredi | uredi izvor]

Oženio se 1262. Konstancom, naslednicom sicilijanskog prestola. Pere III od Aragona je tokom rekonkiste stekao veliko vojno iskustvo. Kada je umro njegov otac, Đaume I Osvajač, zemlje aragonske krune su podeljene. Pere dobija Aragon, Valensiju i katalonske grofovije, a Đaume dobija Kraljevinu Majorku, to jest Baleare i teritorije u Langdoku (Monpelje i Rusijon). Kada je Pere krunisan odrekao se svih obaveza, koje je još njegov deda dao papi. Prve njegovi potezi su bili usmereni smirivanju Valensije.

Invazija na Tunis i Sicilijanske večeri[uredi | uredi izvor]

Kada je umro tuniski emir 1277, vazalski odnos Tunisa u odnosu na Aragon počinje da slabi, pa Pere III šalje 1280. ekspediciju u Tunis. Tokom 1281. priprema 140 brodova i 15.000 vojnika za invaziju Tunisa. Aragonska vojska se iskrcala 1282. i započela je sa utvrđivanjem. U to vreme usledila je pobuna na Siciliji zvana „Sicilijanske večeri". Sicilijanci su poslali izaslanstvo i obraćaju se Pedru III s molbom da im pomogne u svrgavanju Anžujaca na Siciliji. Pere III je po naslednoj liniji imao legitimno pravo na presto Sicilije, pripadao je istoj porodici kao i Robert Gviskar, normandijski osvajač Sicilije.

Postaje kralj Sicilije[uredi | uredi izvor]

Pere III od Aragona je na taj način mogao polagati pravo na Kraljevstvo Siciliju. Anžujci su bili nepopularni na Siciliji. Došli su na vlast zahvaljujući pomoći pape. Pere III se iskrcao u Trapanima 30. avgusta 1282. godine. Proglašen je kraljem 4. septembra 1282. u Palermu. Karlo I Anžujac je bio prisiljen da pobegne na jug Italije i zadrži samo deo tadašnje kraljevine Sicilije, tj Napuljsku kraljevinu.

Aragonski krstaški rat[uredi | uredi izvor]

Pere III se iskrcao u Kalabriji, gde zauzima većinu obale Kalabrije. Papa je bio ljut novim razvojem događaja, pa stvara savez protiv Pere III i poziva na krstaški rat protiv njega. Taj rat je nazvan Aragonski krstaški rat. U tom ratu Pere pobeđuje francuske krstaše. Pri povlačenju preko Pirineja u Francusku, krstaši su 1285. pretrpeli strahovit poraz.

Pere III je umro brzo posle toga rata. Kraljevina Aragon je pripala najstarijem sinu Alfonsu III Aragonskom, a Siciliju Đaumeu I Sicilijanskom.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Ramon Berenger IV, grof Barselone
 
 
 
 
 
 
 
8. Alfonso II od Aragona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Petronila od Aragona
 
 
 
 
 
 
 
4. Petar II Aragonski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Alfonso VII od Leona i Kastilje
 
 
 
 
 
 
 
9. Sanća od Kastilje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Ričeza Poljska
 
 
 
 
 
 
 
2. Đaume I od Aragona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Viljem VII od Monpeljea
 
 
 
 
 
 
 
10. Viljem VIII od Monpeljea
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Matilda od Burgundije
 
 
 
 
 
 
 
5. Marija od Monpeljea
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Isak Komnin
 
 
 
 
 
 
 
11. Evdokija Komnin
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Irena Diplosinadena
 
 
 
 
 
 
 
1. Pere III od Aragona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Geza II
 
 
 
 
 
 
 
12. Bela III
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Eufrosina Kijevska
 
 
 
 
 
 
 
6. Andrija II Arpadović
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Rene od Šatijona
 
 
 
 
 
 
 
13. Agnesa od Antiohije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Konstanca Antiohijska
 
 
 
 
 
 
 
3. Jolanda od Ugarske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Petar I Kurtene
 
 
 
 
 
 
 
14. Petar II Kurtene
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Elizabeta Kurtene
 
 
 
 
 
 
 
7. Jolanda od Kurtenea
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Balduin V od Enoa
 
 
 
 
 
 
 
15. Jolanda Flandrijska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Margarita I Flandrijska
 
 
 
 
 
 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]