Pređi na sadržaj

Pertinije Carigradski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Episkop Pertinije Carigradski, poznat i kao Partinaks Carigradski (grč. Επισκοπος Περτιναξ † 187) - je bio episkop vizantijski od 169. i do svoje smrti 187. godine.

Podaci o njegovom životu uglavnom se čuvaju u spisa Doroteja iz Tira, prema kome je Pertinije prvobitno bio visoki rimski carski zvaničnik u Trakiji. Jednom, ozbiljno bolestan, čuo je glasine o čudesnim isceljenjima koja su se dešavala među pristalicama nove religije - hrišćanstva, u vezi s čim se obratio za savet vizantijskom episkopu Alipiju, koji je u to vreme živeo u Elaji. Nakon toga, izlečivši i pripisujući isceljenje rezultatima delovanja Alipijevih molitava, napustio je nacionalnu religiju, usvojivši hrišćanstvo. Ubrzo nakon toga, episkop Alipije ga je rukopoložio za sveštenika, a nakon njegove smrti izabran je na njegovo mesto za episkopa Vizantije.

O svom trošku Pertinije je sagradio treću episkopsku kuću i crkvu u regionu Sikeon (moderna Galata) na obali, na mestu koje je nazvao „Mir“ (grč. Ειρηνη), oko kojeg su hrišćani počeli da se naseljavaju, stvarajući tako mali grad.

U listama carigradskih patrijarha ukazuju na 17 do 19 godina Pertinijevog epioskopstva, ali ne može se isključiti da ovaj period uključuje i godine njegovog sveštenstva. [1]

Izvori[uredi | uredi izvor]