Pređi na sadržaj

Песма над песмама (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pesma nad pesmama
Poster za film
Izvorni naslovThe Song of Songs
RežijaRuben Mamulijan
ScenarioLeo Birinski
Semjuel Hofenstajn
Ruben Mamulijan
na osnovu romana Hermana Sudermana i drame Edvarda Šeldona
Glavne ulogeMarlen Ditrih
Brajan Ahern
Lajonel Atvil
MuzikaBernhard Kaun
Godina1933.
Trajanje85 minuta
Zemlja SAD
Jezikengleski
IMDb veza

Pesma nad pesmama (engl. The Song of Songs) američka je filmska romantična drama u režiji Rubena Mamulijana iz 1933. Scenario je zasnovan na istoimenom nemačkom romanu Hermana Sudermana i istoimenoj pozoršnoj drami Edvarda Šeldona. U središtu zapleta je Lili, naivna i mlada provincijalka, koja nakon smrti oca dolazi da živi kod tetke u Berlinu. U Berlinu upoznaje vajara u koga se zaljubljuje i čiji postaje model za skulpturu nage devojke nastale na osnovu lika iz biblijske Pesme nad pesmama.

Pesma nad pesmama je prvi američki film sa Marlenom Ditrih koji nije režirao Jozef fon Sternberg. Pošto je smimljen u poslednjoj godini pred donošenje strogih moralnih holivudskih pravila, Mamulijan je mogao da prikaže krupne kadrove Marleninih otkrivenih nogu, da zadrži niz dvosmislenih dijaloga u scenariju i da se vizuelno poigrava nagom statuom izvajanoj prema uzoru tela same glumice.[1][2] Ditrih je u filmu otpevala engleski prepev pesme Džoni (Johnny), koji je postao veliki hit i jedna od njenih poznatijih pesama.

Ovo je treća i prva zvučna filmska adaptacija nekadašnjeg popularanog Sudermanovog romana. Prva istoimena verzija snimljena je 1914. sa Elsi Fergunson, dok je druga adaptacija pod imenom Lili u prašini snimljena 1924. u kojem je glavnu ulogu tumačila Pola Negri. Oba ova nema filma se danas smatraju izgubljenim.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Marlen Ditrih Lili Cepanek
Brajan Ahern Ričard Valdov
Lajonel Atvil baron fon Mercbah
Alison Skipvort gospođa Rasmusen
Hardi Olbrajt Volter fon Prel
Helen Friman gospođica Švertfeg

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Felleman 2015, str. 29.
  2. ^ Bernard 2005, str. 253.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]